Devedesetogodišnji penzioner, rudar i građevinac Zaim Šestan ogorčen na današnju vlast: Nekada se gradilo s pjesmom, danas se samo ruši

Elektrostubovi visoki gotovo 25 metara uglavnom su građeni uz pomoć zaprege, ručno, bez ikakve mehanizacije, ali kvalitetno Nekadašnji rudar, a potom iskusni građevinac, danas penzioner Zaim Šestan iz sela Lohinja Donja, poznatog po vrijednim poljoprivrednicima, napunio je devedesetu godinu. Teško mu je bez supruge Hajre, koja je preselila prije četiri godine, ali snagu za život daju mu divna djeca – tri kćerke i sin, desetero unučadi i dvanaestero praunučadi. Najveći dio života proveo je u Titovoj državi, koja se obnavljala i gradila nakon Drugog svjetskog rata. Zaim se sjeća omladinskih radnih akcija, gradnje pruga, puteva, mostova i fabrika. Posjetili smo ga, a u njegovom mjestu za njega kažu da je živa enciklopedija. Pamet ga i danas dobro služi, a on se sa sjetom prisjeća nekadašnjih vremena i života.

Trbuhom za kruhom

– Svašta sam doživio u svojih 90 godina. Da bih izdržavao porodicu, obavljao sam mnoge poslove. Išlo se trbuhom za kruhom – u rudnik Labin u Istri, u građevinske firme, a često se na posao putovalo Ćirom. I prije toga, kao petnaestogodišnjak, slušao sam kako je omladina iz cijele Jugoslavije gradila pruge, puteve, mostove i fabrike. Zemlja se obrađivala zapregama i motikom. Dobro se sjećam gradnje 25 metara visokih armiranobetonskih stubova od Tuzle prema Doboju, za napon od 110 kilovolti. Šljunak su u drvenim kolima dovozili volovi i konji, a isto tako i cement i željezo. Beton se miješao ručno, a konopcem i koturačom dizao na toliku visinu. Danas, 75 godina poslije, ti stubovi su u odličnom stanju, kamenčića s njih ne možeš odbiti. Samo ne znam dokle će ovim dalekovodom teći struja, s obzirom na stanje u Elektroprivredi BiH – kaže Zaim.

Stubovi: Građeni prije 1975. godine i danas su u odličnom stanju. H. Čalić/Avaz

Ovaj vitalni starac dobro je informisan o katastrofalnom stanju u oblasti energetike. Zabrinut je što je aktuelna vlast elektroenergetski sistem dovela u stanje u kojem nikome nije dobro. Rudari, kaže Zaim, štrajkuju kako bi dobili zarađene plaće, rudnici se zatvaraju, a od Bloka 7 u Tuzli nema ništa.

– Bez toga nema struje, koja će uskoro biti najskuplja u Evropi. A onda neka nam je dragi Bog na pomoći. Tako razmišlja čovjek koji zna kako se nekada živjelo, kada se nije imalo, a danas, kada se ima, nema poštenih vladara koji bi vodili ovu državu – s ogorčenjem priča Šestan.

Država tone u siromaštvo

Dok smo razgovarali o današnjem stanju u BiH i životu običnog čovjeka, koji preživljava stežući kaiš, Zaim nam je pokazao „Listu gazdinstva za sjetvu i otkup“ iz pedesetih godina prošlog stoljeća, koja je pripadala njegovom rahmetli ocu Salihu. U njoj je navedeno koliko stotina kilograma pšenice, kukuruza, graha i krompira porodica treba proizvesti i predati državi, a niko nije pitao kako i od čega izdržavati jedanaestero čeljadi u kući.

– Bio je to težak život. Nije bilo poljoprivredne niti bilo kakve druge mehanizacije, sve se radilo ručno. Radilo se i gradilo. Mi nismo zatvarali fabrike, kao ovi danas što srušiše Koksaru, Željezaru i Krivaju. Radili smo i gradili zemlju s neviđenim entuzijazmom. S voljom i pjesmom išlo se na gradilišta širom zemlje. S ovima danas ova država neće daleko stići. Ako nam slome kičmu Elektroprivredi, a kako su krenuli, hoće, sve će stati. Moje je prošlo, ali nemam sna zbog toga jer vidim šta nam rade od države bogate rudama, vodama, šumama i poljima. Ona tapka u mjestu, pardon, naša država tone u sve veće siromaštvo – poručuje starina Zaim Šestan.

Avaz.ba