ADNAN SPAHIĆ: Nazvao sam majku i rekao: “AZRU JE UDARIO AUTO”, ONA JE UPITALA: “SAMO MI RECI DA JE ŽIVA”, REKAO SAM: “NE MOGU, NAŽALOST”

Adnan Spahić, brat mlade doktorice Azre Spahić, koja je u petak, 26. maja, smrtno stradala u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u sarajevskom naselju Marindvor u Sarajevu oko 23:30 sati, za portal “Avaza” je izjavio da nikad nikome ne bi poželio ovakvu tragediju.

Spahić je bio uzor svojoj sestri, koja je od njega bila mlađa osam godina. Ona je željela postati ljekar, baš kao njen brat.

Stravične okolnosti

– Još smo u šoku, jednostavno zdrav razum ne može prihvatiti da se u tom trenutku toliko slučajnosti desilo, da je radila do devet navečer, da je izašla s kolegicama na kafu, došle su iz različitih gradova da se vide. To su bile njene kolegice, doktorice s fakulteta, i baš ona kaže da izađe deset minuta ranije, da kaže momku: “Ne moraš me ti voziti kući. Kolegica će me odvesti” i kolegica baš parkira auto u toj nekoj sporednoj ulici, gdje baš u tom trenutku, na tom mjestu, gdje je neko tamo proklizao pod djejstvom alkohola… Nevjerovatno, toliki splet okolnosti… Da je neko režirao, nema šanse da bi se sve desilo u tom trenutku… A tek trenuci tuge i bola, to ne može niko osjetiti ko nije doživio – izjavio je Spahić.

Dodao je da su se posljednji put okupili porodično sedam dana pred nesreću, kada su bili na jednoj svadbi u Bihaću. Kaže da je to bio prvi put da je momka povela, prvi susret s njenom porodicom.

– To joj je bio prvi momak. Nije je to zanimalo ranije, nije imala ni vremena. Prije godinu je rekla da nije upoznala stvorenje kakav je njen Nedim, tako divan. Planirali su zajednički život. Prvi put ga je dovela u Bihać, ja sam došao iz Njemačke, gdje živim sa suprugom i dvoje djece, i upoznao sam ga. Toliko se veselila i plesala, ti trenuci će mi zauvijek ostati u sjećanju – kazao je Spahić.

Istakao je da se Azra s momkom Nedimom posljednji put čula deset minuta pred tragediju.

– Rekla je: “Izašla sam, evo idem kući i bilo mi je predivno. Malo sam se opustila nakon posla, nakon 100 pacijenata pregledanih u domu zdravlja do devet navečer.” Uživala je stvarno, nikad u životu nije bila sretnija, svi snovi su joj se polako ostvarivali. Radila je na fakultetu, a, pored toga, svirala je klavir, crtala, nevjerovatno vedra je bila, i to svi kažu. Ovih dana su to potvrdile i radne kolege koje su dolazile. Jednostavno, njena pozitivna energija vladala je gdje god se pojavi i takva je odmalena bila, skromna, pozitivna i vesela. Jednostavno, još ne možemo to pojmiti – kazao je Adnan za portal “Avaza”.

Period odrastanja

Između njih je razlika bila osam godina, stoga su se u mnogo stvari mimoišli u životu.

– Ja sam krenuo u školu, ona se tek rodila. Ja sam u srednju školu krenuo kad je ona u osnovnu. Ja sam u Sarajevo otišao da studiram kad je ona bila četvrti osnovne. Tako da smo uvijek bili u nekom raskoraku. Kad sam ja otišao u Njemačku, ona je otišla u Sarajevo – prepričava nam.

Kad se desila tragedija, Adnan je bio kod prijatelja sa svojom suprugom u Minhenu.

– Oko dva sata poslije ponoći moja supruga je vidjela propušten poziv od Azrinog momka na telefonu… Ja sam obavijestio svoje najbliže, a suprugini roditelji su odmah krenuli iz Konjica u Bihać, u tri ujutro… Mi smo sjeli u auto i krenuli bez ičega, bez pasoša. Savjetovano nam je da krenemo kad svane. Vozio sam sat i po, nisam mogao više izdržati, morao sam nazvati majku, stao sam pored puta i nazvao sam je. Nisam mogao izustiti ni riječ. Pitala me: “Šta je bilo”, rekao sam: “Azru je udario auto”, ona je upitala: “Samo mi reci da je živa.” “Ne mogu, nažalost”, rekao sam joj – ispričao je Spahić.

Istakao je da su njegovi roditelji trenutno kući u Bihaću te da je i on s njima.

– Pod tabletama smo. Svako traži nešto… Razmišljamo kako bi Azra željela da se mi osjećamo i šta bi nju činilo sretnom… Majka pokušava i s vjerske strane da se smiri… Azra je s osmijehom na licu umrla i to nam daje snagu. Posljednja tri-četiri mjeseca je bila najsretnija i otišla je kada je bila najsretnija – istakao je njen brat za “Avaz”.

Dodao je da je Azra često odlazila u Bihać, a posjećivali su je i roditelji u Sarajevu.

– Najteže što je roditeljima palo su ti njeni svakodnevni pozivi. Ona je vodila računa o njima i svaku noć je prepričavala svoje dane. Ta komunikacija je bila konstantna i svakodnevna – rekao je Adnan.

Upitali smo ga kakvo je njegovo mišljenje o Arminu Berberoviću, vozaču koji je usmrtio Azru, i da li ima poruku za njega. Odgovorio je da ne razmišlja o njemu i da je samo fokusiran na svoju sestru.

– Ja sam mislio da ću osjećati ljutnju, bijes, jer sam tako kroz život bio nastrojen, ali ovo kako se desilo, jednostavno osjećam neku prazninu, bol. Ništa mi nije bitno. Jedino želim da nikome više ne uzme život, a što se mene tiče, moju sestru ne može niko više vratiti. Ne gubim svoje vrijeme i osjećaje na njega. Totalno sam usmjeren na nju i sve se nadam da će se probuditi – istakao je.

Dodao je da su joj se njeni pacijenti posljednjih nekoliko sedmica često zahvaljivali na ljubaznosti i pristupu prema njima.

– Bio sam joj uzor u mnogim stvarima kao stariji brat, ali i sama njena narav je bila takva, pomagala je drugima. Roditelji su je nagovarali da upiše arhitekturu, zbog njenog crtanja. Za muziku je bila talent. Imala je mnogo mogućnosti i da negdje drugo studira.

Bio ponosan na sestru

– Bio sam ponosan na nju i uvijek ću biti. Osobe koje su je poznavale pričaju o njoj bez kurtoazije i vidi se da je to iskreno. Čak su to neki ljudi koje nije godinama viđala. Jednostavno, ostavljala je takav utisak na ljude. Uvijek je bila skromna, nenametljiva i vodila brigu o roditeljima. Dokaz za to je da je s roditeljima išla odabrati matursku haljinu i sama je platila. Dok je bila mlađa, uvijek je bila obazriva, kulturna, s osmijehom na licu. Nikome nikad nažao nije učinila niti je pomislila na to. Nikad nije napravila nijedan eksces, nije pila, niti kap alkohola. Bila je u vjeri, klanjala je. Bila je odgovorna. Uvijek nas je poštovala – rekao je on.

Činio ju je sretnom

Azrin momak Nedim bio je uvijek uz nju i bio joj je podrška.

– Nemam riječi. Mi smo mu doživotno zahvalni što je godinu i po nju činio sretnom, a i ona njega, prema njegovim riječima. Oni su već imali planove za narednu godinu, i putovanja i ljetovanja, zaruke i dogodine vjenčanje. Njemu je mnogo teško. Išao je na to mjesto u nedjelju kad su bili protesti. Stvarno mu je teško… Planiraš život i onda se sve sruši u nekoliko minuta – zaključio je njen brat.

Avaz