ALIHODŽIĆ: Pokušat ću se nametnuti treneru kao igrač na kojeg se može računati

Mladi i talentovani rukometaš Harun Alihodžić za svega tri godine treniranja uspio je pokazati svoje kvalitete, a što je rezultovalo njegovim ‘prekomandovanjem’ u prvi tim. Pored uspjeha da relativno mlad bude u prvom timu ovaj sedamnaestogodišnji Zeničanin uspio je postići i svoj prvi premijerligaški gol. Sve navedeno bila je inspiracija da sa ovim talentovanim zeničkim sportašem obavimo kratki razgovor.

Kako je počela Vaša rukometna priča?

Moja rukometna priča započinje prije tri godine kada sam se prikljucio pionirskoj selkciji RK „Čelik “ i pod vodstvom trenera Seldina Rizvanovića napravio prve rukometne korake.

Zašto je rukomet karakterističan, u čemi prednjači za razliku od drugih sportova?

Rukomet je dosta grub sport u kome ima dosta kontakta. Također, to je prava timska igra u kojoj je potrebno da svaki igrač bude 100% spreman jer je samo tako moguće doći do pobjede.

Za samo tri godine treniranja i bavljenja ovim sportom, uspjeli ste zabilježiti veliki broj odigranih utakmica što je dovoljan pokazatelj koliko se Vaš nesebični trud isplatio. Da li postoji neki rukometni susret koji biste izdvojili i iz kojeg razloga? 

Izdvojio bih susret protiv Rukometnog kluba „Gradačac“ u kome sam imao svoj debi za seniorski tim.

Trenutna situacija u Zenici kada govorimo o sportu? Kakva je naša sportska perspektiva, naročito gledano iz očiju Vas kao mladog sportiste?

Generalno u Zenici postoji veliki broj talenata, ali nedovoljna briga od vladajućih struktura te loši uvjeti za treniranje dovode do toga da veliki broj mladih odluči potražiti svoju sportsku sreću u nekom drugom gradu ili državi.

‘Prekomandovani’ ste u prvi tim, šta to za Vas predstavlja?

‘Prekomandovanje’ u prvi tim za mene predstavlja jednu stepenicu više u mojoj sportskoj karijeri.

Da li je upravo nastup za prvi tim ono što ste Vi stavili na svoju listu sportskih ambicija?

Svakako da je to bilo na mojoj listi sportskih ambicija, ali se ne želim zaustaviti na tome i želim još više napredovati. 

Postigli se i svoj prvi premijerligaški gol, kakav je bio osjećaj?

Teško je taj osjećaj opisati riječima, to se treba doživjeti.

Kakav je odnos Vas i Vaših starijih kolega, te kakva je generalno atmosfera u klubu?

Starije kolege su me dobro prihvatile, kao i moje suigrače iz juniorske ekipe. Atmosfera u klubu je fantastična, svi su skoncentrisani samo na rukomet i to se pokazuje i na terenu.

Kako ste veoma mladi, dakle još uvijek idete u školu, kako uspijevate uskladiti sportske obaveze sa ostalim dionicama života?

Moram priznati da nije nimalo lako, ali rukomet je moja ljubav i za rukomet uvijek nađem vremena.

Bavljenje sportom iziskuje mnoga odricanja a paralelno s tim zahtijeva i veliku podršku. Ko je Vama podrška na Vašem putu ka ostvarenju sportskog sna?

Prije svega bih izdvojio roditelje i prijatelje koji mi zaista pružaju veliku podršku, a koja mi je veoma bitna.

Da li biste Vi otišli iz grada za boljom ponudom i koji su to razlozi da se mladi zenički talenti „rasipaju“ po inostranstvu?

Vjerovatno bih otišao, ali tek nakon što steknem potrebno iskustvo, a što se tiče razloga „rasipanja“ zeničkih talenata po inostranstvu smatram da se problem krije u nedovoljnom ulaganju u sport.

Kada govorimo o rukometu, koji su Vaši planovi za skoriju budućnost?

Primarni cilj mi je da u skorijem periodu napredujem i da se probam nametnuti treneru kao igrač na kojeg se može računati.

S obzirom da ste relativno mladi a brojite veliki broj nastupa na parketu, koji biste savjet mogli dodijeliti svim mladim sportašima koji su na samom ulasku u svijet rukometa?

Suviše sam mlad da bih mogao dijeliti neke savjete, ali bih izdvojio svoj omiljeni citat: „Sreća samo ponekad pomaže, rad uvijek.“

Portal 072info želi mnogo sreće i uspjeha ovom ambicioznom zeničkom sportašu, u nadi da će uspjeti odsanjati svoje sportske snove u BiH, te da neće biti jedan od onih koji su zbog neuslovnosti i zanemarivanja sporta pokazali leđa sportskoj sceni BiH.