Adnan Kapo: Započeti rat u ime ruskih interesa na Balkanu bio bi samoubilački potez

Direktor Instituta za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost Adnan Kapo govorio je za civilmedia.mk o vojnoj situaciji u Ukrajini, posljedicama i mogućem daljnjem razvoju ruske agresije na Ukrajinu i njenom uticaju na svijet i Zapadni Balkan

Koji su ciljevi ruske agresije na Ukrajinu?

– Ako se razumiju stvarni uzroci ruske agresije na Ukrajinu, onda bi procjene krajnjih ciljeva mogle biti preciznije. Tu se prije svega radi o sudaru dva različita pogleda na svijet, od kojih je s jedne strane liberalni zapadni poredak, a s druge Rusija koja namjerava izgraditi sopstveni svijet, ili kako ga nazivaju Ruski svijet.

U Moskvi postoje ideje da je Rusija posebna tzv. eurazijska civilizacija, pa kao takva se treba suprotstaviti vrijednostima koje dolaze sa zapada. U svjetskom poretku u kojem trenutno živimo, Rusija ne može konkurisati zapadnim tehnologijama niti je izgradila konkurentnu ekonomiju. Pojednostavljeno rečeno, nije se uspjela nametnuti kao ravnopravan sagovornik moćnim ekonomijama zapada.

Ruski BDP je u rangu BDP-a države New York u Americi, dok se ne može porediti sa kumulativnom ekonomskom snagom zemalja članica NATO-a. Određeni politički krugovi i dio intelektualne elite u Moskvi su nostalgični za vremenima kada je Rusija bila carevina, ili moćna svjetska sila u sklopu Sovjetskog saveza. Međutim to je prošlost i Rusija se nije uspjela modernizirati u posljednjih 30 godina, niti joj je pošlo za rukom da se vrati na svjetsku scenu kao velesila.

Osnovna snaga ruske ekonomije je temeljena na izvozu energenata, posebno nafte i plina, a ne finalnih proizvoda i tehnologija traženih na svjetskom tržištu. Kada je Ukrajina 2014. godine napravila politički zaokret i izrazila želju da se pridruži NATO-u i Evropskoj uniji, počeo je rat u Ukrajini. Rusija je iskoristila vojnu nadmoć aneksirijući Krim, dok je na istoku podržala proruske snage u ratu protiv Vlade u Kijevu. Procjena Moskve je bila da bez Ukrajine pod svojom kontrolom, Rusija neće ostvariti svoje snove o povratku statusa svjetske sile. Dakle, krajnji cilj bi bio stvaranje tzv. multipolarnog svijeta u kojem bi Rusija bila centar jednog od tih polova pored Amerike kao svjetskog lidera i Kine kao trenutno druge ekonomske i političke sile svijeta. To će kao što vidimo ići jako teško.

Jesu li sankcije koje Zapad uvodi Rusiji dovoljne da promene kurs politike Vladimira Putina?

– Sankcije su jedan od alata u rukama Zapada, i one su sigurno već nanijele ogromnu štetu ruskoj privredi. Efketi nekih sankcija će se tek osjetiti. Međutim, teško je predvidjeti da li će sankcije biti i dovoljne da se ubrzo promjeni ruska politika, uzimjaući u obzir kulturu ruskog naroda koji je cijelu drugu polovinu 20. vijeka živio pod izolacijom. U prvoj fazi novonastale krize režim u Moskvi će dodatno učvrstiti svoju poziciju, dok je nezahvalno donositi procjene na duže staze. Treba imati na umu da su se u 20. vijeku dvije ruske imperije urušile iznutra. Oktorbarskom revolucijom 1917. godine srušeno je Rusko carstvo, dok je 1991. godine nestao Sovjetski savez. To pokazuje da Rusija, i kada je imala moć, nije uspjela pronaći model kojim će dugoročno imati uticaj na druge države i narode. Desilo se suprotno, države koje su bile pod ruskim uticajem u Istočnoj Evropi jedva su čekale da se pridruže Evropskoj uniji i NATO-u. Kada je došao red na Ukrajinu, Rusija je odgovorila vojnom invazijom.

Zapad pomaže Ukrajinu, SAD traži od Kine da ne pomaže Rusiju. Je li Rusija upala u zamku?

– Ako isključimo najgori scenario, a to je korištenje nuklearnog oružja, Rusija nema potencijal da izađe kao pobjednik iz ovog rata, čak i ako okupira Ukrajinu. Sam način ulaska ruskih trupa u Ukrajinu u vojnim kolonama koje su otvorene pokretne mete, ukazivao je da je Moskva očekivala brzu kapitulaciju Vlade u Kijevu. Vjerujem da je cijeli svijet iznenađen snažnim otporom Ukrajinaca koji su zaustavili rusku vojsku vodeći rat sa jednom od najjačih armija svijeta. Također, pokazalo se da Rusija nije jaka kao što smo mislili da jeste. Kina razmišlja pragmatično i vodi se svojim interesima, a njeni interesi su prije svega u dobrim ekonomskim odnosima sa Amerikom i Evropom. Prema tome, mnogi se slažu da će Rusija teško izaći iz blata u koje je upala.

Kako ruska agrsija na Ukrajinom utiče na odnose unutar EU i odnose EU sa SAD i Velikom Britanijom?

– Bili smo svjedoci da su Evropljani bili u panici prvih dana agresije iščekivajući sa strepnjom naredne korake iz Moskve. Uzdrman je evropski komformizam i nastupio je šok među stanovnicima i političkim liderima Evrope. Ipak došlo je do ubrzane konsolidacije članica NATO-a i zauzet je jedinstven stav u kojem je osuđena ruska agresija što je praćeno uvođenjem teških sankcija Rusiji. Proruski političari u EU odjednom su utihnuli, dok je značaj NATO-a, za koji je francuski predsjednik Emmanuel Macron prije godinu dana rekao da je klinički mrtav, preko noći narastao i postao potrebniji nego ikad. Trenutno je savez između Sjedinjenih Država, Britanije i EU vrlo stabilan. Pokazalo se da je Evropi potrebna Amerika više nego ikada od Drugog svjetskog rata, a lista otvorenih pitanja između Evropske unije i Britanije je gurnuta u stranu.

Mogu li Putinovi politički partneri na Zapadnom Balkanu izazvati sukob?

– Moramo biti oprezni zbog iskustva koje imamo, ali ne vjerujem da bi se iko trebao upustiti u takvu avanturu. Balkan je u dubokoj pozadini NATO-a i bio bi samoubilački potez za onoga ko započne oružani sukob na Zapadnom Balkanu u ime ruskih interesa. Takav razvoj događaja bio bi početak šireg evropskog, a možda i svjetskog rata.

S druge strane, ukoliko Srbija bude prinuđena da uvede sankcije Rusiji, moguće je da Rusija počne da destabilizuje Balkan izazivanjem nereda i incidenata. Međutim, manje je opasno nego da Srbija ide u vojne pohode kao devedesetih godina.

Hoće li Zapad, nakon ruske agresije na Ukrajinu, ubrzati integraciju Zapadnog Balkana u EU?

– To bi bilo i očekivano, posebno za Bosnu i Hercegovinu. Važno je shvatiti da je za stabilnost Balkana ključna država Bosna i Hercegovina, a ne Srbija! Pogrešne su procjene da će se Balkan stabilizovati na način da će se Srbiji približiti linijom manjeg otpora i dozvoliti njeno balansiranje između Rusije i Evropske unije. Takva Srbija nije faktor stabilnosti, već naprotiv, faktor nestabilnosti i svih balkanskih problema.

Srbija nema snage da igra na dvije stolice, a vrlo je vjerovatno da će uskoro morati da se opredijeli. Ulazak Bosne i Hercegovine u NATO bi ubrzao demokratizaciju u Srbiji, jer bi snovi o velikoj Srbiji bili trajno potkopani. Srbija bi tada morala da se okrene samoj sebi, čime bi započela demokratizacija njenog društva. Samo istinski demokratska Srbija, oslobođena mitologije, može doprinijeti stabilizaciji i prosperitetu Balkana. Takva Srbija ne bi imala teritorijalne pretenzije prema svojim susjedima, i bila bi u stanju da riješi otvorena pitanja sa Kosovom.