Sastanak koji bi mogao promijeniti svijet

Putin već godinama zagovara oživljavanje ideje o velikom ratnom samitu iz februara 1945. godine Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski upozorio je na mogućnost da svijet prisustvuje novoj Jalti ukoliko se Donald Tramp (Donald Trump), Si Đinping (Xi Jinping) i Vladimir Putin sastanu na trilateralnom susretu, koji se očekuje na marginama samita Forum za ekonomsku saradnju Azijsko-pacifičkog regiona (APEC) u Kini naredne sedmice.

U diplomatiji je dobro poznato pravilo da oni koji nisu za pregovaračkim stolom rizikuju da se o njihovoj sudbini odlučuje bez njihovog učešća, odnosno da njihove interese drugi stave na stranu. Kako piše The Guardian, brojne zemlje koje nisu pozvane na samit u Šenženu, prije svega Ukrajina, ali i države istočne Evrope i Baltika, Tajvan, pa čak i Iran, imaju razloga za strah da bi ih njihovi saveznici mogli napustiti u okviru složenih geopolitičkih dogovora kakve priželjkuje Putin, a koje Tramp, čini se, podržava.

Veliki ratni samit

Putin već godinama zagovara oživljavanje ideje o velikom ratnom samitu iz februara 1945. godine. Taj susret održan je na insistiranje Josifa Staljina u zapuštenom nekadašnjem carskom odmaralištu na Jalti, na južnoj obali Krima, a uz sovjetskog lidera učestvovali su i američki predsjednik Frenklin D. Ruzvelt (Franklin D. Roosevelt) te britanski premijer Vinston Čerčil (Winston Churchill).

Tramp se postavio u ulogu gosta koji s oduševljenjem prihvata poziv, dok Si nastupa kao suzdržani domaćin, koji se tradicionalno nevoljko odnosi prema preuzimanju uloge globalne supersile.

Zasad nije poznato šta bi se moglo dogoditi ako se trojica lidera zaista sastanu, pa ni hoće li Kina pristati na bilo šta više od formalne i protokolarne razmjene izjava. Peking već nastoji ukloniti pitanje nuklearnog razoružanja iz dnevnog reda.

Postoji mogućnost da sve ostane na skraćenoj geopolitičkoj predstavi koju bi Putin mogao predstaviti ruskoj javnosti kao potvrdu da njegova zemlja, iako ima ekonomiju sedam puta manju od Evropske unije, i dalje pripada krugu velikih sila.

Međutim, ukoliko se ostvare Putinove namjere, on će nastojati da ovaj susret bude prvi u nizu sastanaka takvog formata. Na njima bi velike sile uspostavljale novi svjetski poredak zasnovan na sigurnosnim načelima, uz veoma ograničenu ulogu liberalnih vrijednosti.

Osiguravanje mira u Evropi

Glavni ruski pregovarač Vladimir Medinski izjavio je za rusku televiziju da je zadatak stvoriti sveobuhvatan sistem sigurnosti u Evropi koji će postati nova, moderna Jalta ili Potsdam. 

– Ako uspijemo stvoriti takav sigurnosni sistem, osigurat ćemo mir u Evropi na desetljeća, možda čak i stoljeća. To je naš glavni zadatak – rekao je.

Portparolka ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova (Maria Zakharova) ocijenila je da bi samit mogao označiti “početak povratka iz ovog klizanja u potpuni haos prema stabilizaciji”. Zelenskog posebno zabrinjava činjenica da Kijev gotovo svaki put snosi posljedice razgovora između Putina i Trampa.

Izvan Rusije, prvobitni samit na Jalti uglavnom se pamti kao primjer cinične političke trgovine, pa i sramote, koja se može uporediti s politikom popuštanja iz Minhenskog sporazuma iz 1938. godine. Tokom osam dana donesene su odluke koje su oblikovale poslijeratni svijet, dok su države koje nisu učestvovale u pregovorima bile odbačene ili podijeljene između sila koje su bile nadomak pobjede u ratu.

Ruzvelt, kojem je bilo preostalo svega nekoliko mjeseci života, želio je osigurati podršku Sovjetskog Saveza za osnivanje nove organizacije nalik Ligi naroda, ali i uključivanje Rusije u rat protiv Japana. Kao protivuslugu prihvatio je već uspostavljeno rusko prisustvo u Poljskoj. Pokušao je prikriti posljedice tog ustupka tako što je Staljina uvjerio da potpiše deklaraciju kojom su potvrđena načela prema kojima bi u zemljama oslobođenim nacističke vlasti trebala prevladavati “suverena prava i samouprava”.

Pitanje života i smrti

Malo je bilo onih koji su vjerovali da diktator namjerava ispoštovati postignuti dogovor. Zapravo, tokom osam dana pregovora nije bilo mnogo prostora za časno postupanje. Kada je Čerčil Staljinu poručio da je očuvanje nezavisnosti Poljske, zbog koje je Velika Britanija prvobitno i ušla u rat, “pitanje časti”, sovjetski lider odgovorio je da je za njega to “pitanje života i smrti”. Čerčil nije imao mogućnost da se suprotstavi Staljinu, koji je u tom trenutku već bio pobjednik Staljingradske i Kurske bitke te predvodnik vojske koja je porazila Njemačku.

Osjećaj srama zbog izdaje na Jalti, koji se javio nakon tog susreta, posebno je bio izražen u Sjedinjenim Američkim Državama. Koliko je to pitanje bilo značajno pokazuje i govor Džordža Buša (George Bush) iz maja 2005. godine. Uoči odlaska u Moskvu, gdje je trebao prisustvovati obilježavanju 60. godišnjice Dana pobjede u Evropi, Buš je tokom obraćanja u Latviji izjavio da je Jalta “milione ljudi osudila na komunističko zatočeništvo. Kada su moćne države pregovarale, sloboda malih naroda nekako je postala potrošna roba. Ipak, taj pokušaj žrtvovanja slobode radi stabilnosti ostavio je kontinent podijeljenim i nestabilnim”. Takvo mišljenje bilo je široko rasprostranjeno širom Evrope.

Republikansku tradiciju koju je predstavljao Buš Tramp je napustio. U dokumentu o nacionalnoj sigurnosti iz 2025. godine podržao je geopolitički koncept interesnih sfera, kakav je zagovaran i na Jalti. Zapadnu hemisferu označio je kao područje američkih interesa, dok je istovremeno zadržao popustljiv pristup ruskim i kineskim interesnim sferama.

Tramp, međutim, nije pridavao mnogo pažnje strategiji koja mu je bila pripremljena. Zadržao je odnos poštovanja prema Putinu i Siju, ali je istovremeno, zajedno s Izraelom, napravio katastrofalnu imperijalnu grešku prekoračivši granice vlastite moći na drugim područjima, posebno u Iranu, zaključuje The Guardian.