Almin Omerović nakon 20 godina odlučio – hoću kući

Goraždanin Almin Omerović iz BiH je otišao početkom 1993. godine. Imao je samo pet godina. Za razliku od stotina hiljada drugih koji su od rata bježali ka zapadu, sudbina ga je odvela kod rodbine u Beograd, a potom dalje ka Solunu. Više od 20 godina poslije osjetio je želju da se vrati kući i ono što je naučio u drevnoj Grčkoj radi u svome gradu.

Njegov otac Adnan u Goražde se vratio čim je evakuirao porodicu. S majkom Senkom i sestrom Aldijanom, Almin se privremeno smjestio u Beogradu

Prvi posao

– Neka organizacija slala je djecu, pretežno pravoslavnu, izbjeglice iz Bosne, kod porodica u Solun. To nije bilo namijenjeno za muslimansku djecu, jer muslimana izbjeglica iz Bosne tada u Beogradu nije ni bilo. Ja sam „upao“ u tu grupu zahvaljujući učiteljici koja me upisala na spisak – sjeća se Almin.

U Solunu je završio gimnaziju, grčki jezik naučio bolje od bosanskog, veoma rano počeo raditi da bi pomogao porodici.  Prvi posao je dobio u fabrici tekstila,  a onda u velikoj firmi za proizvodnju peciva, slatkiša i sladoleda, koja se bavila i ugostiteljstvom, proveo najviše vremena.

Puno duguje Vangelisu Angelakisu, vlasniku firme. Bio je jedan od najboljih konobara u Beču prije nego što je odlučio otvoriti restoran u Solunu.

Omerović: Od Grka „prepisao“ radnu disciplinu

Čudan akcent

Od najboljih francuskih majstora za hljeb i krosane i italijanskih za sladolede Almin je stjecao znanje. Iako za njih važi drugačije mišljenje, kaže da je od Grka „prepisao“ radnu disciplinu.

– Vangelis mi je bio primjer. Kad sam vidio da se on vratio u Grčku, otvorio nešto, odmah mi je želja bila da se i ja vratim svojoj kući.  Dolazio sam ljeti kod oca da ga vidim i nisam zaboravio Bosnu i jezik, iako sam govorio nekim čudnim akcentom. Jednostavno je došlo vrijeme kada prelomiš i preko noći kažeš – odoh kući – ističe Almin.  

Gost je kralj, ugostitelj sluga

Majka Senka i sestra Aldijana ostale se u Solunu, a uz očevu podršku, Almin se u Goražde vratio prije četiri godine. Preporuku oca da odmah nastavi ka Njemačkoj nije poslušao, već je u centru grada zakupio objekt, počeo s troje, a danas ima sedmero uposlenih. Nastoji primijeniti pravilo koje je naučio u Grčkoj – gost je kralj, a ugostitelj njegov sluga.

Avaz