Iz SAD stigao prijedlog za BiH, novi izaslanik, promjena Daytona i ulazak u NATO

Novi dokument američkog New Lines Institutea upozorava na političke blokade, etničke podjele i utjecaj stranih sila te predlaže aktivniju ulogu SAD-a u ustavnim reformama i sigurnosnoj integraciji BiH

Trideset godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina ne bi trebala ostati zarobljena u političkom sistemu osmišljenom da zaustavi rat, ali koji nije uspio osigurati djelotvornu državu. To je jedna od centralnih poruka novog izvještaja američkog New Lines Institute for Strategy and Policy, objavljenog 10. novembra, u kojem se Washingtonu predlaže znatno aktivnija politika prema zapadnom Balkanu.

Autorica dokumenta, američka stručnjakinja za vanjsku politiku Amanda Thorpe, smatra da je stabilnost Bosne i Hercegovine neposredni sigurnosni interes Sjedinjenih Američkih Država. Zbog toga predlaže imenovanje posebnog američkog izaslanika za ustavne reforme, snažniju saradnju s državnim institucijama i stvaranje političkih uslova za ulazak BiH u NATO do 2035. godine.

U dokumentu pod nazivom „A Practical Roadmap for Sustained U.S. Engagement in the Western Balkans“ autorica ne zagovara samo intenzivniju diplomatiju. Ona dovodi u pitanje i održivost političkog modela koji počiva na etničkim blokadama i podjeli nadležnosti.

Riječ je o analitičkom prijedlogu, a ne o usvojenoj politici američke administracije. Ipak, značaj izvještaja proizlazi i iz iskustva autorice, koja je dvije decenije radila na pitanjima nacionalne sigurnosti i vanjske politike u američkom Kongresu, a danas je saradnica Centra za Evropu pri Atlantic Councilu.

Dejton je zaustavio rat, ali ne smije zaustaviti razvoj države

Najveći dio izvještaja posvećen je Bosni i Hercegovini.

Thorpe ocjenjuje da je Dejtonski mirovni sporazum bio uspješan kao instrument za okončanje rata, ali da njegove institucionalne posljedice predstavljaju ozbiljnu prepreku dugoročnoj stabilnosti i funkcionalnom upravljanju državom.

U njenoj analizi, politički sistem BiH predstavlja najočitiji regionalni primjer nedjelotvorne upravljačke strukture.

Autorica zbog toga predlaže da Sjedinjene Američke Države imenuju posebnog izaslanika za ustavne reforme u BiH.

Njegov zadatak bio bi okupljanje radne kontakt-grupe u kojoj bi, uz domaće političke aktere, učestvovali evropski i regionalni partneri. Cilj ne bi bio samo rješavanje pojedinačnih političkih kriza nego i razmatranje dugoročnih promjena ustavnog uređenja.

Thorpe ističe da već postoje prijedlozi civilnog društva i stručnjaka koji bi mogli poslužiti kao osnova za pregovore.

Pritom insistira na tome da reforme moraju omogućiti provođenje preostalih presuda Evropskog suda za ljudska prava i preporuka Venecijanske komisije, uz očuvanje jedinstva i multietničkog karaktera države.

Suština njene poruke jeste da Dejton treba posmatrati kao početak izgradnje države, a ne kao granicu njenih mogućnosti.

Ulazak u NATO do 2035. godine

Drugi važan prijedlog odnosi se na sigurnosni položaj Bosne i Hercegovine.

Thorpe smatra da bi američka diplomatija trebala postaviti proširenje NATO-a na cijeli zapadni Balkan kao dugoročni strateški cilj.

Bosna i Hercegovina, navodi ona, već posjeduje značajan dio tehničkih i administrativnih pretpostavki za napredovanje prema članstvu. Kao ključnu prepreku vidi političke podjele i mehanizme odlučivanja koji omogućavaju blokiranje sigurnosnih odluka.

Zbog toga predlaže institucionalne i ustavne promjene kojima bi pitanja odbrane i sigurnosti bila manje podložna političkom vetu.

Jedna od mogućnosti koju spominje jeste donošenje određenih odluka običnom većinom u Predsjedništvu BiH ili Vijeću ministara.

Njen konačni cilj je jasan – ustavno i institucionalno uređenje koje bi otvorilo put da BiH postane članica NATO-a do 2035. godine.

To, međutim, nije zvanični rok NATO-a niti obećanje američke administracije, već cilj koji predlaže autorica izvještaja.

Oštra kritika etničkih podjela i prekrajanja granica

Thorpe se izričito protivi idejama teritorijalnog razdvajanja stanovništva prema etničkoj pripadnosti.

U izvještaju upozorava da etničke enklave, dodatni nivoi upravljanja zasnovani na nacionalnoj pripadnosti i pokušaji prekrajanja granica ne otklanjaju regionalne sukobe, nego stvaraju nove izvore nestabilnosti.

U tom kontekstu posebno spominje složeni institucionalni model Bosne i Hercegovine i prijedlog Zajednice srpskih općina na Kosovu.

Prema njenoj ocjeni, takvi aranžmani otežavaju efikasno upravljanje, saradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama i donošenje odluka u interesu cijele države.

Autorica smatra da međunarodne sporazume, trgovinske aranžmane i sigurnosnu saradnju moraju predstavljati legitimne državne institucije.

U političkom smislu, ova argumentacija predstavlja izazov koncepcijama koje etničku autonomiju i teritorijalnu podjelu smatraju trajnim odgovorom na probleme zapadnog Balkana.

Lobiranje vlasti RS-a i narativi o sukobu kršćana i muslimana

Jedan od politički najosjetljivijih dijelova izvještaja odnosi se na aktivnosti vlasti Republike Srpske u Sjedinjenim Američkim Državama.

Thorpe navodi da su tokom 2025. godine, prema dostupnim istraživanjima, milioni dolara usmjeravani na lobiranje u Washingtonu s ciljem uklanjanja pojedinih političara iz RS-a s američkih liste sankcionisanih osoba.

Ona ocjenjuje da je uspjeh takvih aktivnosti ohrabrio zagovornike dodatnog slabljenja državnog integriteta Bosne i Hercegovine.

Posebno je kritična prema porukama koje, prema njenoj analizi, šire lobisti angažovani iz Banje Luke.

Autorica odbacuje tvrdnje da muslimanski akteri na zapadnom Balkanu aktivno podstiču nasilje nad kršćanima, ocjenjujući ih neistinitim, neiskrenim i opasnim.

Kao važan protivargument navodi saradnju bosanskohercegovačkih institucija, uključujući Islamsku zajednicu, s američkim i evropskim sigurnosnim službama u suzbijanju ekstremizma.

Ova ocjena posebno je značajna u vrijeme kada se političke poruke iz Bosne i Hercegovine pokušavaju predstaviti američkoj javnosti kroz šire ideološke i vjerske sukobe.

Ipak, Thorpe u ovom dokumentu ne objavljuje novu finansijsku istragu lobiranja niti dokazuje pojedinačnu odgovornost političara. Njeni zaključci zasnivaju se na ranije objavljenim izvorima i predstavljaju političko-sigurnosnu analizu.

Balkan ne smije ostati prostor ruskog i kineskog utjecaja

Izvještaj polazi od pretpostavke da američko povlačenje iz regiona ne bi stvorilo neutralan prostor.

Naprotiv, autorica upozorava da bi takav vakuum mogle dodatno iskoristiti Rusija i Kina.

Pozivajući se na američku obavještajnu procjenu iz 2026. godine, podsjeća da Moskva podržava separatističke težnje u Republici Srpskoj i nastoji usporiti integraciju regiona u NATO i Evropsku uniju.

Zbog toga predlaže novu Balkansku sigurnosnu inicijativu, po uzoru na američke programe saradnje s baltičkim državama.

Takav program obuhvatio bi vojnu saradnju, jačanje odbrambene industrije, kibernetičku sigurnost i otpornost na hibridne prijetnje.

U izvještaju se posebno ističe i rastući kapacitet namjenske industrije Bosne i Hercegovine, koja se prepoznaje kao potencijalno važan dio regionalne sigurnosne saradnje.

Američki kapital kao sredstvo stabilizacije

Thorpe insistira na tome da dugoročna američka politika ne može počivati isključivo na vojnoj i diplomatskoj saradnji.

Jednako važnim smatra ulaganja, privredni razvoj i jačanje institucija koje garantuju transparentno poslovanje.

Predlaže da američka razvojna finansijska institucija DFC otvori regionalni ured za zapadni Balkan kako bi lakše pronalazila i finansirala nove projekte.

Kao postojeći primjer navodi garanciju kreditnog portfolija u iznosu od 5,18 miliona dolara za banku u BiH, namijenjenu proširenju mogućnosti kreditiranja malih i srednjih preduzeća.

Ipak, autorica upozorava da dugoročne investicije ne mogu uspjeti u okruženju u kojem se poslovi dobijaju političkim pogodovanjem, a pravila mijenjaju u skladu s interesima pojedinaca.

Zbog toga vladavinu prava ne predstavlja samo kao demokratski princip nego i kao ekonomsku pretpostavku ozbiljnog američkog prisustva.

Šta zapravo poručuje ovaj izvještaj?

Najvažniji zaključak Amande Thorpe jeste da se američki interes na zapadnom Balkanu ne svodi samo na sprečavanje novog rata.

Washingtonu je, prema njenom prijedlogu, potrebna regija koja sama proizvodi stabilnost, poštuje prava građana i ima funkcionalne institucije sposobne za međunarodnu saradnju.

Za Bosnu i Hercegovinu to znači da bi budući američki angažman, prema ovoj viziji, morao obuhvatiti mnogo više od reagovanja na pojedinačne političke krize.

Ustavne reforme, zaštita teritorijalnog integriteta, članstvo u NATO-u i jačanje državnih institucija u dokumentu su predstavljeni kao međusobno povezani ciljevi.

Takva politika sigurno bi naišla na različite reakcije domaćih političkih aktera, posebno kada je riječ o smanjivanju mogućnosti institucionalnih blokada i preispitivanju etničkog modela upravljanja.

Zbog toga ostaje otvoreno pitanje koliko bi predloženi pristup mogao dobiti podršku u Washingtonu, među evropskim partnerima i unutar same Bosne i Hercegovine.

Vrijednost izvještaja leži i u činjenici da postavlja pitanje koje se u domaćim političkim raspravama često izbjegava: može li država dugoročno ostati stabilna ako njen politički sistem omogućava stalne blokade, a napredak zavisi od intervencija međunarodne zajednice?

Amanda Thorpe na to pitanje odgovara zahtjevom da se posao započet mirovnim sporazumom u Dejtonu konačno nastavi – ovog puta s ciljem izgradnje funkcionalne, demokratske i multietničke Bosne i Hercegovine, piše Slobodna Bosna. 

O političkim izazovima i stanju u BiH ranije smo pisali u analizi BiH na prekretnici: najopasniji trenutak od 1995. godine. O stavovima o NATO putu BiH pročitajte i u tekstu Cvijanović: Nismo razgovarali o NATO putu.