Gdje je u Evropi stan postao dostupniji, a gdje prava noćna mora: Jasno vidljiva podjela na kontinentu

U 2025. godini, odnos cijene nekretnina i prihoda u Evropskoj uniji bio je 6,8% viši nego u 2015. godini, što znači da su cijene nekretnina rasle u odnosu na prihod domaćinstava tokom protekle decenije.

Iza ovog povećanja na nivou EU, nacionalni razvoji su se znatno razlikovali, pri čemu je odnos porastao u 17 zemalja EU, a opao u ostalih 10.

Odnos cijene kuće i prihoda upoređuje promjene cijena kuća s promjenama prihoda domaćinstva po glavi stanovnika u odnosu na baznu godinu. Povećava se kada cijene kuća rastu brže (ili padaju sporije) od prihoda, smanjuje se kada rastu sporije, a ostaje nepromijenjen kada se obje mijenjaju istom brzinom.

Stanovi u Portugalu za deset godina postali 60 posto nedostupniji, u Rumuniji najpristupačniji (Ilustracija: Klix.ba)

Između 2015. i 2025. godine, Portugal je zabilježio najveći porast odnosa cijene nekretnina i prihoda (+60,8%), a slijede Nizozemska (+34,3%), Mađarska (+26,5%), Češka (+25,8%) i Španija (+24,5%).

S druge strane, Rumunija je zabilježila najveći pad (-42,8%), a slijede Finska (-25,2%) i Bugarska (-16,2%).

Ove brojke upoređuju promjene cijena u odnosu na promjene prihoda tokom vremena; kao takve, one ne rangiraju zemlje po tome koliko su kuće skupe u odnosu na nivo prihoda u apsolutnom iznosu.

Drugi način za razumijevanje priuštivosti stanovanja je standardizirani omjer cijene kuće i prihoda. On pokazuje da li je omjer indeksa cijena kuće i prihoda domaćinstva iznad ili ispod dugoročnog prosjeka od 2000. godine. Podaci pokazuju dva jasna vrhunca: 2007. godine, prije globalne finansijske krize, i 2022. godine.

U tim godinama, omjer cijene kuće i prihoda iznosio je 7,9% odnosno 7,4% iznad dugoročnog prosjeka. Između ovih vrhunaca, omjer se smanjio na 6,4% ispod dugoročnog prosjeka u 2014. godini, prije nego što je ponovo porastao. Nakon 2022. godine, pao je 2023. i 2024. godine, a zatim se 2025. godine vratio iznad dugoročnog prosjeka (+0,03%).