Kockanje u BiH: Djeca počinju već u šestom razredu

pogađaju i cijele porodice.

Bosna i Hercegovina suočava se s ozbiljnim problemom širenja industrije igara na sreću, a podaci o novcu koji građani izdvajaju za klađenje i kockanje pokazuju koliko su te aktivnosti zastupljene u društvu. Tokom 2025. godine u kladionicama i kockarnicama evidentirano je 1,875 milijardi KM uplata, a u BiH je registrovano 2.343 kladionica. Posebno zabrinjavaju upozorenja stručnjaka da se s kockanjem sve ranije susreću i djeca osnovnoškolskog uzrasta.

Prema podacima koje je objavio BHRT, dvije trećine registrovanih kladionica nalaze se u Federaciji BiH, a ostatak u Republici Srpskoj. Građani su prošle godine u igre na sreću uplatili ukupno milijardu i 875 miliona KM, dok je u entitetske budžete od naknada za priređivanje igara na sreću i poreza na dobitke uplaćeno oko 367 miliona KM. Ukupne uplate ne predstavljaju stvarni neto gubitak igrača, jer se dio novca vraća kroz isplaćene dobitke. U Republici Srpskoj su prihodi od naknada i poreza na dobitke utrostručeni u odnosu na 2020. godinu.

Koliko su kladionice postale dio svakodnevice, pokazuje primjer Banje Luke. Prema izvještaju BHRT-a, pojedine ulice stanovnici već nazivaju banjalučkim Las Vegasom. U jednoj ulici nedaleko od centra nalazi se šest kladionica na udaljenosti od otprilike stotinu metara, a otvaranje sedme je u pripremi. Velika koncentracija ovih objekata na malom prostoru ponovo otvara pitanje njihove dostupnosti, naročito kada su u blizini škola i mjesta gdje borave djeca i mladi.

Istraživanje portala Detektor pokazalo je da se desetine kladionica nalaze u neposrednoj blizini osnovnih i srednjih škola. U Federaciji BiH propisana je minimalna udaljenost kladionica od obrazovnih ustanova od 100 metara, dok u Republici Srpskoj, prema navodima iz istraživanja, ne postoji istovjetno zakonsko ograničenje.

Direktor Balkanske istraživačke mreže BiH (BIRN BiH) Denis Džidić upozorava da je regulacija industrije igara na sreću otežana i zbog političkih i ekonomskih interesa. Smatra da su pojedine vladajuće političke strukture povezane s dijelovima kladioničarske industrije, što može uticati na spremnost vlasti da uvedu strožija pravila, a u tom kontekstu spomenuo je HDZ i druge velike političke stranke. Riječ je o njegovoj ocjeni političkih uticaja na tržište, a ne o sudski utvrđenoj odgovornosti pojedinih stranaka.

Džidić upozorava i da se dobna granica spušta te da su zabilježeni slučajevi djece koja već u šestom razredu osnovne škole počinju kockati. Kod pojedinih veoma mladih učenika, kaže, prepoznata su i ponašanja koja mogu ukazivati na ozbiljne probleme s kockanjem, a upozorio je i na slučajeve mladih čiji su dugovi povezani s kockanjem imali tragične posljedice. Ova upozorenja ne predstavljaju podatak o ukupnom broju maloljetnika koji se kockaju u BiH, nego ukazuju na ozbiljnost problema i potrebu za ranom prevencijom.

Psiholog Marko Romić upozorava da ovisnost o kockanju ne pogađa samo osobu koja se kocka, nego i cijelu porodicu. Posebno su ugrožena djeca u porodicama u kojima jedan od roditelja ima taj problem, a ona se mogu suočiti s narušenim porodičnim odnosima, gubitkom povjerenja, finansijskom nesigurnošću i osjećajem manje vrijednosti. Posljedice se mogu odraziti na njihovo samopouzdanje, emocionalni razvoj i odnose s drugima. Zbog toga stručnjaci ističu da ovisnost o kockanju nije samo lični problem pojedinca, nego ozbiljan društveni i porodični izazov.

Dok industrija igara na sreću bilježi milijarde maraka uplata, a entitetski budžeti ostvaruju značajne prihode, sve se glasnije postavlja pitanje koliko se ulaže u prevenciju i liječenje ovisnosti. Broj kladionica, njihova koncentracija u gradskim naseljima i upozorenja o sve mlađim igračima pokazuju da je potrebna ozbiljnija reakcija institucija.