Amel Tuka prvi put govori o Srebrenici: Gledati majku kako sahranjuje dijete kida dušu i srce…

Naš najbolji atletičar Amel Tuka je u srijedu navečer  u Luzernu još jednom razgalio srca svih iskrenih Bosanaca i Hercegovaca. U Švicarskoj je u superiornom stilu osvojio prvo mjesto, dionicu od 800 metara istrčao je u vremenu 1:46,75, što je jedan od boljih njegovih rezultata ove sezone.

Tuka je na tradicionalnom Međunarodnom atletskom mitingu gdje je pobijedio i prošle godine utrku istrčao sa “Cvijetom Srebrenice” na atletskoj majici i po ko zna koji put podsjetio na tragediju koja se dogodila u našoj zemlji i koje se stidi veliki dio Evrope.

Najveća tragedija

Jedan od naših najboljih sportskih ambasadora u svijetu u ekskluzivnoj ispovijesti za portal Avaz.ba, prvi put je u javnosti govorio o genocidu u Srebrenici i kako on gleda na najveću tragediju u Evropi poslije Drugog svjteskog rata.

– Sudbina je bila takva da je utrka na isti dan kada se obilježava godišnjica genocida u Srebrenici. Teško je bilo čitav dan gledati dešavanja u našem najtužnijem gradu. Imao sam tu neku gorčinu u stomaku cijeli dan prije utrke. No, termin početka utrke je ranije zakazan, pa sam u znak poštovanja, što vjerujem da bi uradio i svaki drugi sportista iz BiH, na majicu stavio “Cvijet Srebrenice” – kazao je za naš portal Tuka, kojeg je cijeli svijet, zahvaljujući kamerama “Eurosporta”, mogao vidjeti kako nakon pobjede i utrke stavlja srce na “Cvijet Srebrenice”, na taj način odajući počast svim nevino nastradalim u ovom gradu.

Nakon tih riječi, Tuka se “otvorio”. Iako smo mi novinari zaduženi da postavljamo pitanja, u ovom slučaju to nije bilo potrebno. Tuka je sam govorio o njegovom viđenju tragedije u Srebrenici.

Dok smo zapisivali ono što govori u njegovim riječima osjetili smo veliku emociju, ali i poštovanje prema svim žrtvama Srebrenice.

–  Iskreno, ja ne znam šta se dešavalo u Srrebrenici, jer sam rođen 1991. godine i nisam svjestan toga, zato ne volim puno pričati o tome. Samo ljudi koji su to preživjeli, znaju kako im je. Mi im možemo pružati podršku i prisjećati se. To je naša i obaveza, ali samo oni koji su živjeli tamo znaju šta znači 11. juli 1995. i Srebrenica! – priča Tuka.

U nastavku ispovijesti, Tuka je bio još emotivniji.

Duša koja boli

– Gledati kako majka sahranjuje svoje dijete je nešto najtužnije za mene, to kida dušu i srce svakome. Zar postoji ista tužnije i gore od toga!? I samo ta majka zna kako joj je, koliko nju tek duša boli kad mene ovako boli koji i nisam ništa od toga preživio. No, sve znam, kao što trebaju znati svi ljudi koji žive u BiH, regionu, Evropi… – kaže Tuka.

Nakon toga je govorio o svojoj porodici. O svom ocu Senadu, majci Nermini, sestri Ameli…

– Moj babo jeste, preživio je jedan dio toga što se dešavalo u BiH, Srebrenici, borio se kao dobrovoljac za našu BiH! Ja i seka smo ostajali sami sa mamom, koja nas je čuvala tada, dok je babo bio na liniji. Nismo znali kad će doći ni da li će doći, ali je otišao dobrovoljno iako je znao da se možda neće nikad ni vratiti… No, tada je mislio na svoju domovinu i srcem se borio za nju! I sve dok postoji još takvih ljudi danas, bit će i naše Bosne, ako Bog da – priča Tuka.

Svaka pobjeda je bitna

O njegovoj pobjedi nismo mnogo razgovarali. Tek je naglasio da su uslovi bili veoma teški, jer je kiša počela padati prije početka zagrijavanja.

– Teško je tijelo pripremiti za jedan vrhunski rezultat u tim uslovima. No, svaka pobjeda je veoma bitna, još posebno što je ostvarena na velikim mitinzima poput Luzerna. Jedva čekam sljedeću utrku, jer mi je još samo to potrebno kako bih istrčao što bolji rezultat prije početka Svjetskog prvenstva u Londonu. Ja sam prezadovoljan – kazao je na kraju razgovora Tuka.

Ukoliko već niste, pogledajte još jednom pobjedu Tuke i odavanje počasti svim nastradalim u srebreničkom genocidu:

 

avaz.ba