Amel Tuka o sezoni iza njega: Prestao bih se baviti atletikom da ne vjerujem da mogu ponoviti Monaco

Naš najbolji atletičar Amel Tuka je jučer gostovao na FTV gdje je govorio o sezoni iza njega.

– Sezona koja je bila u dvorani me jako zadovoljila, istrčao sam rekord Balkana koji je star 30 godina, a također i nacionalni rekord na 400 metara. Nažalost ljetni dio sezone nije bio onakav kakav sam planirao, ali sad sam zadovoljan i sretan što sam zdrav i što mogu nastaviti sa svojim treninzima, rekao je Tuka i dodao:

– Hvala Bogu sad sam zdrav, vratio sam se treninzima tako da treniram jako dobro i sada sezona skoro završava, no ja neću imati pauzu jer ću pauzirati samo desetak dana nakon čega se vraćam na stazu. Čitav juni sam propustio zbog povrede, bio sam van staze tako da uskoro nastavljam dalje i spremam se za dvoransku sezonu.

Prva Amelova trka je bila u Rimu nakon čega je uslijedila povreda koja ga je poremetila, no Tuka ne želi tugovati već se želi što je moguće bolje spremiti za sljedeću sezonu.

– Rim je bio moja prva trka u punom treningu, dobio sam puno samopouzdanje koje mi je trebalo. Osjećao sam se dobro iako je to bilo iz baš punog treninga, ali sam bio rasterećen i oslobođen. Poslije toga sam imao velike ambicije, zajedno sa svojim trenerom sam planirao gdje ću dalje nastupati, no baš nakon te trke osjetio sam bolove u mojoj nozi jer sam naporno trenirao, pa sam morao stati u tom mjesecu koji mi je najvažniji, tako da šta je tu je, nastavio je Tuka i zatim dodao:

– Nikome nije teže nego meni samom, ali ono što me raduje je da sam psihički vrlo stabilan i ne može me ništa poremetiti. Nije mi bilo svejedno, ali znao sam i sam jer sam propustio čitav juni da će to biti teško uraditi. Možda nakon ovog svega me očekuju neke velike stvari jer i u trenucima kada ne ide onako kako želimo treba biti smiren. Imam veliku želju i motivaciju, te me to najviše raduje.

Amel Tuka je istakao važnost psihičke pripreme u sportu upravo zbog ovakvih trenutaka u kojim se on nalazi ove sezone.

– Važna je psihička priprema zbog ovakvih trenutaka. Kada se osvajaju medalje sve je puno lakše, ali kada dođe do ovakvog malog pada u rezultatu i dođu povrede morate biti puno psihički stabilni da iznesete to zajedno sa svojim timom i da to iznesete na stazu gdje i pripadate, poručio je bh. atletičar koji je potom govorio o mitingu u Zenici. – Drago mi je da se i ove godine potrefio kalendar da mogu doći na svoj miting u Zenicu gdje sam počeo svoje prve atletske korake. To gledam kao svoju zahvalnost svojim sugrađanima koji žele da dođu da me gledaju uživo, to je nešto za mene posebno, napunim baterije za naredne trke koje me čekaju vani na velikim mitinzima.

Tuki je jasno da mora nastaviti jače raditi kako bi ostvario još jedan vrhunski rezultat za našu zemlju u atletici.

– Donio sam tu historijsku medalju za Bosnu i Hercegovinu, jako sam ponosan na to, ali ta medalja mi je dala samo jedan dodatni vjetar u leđa, dala mi je jednu motivaciju, znak da me Bog stvorio za ove stvari, da budem u vrhu i da se nosim sa ovim stvarima. To je ono što me tjera da nikada ne odustanem, idem do kraja dok ne osvojim još jednu medalju, dodao je Amel i završio za kraj. – Da ne vjerujem da mogu ponoviti Monaco, ja bih se prestao baviti ovim sportom. Ja ću da molim Boga za svoje zdravlje i vjerujem da ću se brzo vratiti na nivo gdje pripadam.