Želite pročitati objavu ukratko?
AI sažetak
Ljudi koji su živjeli u Evropi prije više od 30.000 godina održavali su veze na većim udaljenostima nego što se ranije pretpostavljalo. Novo genetsko istraživanje pokazuje da zajednice tokom ledenog doba nisu bile toliko izolirane kako se dugo mislilo.
Međunarodni tim predvođen istraživačima Univerziteta u Beču analizirao je drevnu DNK iz ljudskih ostataka, ali i genetski materijal sačuvan u sedimentima pećina. Rezultati su objavljeni u naučnom časopisu Science Advances, a prenio ih je N1 BiH.
Veze između udaljenih zajednica
Genetski tragovi ukazuju na to da su se pojedine grupe kretale, međusobno miješale i održavale dugotrajnije veze s udaljenim zajednicama. Razmjena gena mogla je doprinijeti opstanku stanovništva u vremenu kada su hladnoća, promjene klime i dostupnost hrane snažno utjecali na svakodnevni život.
Istraživanje ne znači da su sve zajednice bile povezane niti da su ljudi neprestano putovali na velike udaljenosti. Ono pokazuje da su postojale veze koje su nadilazile neposredno susjedstvo i da je kretanje stanovništva imalo važnu ulogu u historiji evropskih populacija.
Zašto su važni tragovi iz pećinskih sedimenata?
Posebno je značajno to što su naučnici koristili DNK sačuvanu u sedimentima pećina. Takvi uzorci mogu sadržavati genetske tragove ljudi i životinja koji su boravili na određenom lokalitetu, čak i kada njihove kosti nisu pronađene ili nisu sačuvane.
Time se otvara mogućnost istraživanja mjesta na kojima nema dovoljno ljudskih ostataka za klasične genetske analize. Naučnici tako mogu dobiti širu sliku o kretanju i međusobnim vezama drevnih zajednica.
O ranijim istraživanjima ljudske prošlosti pisali smo i u tekstu o Homo erectusu i njegovom životu u tropskim šumama Kine.
Izvor: N1 BiH – DNK stara 30.000 godina mijenja sliku o životu Evropljana tokom ledenog doba.
Fotografija: Diane A. Reid / National Cancer Institute / Wikimedia Commons, javno dobro. Ilustrativna fotografija naučnog rada; ne prikazuje konkretno istraživanje.