Oboljeli od karcinoma ogorčeni zbog nedostatka lijekova: Šta će nam ljudska prava ako nemamo pravo na život?

Oboljeli od malignih bolesti su očajni i ljuti zbog nestašice lijekova u Federaciji BiH i ovo nije prvi put da se tako osjećaju, kao ni da su dobili objašnjenje da je problem Zakon o javnim nabavkama. S nestašicom lijekova susretala se i Spomenka Hadžić, predsjednica Udruženja “Renesansa”, koja ističe da se zbog nedostatka volje oboljelima oduzima pravo na život.

“Ne prihvatam odgovor da je problem Zakon o javnim nabavkama. Niko ništa nije učinio da se taj zakon promijeni i niko se nije pobrinuo da se obezbijede sredstva za lijekove. Govorim iz cipela pacijenta. Sama činjenica da neko boluje od maligne bolesti je dovoljno stresna. Svakoj kontroli prethode pregledi kod radiologa, interniste i laboratorijske pretrage, ide se na terapiju i za sve to treba skupiti hrabrost. I onda odete i ljubazne sestre vam kažu da ste uzalud došli jer terapije nema”, kazala je za Klix.ba Spomenka Hadžić.

Saznanje da neće primiti terapiju na vrijeme je zastrašujuće za nekog ko se bori za život jer je pitanje kako će organizam i bolest na to reagovati.

“Jučer me nazvala žena koja ima sarkom i ima novac, ali joj privatna veledrogerija ne može nabaviti lijek prije iduće subote, a ona ga je jučer trebala primiti. Kad kažemo rak to je strašno, a kad kažemo sarkom to je strašno na desetu. Nabavit će ona lijek, ali kako će njen organizam i bolest reagovati nakon deset dana, a da ne pričam o onim koji nemaju marke. Kažu refundirat će sredstva, šta će refundirati kad neko u datom momentu nema za hljeba, a ne za lijek od nekoliko desetina ili stotina maraka? Mi smo dno dna pa još malo dublje”, ističe predsjednica Udruženja “Renesansa”, čije su članice žene koje su oboljele ili su liječene od karcinoma dojki.

Hadžić ističe da u BiH ne postoji registar oboljelih ni liječenih od malignih bolesti, te da se lijekovi ne nabavljaju prema potrebama, nego na osnovu podataka iz okruženja. To znači da se nikada tačno ne zna koliko oboljelih ima i kolika je potrebe za određenim lijekovima.

“Pa jesmo li toliko glupi da ne postoji niko ko će iskoristiti informacione tehnologije i pritisnuti pravu tipku? Ne treba nam čak ni pamet, možemo prepisati, ali nema ko da prepiše. Stalno pričaju o uštedi na lijekovima, gdje ide taj novac, kako može biti ušteda na lijeku, zar nam je prioritet jeftin, a neučinkovit lijek? Nije mi jasno da je prva i osnovna odrednica cijena lijeka. Pričamo o ljudskim pravima, a šta će nam sva ljudska prava ako nemamo pravo na život?”, pita se naša sagovornica.

Iz Zavoda su nam kazali da je osim Zakona o javnim nabavkama problem i to što je bh. tržište malo pa nije prioritet dobavljačima, a nakon što lijekovi budu isporučeni kontrole traju od 15 do 20 dana.

“Jesmo li mi stvarno toliko zaluđen narod pa oni misle da ta priča prolazi? Ako su nam već potrebne te analize i procedure neka krenu na vrijeme. I na autobus stigne onaj ko krene na vrijeme. Godinama pričamo istu priču, a nikad niko nije dao drugi odgovor, isti ljudi na istim mjestima i poslije ovoliko godina neadekvatne snabdijevenosti tržišta niko za to ne odgovara. Naježim se kad kažu da nema novca. Nema volje, tu sve počinje i završava”, zaključuje Spomenka Hadžić.

Podsjećamo, iz FZZO-a nam je potvrđeno da zdravstvene ustanove na području FBiH trenutno nemaju Karboplatin 50 i 150 mg, Cisplatin 50 mg, Vinkristin i Tioguanin, Leuprorelin 3,75 mg, Gemcitabin 200 mg i 1000 mg, Temozolamidi i Imatinib mesilat. Nestašica traje danima, a isporuka bi navodno trebala biti završena do kraja naredne sedmice.