Ahmet duže od pola vijeka predano popravlja satove

Screenshot 7 21

Ahmet Sami Kalayci (70) iz Konye, u Turskoj 55 godina u malenoj radionici, predano popravlja satove i nastoji pomoći očuvanju ovog zanimanja.

Njegov djed mu je 1966. godine, kada je Kalayci imao 15 godina, predložio da bude sahadžija. Svakodnevno je predano radio i učio zanat, a 1975. godine otvorio je svoju radionicu u deset kvadratnih metara, u kojoj i danas radi.

U gradu i među poznanicima je poznat kao vrsni majstor, a o ovom poslu i iskustvima govorio je za Anadolu Agency (AA).

”Dedo nije želio da se školujem. Tada je urarstvo bilo respektabilno zanimanje. Usmjerio me ka tome“, rekao je Kalayci.

Vremenom je naučio kako se nositi s onim što ovo zanimanje zahtjeva.

”Ako ne voliš svoje zanimanje, ne možeš biti uspješan. Moraš ga voljeti da bi uspio. Većinu satova koje sam ovdje popravio nisam vidio u radionici svog učitelja. Ali, kada uzmem sat u ruku, razmišljam kako je nastao od komada metala i zašto da ne popravim ono što je napravljeno. Ovaj posao sam naučio jer sam se zanimao i jer sam želio znati više”, objašnjava Kalayci.

Kazao je kako svaki sat ima drugačije karakteristike i da svaki sat koji treba popraviti zapravo nosi određenu misteriju. Dodaje kako svaki sat nosi i određeno uzbuđenje, a bude sretniji kada popravi sat koji na to čeka duže vremena.

Popravlja i satove iz 16. i 17. stoljeća, mada mu nedostatak originalnih dijelova otežava njihovu popravku.

“Nekad bude manjih poteškoća, ali ipak prorade. Zar je isto stogodišnjak i mladić od 18 godina“, upitao je Kalayci dodavši kako ponekad koriste različite dijelove drugih satova nadajući se da će moći popraviti antičke satove.

Dodao je kako ponekad satima radi na popravci, ali da voli taj posao pa ga i radi s posebnom predanošću. Ipak, mnogim satovima nedostaju dijelovi.

”Morate razmišljati šta uraditi tad, uporediti ga s ranijim satovima koje ste popravljali i onda ćete uspjeti. Ne možete uspjeti u ovom poslu ako nemate strpljenja. Ujutru počneš raditi, do navečer ne završiš. Ponekad se i ne javljam na telefon dok radim. Jer, ako napravite pauzu, nekad ne možete nastaviti tamo gdje ste stali. Onda morate ispočetka”, istakao je Kalayci.

Smatra da kada uzme antički sat u ruku, posao dobije drugu dimenziju.

”U tim trenucima ima rada, ljepote. I ja volim satove koji su napravljeni s posebnim trudom. Čovjek je napravio i popravio sat u vremenima kad nije bilo električne energije. Kako da mu se čovjek ne posveti? Ja uživam u tome”, kazao je Kalayci.

Uporedio ih je s današnjim satovima, pogotovo nekvalitetnim, ističući kako novijim nedostaje duše.

“Naravno da postoje kvalitetni satovi napravljeni mašinski, uživam i u njima“, rekao je Kalayci.

Uputio je i poruku mladima koji se žele baviti sahadžijskim poslom.

”Pokušajte ga rastaviti, pokvariti, pa dođite da vam pokažem kako ćete popraviti. Čovjek može uspjeti u svemu što želi. Samo treba želje. Poštujte svoj posao, strpite se i uradite najbolje što možete. Nema čovjeka koji ne griješi“, naglasio je Kalayc i izrazio nadu da će još dugo moći uživati radeći svoj posao.