es
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: Muzika/TV / Zabava
Kurbani 2021

Sarajevski ratni teatar (SARTR) je za vrijeme pandemije radio, osim za vrijeme „lockdowna“ u martu prošle godine, i tokom dva crna vala pandemije smo smanjili igranje predstava. Naravno, igrali smo s ograničenim brojem gledalaca. Ovo za „Dnevni avaz“ govori Aleš Kurt, direktor SARTR-a, reditelj i scenarista.

On se osvrnuo na proteklu 2020. godinu i na sve ono što je pandemija koronavirusa donijela sa sobom, njen utjecaj na kulturu, pozorišta, život, ali i na projekte SARTR-a kao i svakodnevna društveno-politička dešavanja u BiH.

Misija teatra

– Rekapitulacija pandemije bi se teško mogla sažeti u par riječi, ali naglasit ću glavne stvari. U martu prošle godine smo bili u toku proba međunarodne koprodukcije u režiji Tomija Janežiča iz Slovenije, predstave pod nazivom „Nije to to“. Upravo tada je i zvanično počela pandemija i morali smo prekinuti rad. Odmah nakon završetka „lockdowna“ smo nastavili probe i 15. juna izašli s premijerom. Predstava je uspješno igrala na MESS-u u septembru, onda je imala i svoju premijeru u Beogradu na sceni BDP-a, i nakon toga smo gostovali veoma uspješno na festivalu DESIRE u Subotici. Veoma sam ponosan da smo uspjeli napraviti tako kompliciranu produkciju za vrijeme pandemije. Morate znati da je većina pozorišta u Evropi u tom trenutku bila zatvorena – naglasio je Kurt.

Na internet-stranici SARTR-a, stoji i emotivno malo pismo koje Vi potpisujete. Jeste li i Vi, ali i članovi kolektiva, uspjeli održati mentalno zdravlje da ne poludite?

– Da. Tako je SARTR i osnovan. Na početku opsade Sarajeva. Tada je neko od publike primijetio: „Vi nam pomažete da ne poludimo“. To je prava misija za teatar i za umjetnike generalno.

Također, navodi se da se sklanja pogled od nekih loših stvari i nepravde. Ali šta kada se opet otvore oči?

– Pa ljudi se suoče s istinom. Pokrene se nekakav proces razmišljanja. Iz toga obično izađu i neki pozitivni pomaci. Ako živite zatvoreni u svojoj čahuri, nećete se pretvoriti u leptira.

Kako Vi i SARTR uspijevate u ovim vremenima i finansijski opstati? Nekada ljubav nije dovoljna…

– Radimo projekte koji su, prije svega, međunarodne koprodukcije i koji su bazirani na stranim donatorima. Upravo smo u pripremama dva različita projekta od kojih je jedan saradnja s Francuskom i Njemačkom, a premijera će biti u SARTR-u, a drugi, osim Nijemaca, uključuje i Ruandu. Bit će to naša prva saradnja s Afričkim kontinentom.

Koliko je pandemija utjecala i na Vaš privatni život?

– Pa još više cijenim život. A prije sam ga cijenio. Izgubili smo neke divne kolege i prijatelje i zbog toga osjećam prazninu.

Odnos države prema kulturi, čini se, u ovim vremenima opet se pokazao u negativnom?

– Vidite, mi smo u umjetnosti, ako naravno gledamo broj stanovnika, uspješniji nego u bilo kojoj drugoj djelatnosti. Veliki broj indvidualnih uspjeha naših umjetnika nije ispraćen na adekvatan način od države. To je i logično, jer neuspješna država teško može pratiti uspješne umjetnike. Kanton Sarajevo, koji je naš osnivač, je pokrenuo neke pozitivne mjere uprkos veoma teškoj ekonomskoj situaciji. Na putu smo da uredimo administrativne probleme i da u budućnosti stvorimo i bolji zakonski okvir za djelovanje kulture i umjetnosti, a i drugih važnih djelatnosti.

I filmski radnici se bore za svoja prava i donošenje, napokon, zakona o filmskoj djelatnosti. Šta mislite o tome?

– Tu se vodi velika borba za zaštitu autorskih prava. I mislim da će Udruženje filmskih radnika se izboriti za pravedna rješenja na tom planu. I, naravno, kao i u ostalim kulturnim djelatnostima treba riješiti konačno zakonski okvir. I to maksimalno profesionalno.

Iz minute u minut

Može li zaista kultura utjecati na društvo? Ovdje govorimo o onoj stavci da se kultura često bavi društvenim problemima.

– Kultura iz minuta u minut utiče na naš život. Od toga šta jedemo, gdje izlazimo, kako se oblačimo, kako se odnosimo prema prirodi, prema drugim ljudima… To je neprestani proces.

Koliko pratite politička dešavanja u BiH i regionu? Ova ponovna zveckanja oružjem, dijeljenjem BiH…

– Što manje mogu. Zveckanje oružjem. Ha. Mislim da je to pucanje uprazno potrošenih političara sa zaostalim idejama i konceptima življenja. Svijet se velikom brzinom mijenja. Nikada nauka i tehnologija nisu napredovali ovakvim tempom. Većina najvažnijih dešavanja u socijalnom i političkom planu su globalna. Dosta političara su prevaziđeni svim onim kuda svijet danas ide. Oni koji ne mogu da stignu ovaj ritam globalnih promjena, neće se, prema mom mišljenju, više moći dugo zadržati na političkoj sceni.

Iz Zenice ste, ali je i Sarajevo Vaš grad. Koliko se promijenio od 90-ih ka ovamo?

– Rođen sam u Zenici, ali sam zapravo Sarajlija. Sve se mijenja. Raduje me kad neke stare stvari i mjesta ipak prežive test vremena. Razočaran sam urbanističkom politikom u gradu, ali to je nekako bilo očekivano. Nadam se da će Sarajevo biti u budućnosti u većoj mjeri kosmopolitski grad. To mi se čini jedinim pravim putem.

Ostaje za budućnost

– Također smo i s predstavom „Jedvanosimsoboakalomisobom“ gostovali na Sterijinom pozorju u Novom Sadu, iz ove perspektive to zaista izgleda kao malo čudo. Napravili smo ljetnu scenu u dvorištu SARTR-a, starijima poznatom kao dvorište CDA. To je bila neka vrsta psihološkog otpora Covidu. Imali smo brojne koncerte i igrali naše predstave na otvorenom kako bi se publika osjećala sigurnijom. Trenutno su u toku probe za novu predstavu, „U posjeti kod gospodina Greena“, gdje glume Miki Trifunov i Alban Ukaj. Čeka nas novo izdanje ljetne scene SARTR-a, i nadam se ta je to nešto što će ostati za budućnost – kazao je Kurt.

Obilježiti godinu

Usuđujete li se ulaziti u nove projekte?

– Ovu godinu će obilježiti dvije predstave. Prva je „Anđeo uništenja“, po tekstu Elifride Jelinek, dobitnice Nobelove nagrade. Radi se o koprodukciji s Austrijom i HNK – Mostar. Premijera je zakazana za 10. oktobar. Nakon toga slijedi tekst Almira Bašovića, „Sarajevo feeling“ u režiji Lidije Dedović, gošće iz Crne gore. Premijeru planiramo u decembru.