Amila Škorić dobitnica priznanja za muallimu godine u Hrvatskoj: Vjeroučitelj ima veliki izazov

Amila Škorić je ovogodišnja dobitnica priznanja “Hifzi ef. Alagić” za muallimu godine u 2019./1441. Hidžretskoj godini kojeg dodjeluje Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj.

Amila Škorić je zaposlenica Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske kroz angažman vjeroučiteljice islamskog vjeronauka, ali i saradnica sisačkog Medžlisa kroz angažman muallime u mektepskoj nastavi.

Priznanje i nagradu Amila Škorić je primila u sklopu programa stručnog skupa “Islamski vjeronauk u kontekstu nove paradigme odgoja i obrazovanja“ koji se održao u Islamskom centru u Zagrebu početkom devetog mjeseca.

U obrazloženju za dodjelu priznanja i nagrade navedene su odlike i osobine Amile Škorić poput smirenog karaktera, blagosti, duhovitosti, ali i kreativnosti u čemu se prepoznaje istinski lik jednog vjeroučitelja koji čini islamski vjeronauk jednim od najdražih predmeta u školskoj nastavi.

Amila Škorić, rođena Karaga, je kćerka Fuada ef. Karage i rahmmetli Fatime. Rođena je 1981. godine u Velikoj Kladuši. Po rođenju dolazi u Sisak gdje njezin otac Fuad ef. Karaga započinje imamsku službu. Nakon završetka osnovne škole u Sisku, upisuje zagrebačku medresu dr. Ahmeda Smajlovića 1996. godine kao druga učenica iz Siska i po završetku medrese 2000. godine zapošljava se na mjestu vjeroučiteljice u osnovnim školama u Sisku.

Svršenica je Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, a majka troje je djece Haruna, Emina i Najle.

Amila Škorić kroz posao vjeroučitečljice suočava se sa izazovom kako da afirmiše i prenese na mlađe generacije islamske univerzalne vrijednosti u sredini u kojoj su muslimani manjina.

“U ovakvim društvenim sredinama i kontekstu od presudnog značaja i vrijednosti je porodični kućni odgoj i usmjerenje djeteta. Ono u čemu roditelj djetetu daje poruku da je njemu kao roditelju važno i bitno i dijete će takvu poruku shvatiti. Ako dijete to ne vidi kod roditelja i u svojoj kući, neprirodno je očekivati razvoj u željenom smjeru“, kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Amila.

-Vjeronauka – predmet koji odgaja –

Ona se se u svom radu pored djece suočava i sa roditeljima koji ponekad nemaju dovoljno razvijenu svijest o pripadnosti i potrebi pohađanja vjeronauke i mekteba.

“Možda će zvučati čudno, ali često se u Hrvatskoj susrećemo sa izazovima koji nisu poznati drugdje poput toga da ponekad više vremena i energije moramo usmjeriti da osvijestimo i motiviramo roditelje o važnosti vjeronauke i mekteba u ovakvim društvenim sredinama nego samu djecu, odnosno potencijalne polaznike vjeronauke“, kaže Amila.

Muslimanska zajednica u Hrvatskoj se suočava sa izazovom asmiliacije pa je potrebno ulaganje više truda u aktivnosti, projekte i manifestacije koje imaju za cilj javno predstavljanje tradicije i islama.

“U sredini gdje smo manjina, nažalost dolazi do sve veće asimilacije muslimana u društvo te je s toga i popularizacija i promidžba vjeronauka uvijek važna. Svjesni takvih poteškoća i izazova, trudimo se da iz godine u godinu pokažemo vrijednost i značaj islamske vjeronauke i mekteba organizirajući javne svečanosti u gradu Sisku poput mektepske akademije povodom dolaska mjeseca ramazana, obilježavanja mjeseca rođenja Poslanika, s.a.v.s. Zanimljivo je da tim programima prisustvuju roditelji čija djeca pohađaju vjeronauk i mekteb, a oni kao roditelji nisu uključeni u redovne džematske aktivnosti te s vremena na vrijeme poneki od njih upišu edukaciju za odrasle poput “Tečaja islama“ i budu osposobljeni za praktično življenje islama“, ističe Amila.

U vremenu u kojem živimo predmet vjeronauka koji je dominantno odgojnog karaktera ima dodatni značaj s obzirom na opću krizu morala i izazove sa kojima se savremena civilizacija, prije svega porodica susreće.

“Vjeroučitelj ima jedan veliki izazov, kako djeci prezentirati islamske vrijednosti koje mogu biti spojive sa današnjim suvremenim načinom i tempom života. Moglo bi se reći da je vjeronauk jedini predmet u nastavnom procesu koji najviše vremena posvećuje odgoju djece. U današnje vrijeme tehnologije, u vrijeme kada se sve svodi na ovodunjalučka zadovoljstva, smatram da je djeci jako bitno da imaju jedan predmet koji se bavi njihovom “nutrinom“, kako prevazilaziti poteškoće i iskušenja na koja će nailaziti u svom životu. Često govorimo kako je vjeronauk jedan od životnih predmeta i da ga ne gledaju samo kao poligon za dobar prosjek ocjena. Tu onda uskaču vjeroučitelji koji su toj djeci i učitelji i prijatelji“, ističe Amila.

– Mekteb – čuvar identiteta –

Institucija mekteba, kaže, ima presudnu ulogu u odgoju djece i čuvanju tradicije. Značaj meketeba posebno do izražaja dolazi u dijaspori, odnosno tamo gdje su muslimani manjina.

“Sa sigurnošću i iskustvom rada kroz mekteb, apsolutno mogu potvrditi da mekteb u ovakvim društvenim sredinama gdje se ne možemo vizualno poistovjetiti sa simbolima islama, za našu djecu ima mnogo veći značaj i ulogu nego u sredinama gdje muslimani nisu manjina. Naša djeca nemaju priliku slušati ezan sa džamije, ali će zato zvona sa obližnjih crkava čuti i po nekoliko puta na dan. Još ako uzmemo u obzir da mekteb pohađaju i djeca u čijim kućama nema praktičnog življenja islama, poput namaza, posta u ramazanu, onda možete zamisliti koliko ulogu mekteb ima“ ističe Amila.

Kroz svoj rad Amila je imala priliku svjedočiti pozitivnim promjenama u porodicama kroz djecu koja pohađaju vjeronauku i vezana su za meketeb.

“Evo vam najslikovitiji primjer iz Siska kojeg smo doživjeli. Pretprošle godine, jedna djevojčica, učenica 6. razreda je jedina postila ramazan u svojoj kući. Prošli ramazan pridružili su joj se i njezini roditelji. Treba li što više reći“, naglašava Amila.

Sa druge strane djeca su kroz školu izložena kršćanskoj kulturi i načinu života što se posebno ističe tokom decembra.

“Naša djeca selam čuju na vjeronauku i eventualno kod kuće, mada ni to ne sva, dok svake godine decembar provedu u učenju božićnih pjesmica i crtanju jelki… Tako da nama je zaista mekteb od velikog značaja“, poručuje Amila.

Amila je uputila poruka kolegama vjeroučiteljima/mualimima u Bosni i Hercegovini u kojoj je posebno istakla da emanet i misija odgoja i usmjeravanja djece na Pravi put je časna i često kompleksna, ali da se taj trud definitivno isplati kada sutra dočekate odrasle i formirane ljude koji se vrlo rado prisjećaju provedenih sati islamskog vjeronauka.

“Tada dobivate osjećaj da se tragovi i rezultati osjete i dolaze na površinu. Potrebno je puno strpljenja, ljubavi, požrtvovanosti ali kur’anska misija “pozivanja na dobro, a odvraćanja od zla“ je poslanička misija i zato smo privilegirani što smo nosioci takve misije. Da je lako nije, i bojim se da će nam biti sve teže. Preostaje nam dova Allahu dž.š. da uputi svu našu dječicu na pravi put, a nama da puno sabura u našoj misiji“, poručuje Amila.