EPBiH u problemu: Rudnici za 10 mjeseci isporučili 700.000 tona uglja manje od plana

Iz Elektroprivrede BiH rečeno je za FENA-u da razlike u cijeni energije među elektroprivredama proizlaze iz različitih izvora proizvodnje i dok EPBiH proizvodi 80 posto energije iz termoelektrana, EPRS ima balans 50:50 između termoelektrana i hidroelektrana, dok EP HZHB u svom proizvodnom portfoliju uopće nema termoelektrana.

U tom kontekstu, istaknuto je da je proizvodnja električne energije iz termoelektrana do tri puta skuplja od proizvodnje iz hidroelektrana.

– Elektroprivreda BiH većinski je zavisna od uglja, što predstavlja jedan od ključnih faktora koji utiču na visinu troškova proizvodnje električne energije – navode iz te kompanije.

Za EPBiH je, kako su dodali, vrlo važan kontinuirani rad termoelektrana, što je čini posebno izloženom troškovima nabavke uglja i održavanja postrojenja. S jedne strane, EPBiH mora osiguravati finansijsku podršku rudnicima u sastavu Koncerna, jer bez stabilne proizvodnje uglja nije moguće održati kontinuitet rada termoelektrana, koje i dalje predstavljaju osnovu proizvodnog portfolija EPBiH.

Pojašnjavaju da je jedan od osnovnih uzroka takvog stanja u rudnicima višedecenijsko zanemarivanje radova na otkrivci, odnosno nedovoljno uklanjanje jalovine i priprema novih eksploatacionih polja. Taj problem postojao je i prije formiranja Koncerna EPBiH, a njegovo višedecinijsko nerješavanje dovelo je do iscrpljivanja pristupačnih dijelova ležišta i značajnog ograničavanja proizvodnih mogućnosti rudnika.

EPBiH, kako se navodi, istovremeno ima višegodišnje naslijeđene probleme koji opterećuju poslovanje elektroenergetskog sektora – od nedostatka uglja za termoelektrane, preko zastarjelosti termoenergetskih postrojenja i potrebe za njihovom revitalizacijom, kao i potrebu ulaganja u projekte za izgradnju postrojenja za odsumporavenje i denitrifikaciju za ispunjavanje okolišnih parametara.

Visoka zavisnost od uglja, potreba za nabavkom nedostajućih količina uglja na tržištu, finansijsko opterećenje rudnika i zastarjelost termoelektrana predstavljaju međusobno povezane faktore koji utiču na troškovnu poziciju EPBiH.

Kako ističu iz EPBiH, za 10 mjeseci rudnici su isporučili oko 700.000 tona manje uglja od planiranih količina po elektroenergetskom bilansu. Nedostajuće količine uglja se dijelom nadomiruju kupovinom uglja na tržištu. Takva manja isporuka uglja od rudnika iz Koncerna za posljedicu ima manju proizvodnju električne energije iz termoelektrana te manje zalihe uglja na depoima u odnosu na planirane količine.

Naglašeno je da je trend pada proizvodnje električne energije u Elektroprivredi BiH počeo 2018., i posebno je izražen u termo proizvodnji što ima direktnu vezu s padom isporuke uglja prema Elektroprivredi BiH i stanjem u rudnicima. Godišnje Elektroprivredi nedostaje oko million tona uglja.

Rudnici su u Koncern 2009. ušli sa dugom od 36 miliona KM. Vremenom taj dug je porastao na 1,2 milijarde KM.

U konsolidovanom bilansu utvrđeni gubici nisu samo gubici Elektroprivrede BiH već i drugih članica Koncerna. Gubici rudnika umanjuju ukupni finansijski rezultat Koncerna u cijelosti.

Naglašeno je da je Vlada Federacije BiH početkom 2024. povećala cijenu uglja. Uvažajući povećanje ulaznih troškova u rudnicima, dakle, moguće je očekivati zahtjev od strane rudnika za povećanje cijene uglja.

Zajedno s rudnicima Koncerna urađen je Program radova sa finansijskim potrebama i mjerama za povećanje proizvodnje uglja u rudnicima Koncerna EPBiH u junu 2026., koji je dostavljen nadležnom ministarsvu i Vladi FBiH. (isti Program je dostavljen Vladi FBiH i 2025.).

Planom poslovanja 2026.-2028. planirana je dokapitalizacija zavisnih društava rudnika uglja putem ulaganja u iznosu od oko 59,3 miliona KM po odlukama o dokapitalizaciji za planski period. Pored navedenog iznosa, predviđen je nastavak ulaganja i nakon planskog perioda.

U prethodnom periodu, EPBiH je putem dokapitalizacije u rudnike uglja uložila oko 367 miliona KM.

Iz Elektroprivrede BiH ističu i da imaju pripremljene projekte za izgradnju zamjenskih kapaciteta iz obnovljivih izvora.

Međutim, uprkos kontinuiranim naporima i aktivnostima na pripremi i realizaciji kapitalnih projekata, realizacija projekata za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora (OIE) značajno je otežana složenim regulatornim, pravnim i administrativnim okolnostima, uključujući zabranu raspolaganja državnom imovinom, neusklađenost prostorno-planske dokumentacije, što su ključni izazovi za željenu dinamiku izgradnje novih elektroenergetskih kapaciteta na bazi OIE.

Jedno od rješenja za prevazilaženje tih izazova je usvajanje posebnog zakona koji će omogućiti doslovnu primjenu provedbe javnog interesa Federacije Bosne i Hercegovine kada je u pitanju izgradnja novih proizvodnih objekata za realizaciju Programa javnih investicija Vlade FBiH, gdje se nalaze i projekti EPBiH.

Trenutno je fokus na uvođenju izvođača radova za izgradnju fotonaponske elektrane FNE Gračanica 1 i 2, što je prvi veliki fotonaponski projekat u investicionom portfoliju EPBiH na rekultivisanom zemljištu rudnika uglja Gračanica, Gornji Vakuf-Uskoplje instalisane snage 50 MW. Također u završnoj fazi je potpisivanje ugovora za odabranim izvođačima radova za izgradnju FNE Podveležje 3, Višća i Breza instalisane snage 30 MW. Za ostale projekte iz tzv. Solarnog portfolia u toku su pripremne aktivnosti.

Što se tiče vjetroelektrana, aktivno se radi na Planu za izgradnju vjetroelektrana VE Vlašić i VE Bitovnja. Iz EPBiH napominju da vrlo brzo treba početi realizacija Projekta Prosumer 5000+, koji predviđa izgradnju FNE za domaćinstva, a koji se radi zajedno sa Svjetskom bankom.

U planu EPBiH su i hidroelektrane na rijeci Bosni i Drini, jer postoje raspoloživi resursi rijeka sa količinom protoka vode koji opravdava izgradnju hidroelektrana. Dodaju da je u proteklom periodu propuštena značajna prilika za projekat hidroelektrane Vranduk, čija bi izgradnja doprinijela povećanju udjela obnovljivih izvora energije u ukupnom proizvodnom portfoliju Elektroprivrede BiH.

Osim navedenog, u Dugoročnom programu razvoja EPBiH, kako su kazali za FENU iz te kompanije, planirana je izgradnja i dvije gasne elektrane u okvirima postojećih termoelektrana u Kaknju i Tuzli, sobzirom da se gas tretira kao tranzicijsko gorivo u okvirima Evropske energetske zajednice čiji je člani Bosna i Hercegovina.

Iz EPBiH dodaju i da je od 2024. do polovine 2026. Elektroprivreda BiH uložila 180 miliona KM vlastitih sredstava u termoelektrane, što je za 40 miliona KM više nego tokom perioda 2015. – 2023.

S ciljem obezbjeđenja stabilnosti elektroenergetskog sistema, kao i produženje životnog vijeka termoelektrana, a kako bi se obezbijedila energetska stabilnost FBiH, Elektroprivreda BiH ulaže značajan dio vlastitih sredstava u postojeće termoelektrane.

Tako su u dosadašnjem mandate ove uprave završeni sljedeći veći projekti: Revitalizacija bloka 7 u TE Kakanj, nabavka i zamjena transformatora u TE Kakanj, zamjena parovoda svježe pare na bloku 4 u TE Tuzla, prilagođavanje bloka 5 u TE Tuzla za rad u toplifikacionom režimu, zamjena ekranskih cijevi na bloku 6 u TE Tuzla, i vrlo bitan projekat odsumporavanja blokova u TE Kakanj.

Osim tih većih projekata realizovano je i niz “manjih” projekata kojima se obezbjeđuje stabilan, pouzdan i siguran rad blokova termoelektrana uz što je moguće mani uticaj na okoliš.

Iz Elektroprivrede BiH navode da su tokom 2025. godine po osnovu distributivne mrežarine ostvarili 310,06 miliona KM – 133,01 milion KM ili 43 posto je uplaćeno Elektroprenosu BiH i Nezavisnom operatoru sistema NOS BiH za troškove prenosa električne energije, troškove električne energije za pokriće distributivnih gubitaka, te troškove sistemskih i pomoćnih usluga.

Preostali prihod od distributivne mrežarine koji iznosi 177,05 miliona KM ili 57 posto raspoloživ je za troškove održavanja, rekonstrukciju i povećanje kapaciteta distributivne mreže.

Naglašeno je da je jedno od aktuelnih pitanja u sektoru distribucije električne energije priključenje prosumera – kupca električne energije koji istu proizvodi iz obnovljivih izvora za dio svojih potreba, a koji također ima mogućnost da višak proizvedene električne energije preda u mrežu.

Trenutno je na distributivnu mrežu priključeno 275 prosumerskih postrojenja. Od stupanja na snagu novog seta energetskih zakona, primljeno je 977 zahtjeva za izdavanje elektroenergetske saglasnosti za prosumere. Od tog broja, 631 zahtjev je obrađen i okončan, dok se 346 zahtjeva još uvijek nalazi u proceduri obrade.

Postupak sticanja statusa prosumera, kako je pojašnjeno iz EPBiH, započinje podnošenjem zahtjeva Operatoru distributivnog sistema (ODS). Kupac podnosi obrazac Z03 – zahtjev za izdavanje elektroenergetske saglasnosti za krajnjeg kupca (prosumera), ili obrazac Z04-a, koji se odnosi na izmjenu postojeće elektroenergetske saglasnosti radi izgradnje proizvodnog objekta za vlastite potrebe.

Na osnovu podnesenog zahtjeva, ODS izdaje elektroenergetsku saglasnost i definiše tehničke uslove priključenja na distributivnu mrežu.

Nakon toga zaključuje se ugovor o priključenju, ili promjenama na postojećem priključku, na osnovu kojeg kupac plaća naknada za priključenje na distributivnu mrežu.

Nakon završetku izgradnje ili prilagodbe mjernog mjesta, s kupcem se zaključuju ugovor o korištenju distributivne mreže i ugovor o snabdijevanju električnom energijom.

Dinamika realizacije zahtjeva za sticanje statusa prosumera varira od kantona do kantona, prvenstveno zbog različitih kantonalnih propisa koji regulišu oblast građenja.

U kantonima u kojima su pojednostavljeni uslovi za postavljanje solarnih panela na krovove objekata, procedura sticanja statusa prosumera je jednostavnija i brža.