AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Amir Mujezin iz Sarajeva, inovator i jedan od boraca za prava slijepih i slabovidnih osoba, napravio je alat pomoću kojeg ova populacija može “gledati” sadržaje i to putem deskripcije materijala u zvuk.

Mujezin je inače slabovidna osoba od rođenja koja se oduvijek bori i pokušava vidjeti kao i oni ljudi koji nemaju poteškoća sa vidom.

Kako nam je pojasnio, do ove ideje je došao shvativši da na filmskim festivalima i u kinima, slabovidne i slijepe osobe ne mogu ni na koji način filmski sadržaj te je nastojao na ovaj način pokušati pomoći u njihovoj inkluziji u društvu.

“Riječ je o audiodeskripciji uz pomoć koje slabovidne i slijepe osobe čitaju titlove. Riječ je o jednoj vrsti iskoraka pa će tako u nekoj doglednoj budućnosti ova populacija moći uživati u pojedinim žanrovima filmova koje se na najbolji način mogu ‘dočarati’ putem audiosnimka poput komedija i drame, ali je teško baviti se trilerima i hororima jer se takvim vrstama filmova mora posvetiti posebna pažnja, a oni su inače vizuelno efektniji”, kazao je Mujezin.

Dalje je pojasnio da je inače veliki zaljubljenik u filmove, ali i tehnologiju pa je uz jedan jednostavan softver osmislio tzv. skriptu u koju unosi numerisane titlove koji jedino dolaze u obzir da bi konačno bio uspješan rezultat.

“Važno je da se tačno zna koliko dugo jedan titl traje da bismo ga tako mogli uklopiti u originalnu verziju filma tako da ne bi bilo odstupanja. Talve titlove je moguće pronaći na internetu, nakon čega ih ubacujem u poseban softver kojem ‘izdam’ naredbu da u tačno vrijeme izgovara te titlove. Taj se ‘glas’ može modifikovati tako da to sve zvuči kao da je riječ o stvarnoj osobi. Riječ je o tačno programiranim titlovima koji su rađeni u filmskom studiju”, dodao je Mujezin.

Kako kaže, audiodeskripcija je izuzetno skupa. Ukoliko je riječ o filmu visoke produkcije, ista takva bi trebala biti i audiodeskripcija koja bi u tom slučaju koštati do 3.000 eura.

“Zbog toga sam napravio alat na osnovu kojeg bi na mnogo jefitniji način mogao uraditi čak i deset filmova za gore navedenu cijenu. S obzirom na to da na projekcije filmova dolazi manji broj slijepih i slabovidnih osoba, vjerujem da bi one mogle uz slušalice i audiodeskripciju mogle pratiti film u istoj sali kao i osobe koje nemaju problema sa vidom. To ne bi iziskivalo mnogo sredstava. Dovoljno je da se kupi dva do tri para bluetooth slušalica te da se s nekog drugog uređaja pusti taj isti film”, naglasio je.

Prvi film za kojeg je uradio audiodeskripciju bilo je kultno ostvarenje “Sam u kući” (video u tekstu).

“Moj su rad pogledali i ljudi koji rade u filmskoj industriji te su mi tom prilikom poručili da su oduševljeni idejom. Razgovarali smo i o tome da se u kinima ili na projekciji određenih filmova pecizira termin koji bi bio samo za slabovidne osobe koje bi u jednoj prostoriji mogle uz audiodeskripciju ‘gledati’ film”, dodao je.

Mujezin je dosad uradio mnogo projekata kako bi na taj način mogao olakšati život slabovidnim i slijepim osobama, ali svi oni su na čekanju jer ih treba vlast usvojiti da bi se mogli realizovati.

Kako je dodao, audiodeskripcija nema takve uslove i ona se može koristiti u svim kinima i na filmskim festivalima ukoliko to organizatori i ljudi iz tog sektora prihvate.

“Vjerujem da ljudi iz tog sektora mogu odlučiti barem da jednom sedmično na svoj repertoar u kinima uvrste barem dva filma kako bi slabovidne i slijepe osobe mogle pratiti i taj sadržaj. Svoje vrijeme ću posvetiti tome i spreman sam to besplatno raditi, ali želim pomoći društvenoj inkluziji ove populacije”, poručio je Mujezin.