laptop


AUTOR:
Portal 072info

DATUM:

“S obzirom na to da živimo u XXI vijeku, uživajući neograničenu slobodu izražavanja, a pri tom nam je internet nadomak ruke, govor mržnje je potpuno neregulisan i prisutan gotovo na svakom koraku. Nažalost, svjedoci smo, posebno, govora mržnje prema ženama, što je posljednjih godina poprimilo široke razmjere”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Amina Kolašinac, koordinatorica projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” u Centru za društvena istraživanja Global analitika, koja se bavila temom govora mržnje na internetu i provodila istraživanje.

RSE: Baveći se ovom temom, do kakvog ste zaključka došli, širi li se govor mržnje prema ženama na internetu, ne samo u Bosni i Hercegovini?

Kolašinac: Seksizam na internetu izuzetno je raširen, ne samo u BiH nego širom Evrope. Pogođene su žene različitih starosnih skupina i zanimanja, naročito mlade žene i djevojčice, političarke, novinarke, javne osobe, braniteljice ženskih prava.

Jedan vid govora mržnje prema ženama su negativni komentari na izražene stavove, na mišljenja, a anonimnost koju omogućava internet je izuzetno opasna. Počinilac govora mržnje je uvjeren da može pisati šta želi bez posljedica. Žene su češće žrtve zlostavljanja od muškaraca. Ti napadi utiču na dostojanstvo žene, na radnom mjestu ili drugdje, sprečavaju je da izrazi svoje mišljenje, potkopava joj se pravo na slobodu govora.

Seksistička zloupotreba društvenih mreža, kao što je objavljivanje intimnog vizuelnog sadržaja bez pristanka, takođe, je oblik nasilja koji se mora jasno osuditi.

RSE: Mogu li se neki uvredljivi komentari na društvenim platformama prepoznati kao direktno nasilje?

Kolašinac: Naravno da mogu. Bilo kakav oblik vrijeđanja, omalovažavanja ili ismijavanja nekoga, po bilo kojem osnovu, spada u psihičko nasilje, što nerijetko ima veće posljedice nego fizičko. Ostavlja trajne pečate na samopouzdanje, stvara osjećaj nemoći, straha, unutrašnjeg povlačenja i slično.

Iako sami korijeni seksizma ne leže u tehnologiji nego u neravnopravnosti spolova, ovo ponašanje se javlja u svakodnevnom životu žene ili grupe žena. Jedan od gorućih problema jesu komentari na društvenim mrežama koji na različite načine ugrožavaju ženska prava. To takođe može da eskalira, da potakne na otvoreno uvredljiva i prijeteća djela, uključujući seksualnu zloupotrebu, nasilje, silovanja do potencijalnog ugrožavanja života.Među ženama koje su osjetile šta znači mržnja je i bosanskohercegovačka književnica Martina Mlinarević, posebno u trenutku kada je predložena za ambasadoricu BiH u Republici Češkoj. Mizogina i prijeteći nastrojena javnost, kojoj je ovakva odluka zasmetala, je po ko zna koji put krenula sa govorom mržnje, uvredama i prijetnjama koristeći onaj prostor koji, nažalost, ne potpada pod pravne regulative Bosne i Hercegovine.

Još samo da je prozovemo vješticom i da je javno spalimo na trgu, bio je jedan od zastrašujućih komentara na portalima. Druge, iz pristojnosti, ne mogu ponavljati.

Imamo nedavni primjer predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, kada je vrijeđao članicu Centralne izborne komisije Vanju Bjelica Prutina, navodeći da predstavlja srpski narod u ovoj komisiji, ali je glasala za poništavanja izbora u Doboju i Srebrenici.

Glasala je zato što je udata ili je bila udata za Bošnjaka, muslimana u Sarajevu, rekao je Dodik. To su samo primjeri od mnoštva sličnih na internetu.

RSE: Odbor ministara Vijeća Evrope još u martu 2019. usvojio je Preporuke za sprječavanje i borbu protiv seksizma, uz sugestiju da se na takav govor mržnje primjenjuju ista pravila kao i na rasistički. Koliko je ta preporuka uopšte provodiva a posebno u BiH?

Kolašinac: Iako je rasistički govor mržnje protivan evropskim standardima ljudskih prava, isto ne vrijedi kada je u pitanju seksistički govor mržnje. Postojeće politike i zakonodavstva na svim razinama BiH još uvijek se nisu uhvatili u koštac s ovom problematikom. Potrebno je da država preuzme odgovornost, da iskaže spremnost za borbu protiv govora mržnje, da osigura da se na taj odnos prema ženama primjenjuju ista pravila kao na rasistički govor mržnje.

Realizacijom našeg projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” koji finansira Kraljevina Holandija, predviđen je i prijedlog izrade legislative o zabrani govora mržnje kao i sankcionisanju istog.

RSE: Da li je ovaj problem dobio na aktuelnosti nakon otkrića o tome šta se dešavalo u beogradskoj školi glume, ali i u raznim obrazovnim i drugim institucijama širom regije?

Kolašinac: Ovaj se problem godinama aktivno istraživao, o njemu se govorilo i upozoravalo, ali je svakako dešavanje u beogradskoj školi glume bio jedan hladan tuš za cijeli region. Ljudi različitih generacija i branši najoštrije su dešavanja osudili, dali maksimalnu podršku žrtvama. Događaj u Srbiji je jako važan, jer je ohrabrio djevojke i žene da progovore. Kampanja “Nisam tražila” u BiH je imala izuzetnog odjeka. Svakodnevno čitamo ispovijesti djevojaka i žena žrtava seksualnog zlostavljanja.

Naravno da je ovaj oblik nasilja itekako prisutan, kako u obrazovnim institucijama, tako i na poslu, gdje nismo ni svjesni u kojoj mjeri je rašireno seksualno nasilje, jer se ta pojava u našem društvu “normalizirala”, nažalost. To je problem o kojem se šutilo, jer je u narodu okarakterisano kao nešto pogrešno, sramno. Često se traži opravdanje za takve postupke i okrivljuje žrtva, što dovodi do toga da se nastavi ćutati o tome, zbog sramote i osude.

RSE: Koliko je u BiH, a posebno među mladim, prisutna svijest o tome da se svaki direktan govor mržnje, kao i svaki oblik nasilja treba i mora prijaviti nadležnim institucijama?

Kolašinac: Danas su mladi nažalost opterećeni društvenim mrežama, rekla bih da svoj život žive radi lajkova i “prijatelja”. Koliko god nam benefita pružaju mobilni telefoni i internet, važno je kako i u koje svrhe koristimo ova dostignuća.

Zbog nedostatka informacija i formalnog obrazovanja o ovom pitanju, u više od 80 posto slučajeva mladi nisu svjesni da su žrtve nasilja, već to shvataju kao neki vid šale, provokacije i slično. Moramo educirati mlade ljude putem neformalnog obrazovanja. Formalno obrazovanje u ovom slučaju je zakazalo, ne prati trendove novih tehnologija i ne objašnjava šta je nasilje na internetu.

Smatram da je mnogo više slučajeva koji nisu prijavljeni i neće biti prijavljeni, jer se žrtve jednostavno ne osjećaju sigurnim, zaštićenim, bez obzira na spol. Svaki direktan oblik mržnje, kao i svaki oblik nasilja, treba prijaviti nadležnim institucijama, kako bi onaj koji to radi dobio jasnu poruku da tako nešto nije dozvoljeno, da je kažnjivo. Garancija ljudskih prava, rodne ravnopravnosti i sprečavanje nasilja nad ženama je obaveza države u skladu sa međunarodnim propisima u oblastima ljudskih prava. Svaki direktan oblik mržnje i svaki oblik nasilja treba prijaviti nadležnim institucijama.

RSE: Kakva je uloga medija u zaštiti žena od direktnih napada, odnosno govora mržnje? Koji su njihovi mehanizmi?

Kolašinac: Pravila ponašanja u medijima su, pored ostalog, uređena Kodeksom o audio-vizualnim medijskim uslugama, pravilima Regulatorne agencije za komunikacije BiH, Kodeksom za štampane medije BiH i Vijeća za štampu.

Osim poštivanja pravila mediji mogu doprinijeti na druge načine. Naprimjer, mogli bi se uključiti u poticanje bržih reakcija javnih ličnosti, političara, vjerskih vođa, lidera u ekonomiji, itd., koji su u poziciji da utiču na javno mišljenje, koji imaju mogućnost da osude seksističko ponašanje i generalno govor mržnje, da jačaju vrijednost rodne ravnopravnosti. Ne smijemo zaboraviti ni ulogu Regulatorne agencije za komunikacije, koja se bavi kreiranjem i promovisanjem pravila u sektorima emitovanja i telekomunikacija.

Javne kampanje i stavovi poznatih ličnosti bi svakako doprinijeli umanjenju govora mržnje.

Takođe, potrebno je poticati proaktivno otkrivanje i istraživanje seksističkog govora mržnje u javnom prostoru, uključujući internet i nove medije. Neophodno je širiti informacije i kampanje za podizanje svijesti o zloupotrebi društvenih mreža i prijetnjama u internetskom okruženju i situacijama s kojima se djeca i mladi suočavaju. Javlja se potreba za uspostavljanje internetskih resursa koji pružaju stručne savjete o tome kako se nositi sa seksizmom na internetu, uključujući brzo prijavljivanje i uklanjanje štetnih i neželjenih sadržaja.

RSE: Već ste govorili o značaju neformalnog obrazovanja, pomenuli ste i kampanje. Koliko bi one pomogle u podizanju svijesti o rodnoj ravnopravnosti?

Kolašinac: Ponašanje i djelovanje pojedinca ima najviše veze s onim što je naučio od malih nogu, od porodice, u školi, kakvi vrijednosni stavovi su mu usađeni. Ravnopravnost spolova je nešto o čemu bi u velikoj mjeri trebalo govoriti u obrazovnim institucijama, ali i pokazati vlastitim primjerima, jer djeca uče ono što vide. U našem društvu se još uvijek toleriše nasilje prema ženama, i verbalno i fizičko. Koliko puta su ljudi u svom komšiluku čuli zapomaganje djevojke ili žene, a nisu reagovali jer to ‘nije njihova stvar’.

Dokle god ne bude sigurnost i zaštita svake žene i djevojke naša stvar, društvo ne može naprijed.