Djeca dijabetičari u FBiH danima čekaju trakice, roditelji traže senzore za mjerenje šećera

Djeca dijabetičari u FBiH danima čekaju trakice, roditelji traže senzore za mjerenje šećera

Djeca dijabetičari u Federaciji BiH već više od 10 dana čekaju na trakice za mjerenje šećera s obzirom na to da isporuka kasni, a zabrinuti roditelji u razgovoru za Klix.ba ipak pojašnjavaju da bi senzori za provjeravanje nivoa šećera u krvi ipak bilo najbolje rješenje. Naime, redakciji portala Klix.ba javio se čitatelj koji je kazao kako djeca već danima u Kantonu Sarajevo čekaju na trakice za mjerenje šećera i da su dobili od nadležnih institucija odgovor da je riječ o problemima na carini pa da zbog toga isporuka kasni.

Shodno tome, kontaktirali smo Adnana Beganovića iz Udruženja oboljelih od dijabetesa tip 1 iz Sarajeva oca šestogodišnje djevojčice kojoj je dijagnosticiran dijabetes tip 1 prije tri godine.

Kako nam je kazao Beganović, čekanje trakica je problem s kojim se roditelji i djeca dijabetičari danima već suočavaju na području cijele Federacije, s obzirom na to da je njihova isporuka trebala biti završena 26. septembra.

“To su trakice koje se dobijaju na teret Federalnog zdravstvenog zavoda, odnosno, Federalnog fonda solidarnosti. Ne znamo zbog čega isporuka kasni, ranije su probleme pravili tenderi, uglavnom, prije dva dana u Domu zdravlja Omer Maslić preko kojeg dobijamo trakice, sestra nam je poručila da još nisu trakice stigle i uglavnom njih još nema”, kazao je Beganović.

Mjerenje šećera trakicama je prevaziđena metoda u mnogim zemljama

Međutim, kako je naveo Beganović, kontrolisanje nivo šećera u krvi uz pomoć trakica je prevaziđena metoda širom svijeta. Dodao je da bi mjerenje senzorima bilo mnogo efikasnije, preciznije i bezbolnije s obzirom na to da se dijete ne bi moralo deset puta najmanje tokom dana ubosti kako bi se prekontrolisao šećer.

“Mi ovdje govorimo o četiri trakice dnevno koliko može biti od količine koju dobijemo od Fonda solidarnosti, a djeci oboljeloj od dijabetesa tip 1 treba minimalno 10 trakica. Naprimjer moja kćerka, ukoliko nemamo senzor u tom momentu, se mora bosti prije svakog obroka i dva sata poslije svakog obroka i ujutro i navečer da se provjeri. A ukoliko dođe do pogoršanja stanja, onda se djeca moraju bosti i po 20 puta dnevno da bi se provjerio nivo šećera. Međutim, shodno životnim okolnostima, istražujem o ovoj temi i trakice se više nigdje ne koriste. U zemljama regije su uveli senzore, ali kod nas ni blizu toga, a što je najgore od svega institucije izdvajaju mnogo novca za dijabetes”, pojasnio je Beganović.

Ipak, kako je kazao Beganović, problem nastaje zbog istog tretmana djece koja imaju dijabetes tip 1, ali i tip 2.

“To nisu iste bolesti. U Kantonu Sarajevo postoji sveukupno oko 300 dijabetičara tip 1 koji su ovisni o inzulinu i koji ne mogu popraviti svoj nivo glukoze, dok dijabetičari tip 2 normalnim i zdravim životom mogu regulisati i držati bolest pod kontrolom. A u Sarajevu je oko 35.000 dijabetičara od čega je veoma mali broj dijabetičara tip 1. U KS, s druge strane, dijabetičari tip 2 imaju najbolju zdravstvenu zaštitu i najsavremenije lijekove koji postoje na svijetu iako nema potrebe za time. Mislim da je tu riječ o farmaceutskim lobijima jer isti ti lijekovi na tržištu postoje po mnogo pristupačnijoj i nižoj cijeni”, dodao je.

Roditelji prinuđeni ilegalno nabavljati senzore

Samim time, dolazi se do još jednog problema, a to je da Federalni zavod zdravstvenog osiguranja ne može omogućiti besplatne senzore za mjerenje šećera u krvi.

Beganović je naveo da je prinuđen “krijumčariti” senzore iz inostranstva koji mjesečno koštaju 240 KM (jedan oko 120 KM) s obzirom na to da su dva najmanje potrebna mjesečno jer su upotrebljivi 14 dana.

“Mi možemo priuštiti djetetu taj senzor, ali ima roditelja lošeg imovnog stanja koji i pored dobre volje ne mogu. To što kupujemo senzore vani su nelegalne radnje jer nije registrovan u BiH. Oni se ne mogu poslati poštom jer će ga carina pregledati i vratiti zato što nisu registrovani. I ja svaki put na granici strahujem hoće li me kontrolisati i pronaći senzore jer ukoliko se to desi, oduzet će mi ih, ali mi smi prinuđeni to raditi. U poređenju sa cijenom senzora, da dobijamo 10 trakica dnevno, onda znači da bi djeca dobijala 300 trakica mjesečno koštale oko 210 KM, međutim, jeftinije su preko tendera dok su senzori skuplji”, kazao je.

Međutim, kako je dodao Beganović, istraživanja su pokazala da senzori mnogo bolje kontrolišu dijabetes tip 1 i samim time mogu živjeti normalan život.

“U svijetu dijabetes tip 1 se više ne kontroliše na tromjesečnim nalazom šećera iz krvi nego vremenom provedenim u zadanim vrijednostima. Dakle, imaju senzore i mjere koliki je njihov nivo glukoze. Naprimjer normalne vrijednosti kod dijabetičara tip 1su od pet do 10 i kada osoba dođe kod doktora na pregled onda ima uvid koliko je sati bila u normalnim vrijednostima jer senzor sve pokaže, a to se trakicama ne može. To su mnogo teške stvari i ne vjerujem da će se situacija nažalost promijeniti”, poručio je Beganović.

Iz Zavoda zdravstvenog osiguranja FBiH tvrde da je isporuka trakica u toku

Kontaktirali smo Federalni zavod zdravstvenog osiguranja vezano za navedeni problem gdje su nam rekli da ih je dobavljač Apomedical d.o.o. obavijestio da je distribucija trakica u cijeloj FBiH i da bi trebala biti završena danas.

“Zavod će u skladu sa svojim nadležnostima poduzeti sve mjere zaštite naših osiguranika, te aktivirati odredbe ugovora u slučaju neblagovremene isporuke lijekova. Zavod zdravstvenog osiguranja FBiH u skladu s Odlukom o utvrđivanju prioritetnih vertikalnih programa zdravstvene zaštite od interesa za Federaciju, a u skladu s dijelom preventivnih programa i programa unapređenja zdravlja djece, vrši nabavku aparata i trakica za kontrolu dijabetesa za djecu i osobe do 18 godina na teritoriju cijele Federacije BiH”, naveli su.

Shodno tome, dodali su da u skladu sa navedenom Odlukom Zavod može finansirati i vršiti nabavku samo za trakice za kontrolu dijabetesa, te da trenutno ne postoji pravni osnov za finansiranje senzora za kontinuirano mjerenje nivoa šećera u krvi.

“Zastupnik za medicinsko sredstvo (senzore) treba pokrenuti aktivnosti za upis medicinskog sredstva (senzora) u Registar medicinskih sredstava, Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, a u skladu sa Zakonom o lijekovima i medicinskim sredstvima. Nakon tih provedenih aktivnosti, Zavod zdravstvenog osiguranja FBiH će biti u mogućnosti napraviti procjenu potreba za senzorima za djecu oboljelu od dijabetesa, kao i potrebnim dodatnim finansijskim sredstvima koja je neophodno obezbijediti iz drugih izvora za ovu namjenu”, zaključili su iz Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja.

Klix.ba

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE

NAJNOVIJE