Ana Sović razbija stereotipe: Mladi ne smiju pristajati na prosječnost nego na izvrsnost

Ne smijemo izvoziti znanje iz BiH na Zapad, nego osigurati da ono ostane ovdje, a izvoziti proizvode, u našem slučaju softverska rješenja. Ovo je branša koja traži mentalnu, a ne fizičku snagu i stručnost je jedini autoritet

Maglajka Ana Sović ima 32 godine, a već je prošla uspon na hijerarhijskoj ljestvici menadžerskih poslova u oblasti informacionih tehnologija. U petom razredu osnovne škole, koju je pohađala u Žepču, došla je donacija računara i to je Ani odredilo životni put.

– Uvijek se radujem kada pročitam da se nešto lijepo dešava u Maglaju ili u Žepču, gradovima gdje žive članovi moje porodice i često im dolazim, a radim u Mostaru. Za sebe kažem da sam ponosna Bosanka, a znali su me u Hercegovini onako čudno gledati kada to kažem, ali gdje god sam, ja samo želim biti ambasador svoga kraja i nikada to ne zaboravljavam – kaže Sović, koja je u mostarskom „NSoftu“ prošla put od IT project managera do voditeljice Sektora poslovnih operacija.

Računari odredili put

Ponukana vlastitim iskustvom ističe da obrazovanje u školama treba biti koncipirano tako da mladim ljudima pruži mogućnost da vide šta bi ih to moglo zanimati, gdje se mogu pronaći.

– Mene su već u osnovnoj zainteresovali računari, pa je škola omogućila i mlađim učenicima tečajeve, jer informatiku smo imali tek od sedmog razreda. I tako sam ja nakon subotnjeg košarkaškog treninga išla na tečajeve informatike. Za mene se tada otvorio novi svijet, posebno kada su mi roditelji omogućili i vlastiti računar. Danas su djeca, nažalost, zbog interneta osiromašena za istraživanje i učenje prvih koraka u ovoj branši. Okupiraju ih igrice i socijalne mreže, a preskoče neke osnovne korake i temelje. Sjećam se da sam sama mnogo istraživala, od rasklapanja računara do programiranja – kaže Ana u razgovoru za „Azru“.

U Srednjoj ekonomskoj školi susrela se s programiranjem.

– Neki profesori vam svjesno ili nesvjesno odrede život, ponude dodatno znanje. S jednim vrlo entuzijastičnim profesorom radili smo programiranje u QBASIC i iznenadila sam se koliko mi je to ležalo. Fascinantno je bilo da napišem neki kod i kompjuter me „sluša“ – prisjeća se Sović.

Nakon srednje škole upisala je Ekonomski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Smjer poslovna informatika.

– Upisala sam ekonomiju, znajući da ima smjer informatika. Mislila sam: nemam veze ni kontakte za zaposlenje, s ekonomijom mi se nudi širok spektar radnih mjesta, a kamo sreće da radim u IT sektoru. Tada se nije mnogo firmi bavilo razvojem softvera u BiH. Ekonomske predmete učila sam koliko je trebalo, a informatiku i na fakultetu i u slobodno vrijeme. Od  300 studenata samo se nas 15 opredijelilo za informatiku, što je bilo i dobro, profesori su nam se maksimalno posvetili i radili smo dosta praktično. Nakon četiri godine sam diplomirala i odmah upisala postdiplomski. I prije magistarskog zaposlila sam se u tadašnjem „Neosoftu“, koji je imao svega 30-ak uposlenih, a sada nas je 240 – kaže Ana, koja se u februaru 2013. zaposlila, a u martu magistrirala.

– Iza mene je bilo formalno obrazovanje, a ispred učenje i rad. Jedina konstanta IT branše je stalno učenje, a danas, kada su informacije i znanje dostupni u svakom trenutku na bilo kojem uređaju spojenom na internet, treba to maksimalno iskoristiti –savjetuje ona.

cof

Ni sata na birou

Smatra da je velika privilegija kada se radi ono što se voli, pogotovo kada je riječ o branši koja se iz dana u dan razvija.

– Razumijem frustracije madih koji dugo ne mogu naći posao u branši za koju su se školovali. Moja poruka bi bila da se uvijek mogu prekvalifikovati, mnogo toga dostupno je online, mnogo toga je besplatno, čak i mi imamo besplatnu školu koju mogu pohađati. Suočavamo se s manjkom kvalifikovane radne snage. Mislim da niko neće pogriješiti ako se odluči školovati u IT oblasti – ističe Ana, ponosna što je „Spark School“ otvoren i u Maglaju, a do tada je ova škola postojala samo u Mostaru.

Ana je prisustvovala maglajskom IT Challengeu, koji mnogi nazivaju nezvaničnim državnim prvenstvom u informatici i koji svake godine okupi stotine srednjoškolaca iz cijele BiH.

– Bila sam ponosna da smo u mom rodnom gradu, u jednoj maloj zajednici, omogućili besplatnu edukaciju u IT oblasti za mlade ljude koji nisu u mogućnosti da upišu fakultete. Sretna sam i što smo u Maglaju otvorili i našu poslovnicu u kojoj je zaposleno pet programera uz šest bivših polaznika naše škole, koji su sada na praksi. Ako ste uspjeli da pet, 10 ili 30 mladih ljudi dobije radno mjesto i ne odseli vani, onda ste uradili nešto dobro za svoju državu i to su projekti koji inspirišu – naglašava ponosno.

Ni sata nije provela na evidenciji nezaposlenih.

– Ne smijemo izvoziti znanje iz BiH na Zapad, nego osigurati da znanje i izvrsnost ostanu upravo ovdje, a izvoziti proizvode, u našem slučaju softverska rješenja. U BiH, barem u našoj branši, imamo izvrsnih stručnjaka na globalnom nivou. Ko želi učiti i raditi, može napredovati karijerno, to se dogodilo meni. Svaku priliku koja mi se pružala gledala sam kao izazov, a ne kao teret. Ljudi koji rade u IT branši, a bave se programiranjem, uvijek moraju razmišljati „izvan kutije“, ako žele riješiti neki problem. Tako ja svojim menadžerskim pozicijama pristupam kao izazovu, svjesna sam  mogućnosti da utječem na naš posao i uvijek nađem zadovoljstvo i motivaciju. Moja poruka, posebno mladima, bila bi da se nikada ne zadovolje prosječnošću nego da teže ka izvrsnosti. To je danas barem lako, nikada znanje nije višak nego prednost. Ne mislim samo u IT branši, nego u bilo kojoj oblasti industrije u svijetu. Stalno morate učiti i biti konkurentni – savjetuje Ana.

btf

Ona ujedno razbija stereotipe da je IT sektor rezerviran isključivo za muškarce, iako se smatra da je ovo „muško zanimanje“. Ipak, trend se mijenja. Prošle godine prisustvovala je otvaranju škole robotike u Mostaru i prijatno se iznenadila da su više od polovine prijavljenih bile djevojčice.

– Vladaju stereotipi u društvu kako ovo zanimanje nije za djevojke, a možda smo takvim stavom nekoj nadarenoj djevojci uskratili mogućnost da bude upješna kao programerka. Ovo je branša koja traži mentalnu, a ne fizičku snagu i stručnost je jedini autoritet – zaključuje naša sagovornica.

cof

Putovanja, tenis i košarka

Ana je u okviru posla kojim se bavi već posjetila Pariz, London, Istanbul i mnoge druge gradove. U slobodno vrijeme s kolegama s posla igra košarku i tenis, a interesuje je i astronomija te mnoge druge stvari.

– Košarka je timski sport. Nije loše ako ste se odmalena susreli s radom u timu. Onda vam je lakše kroz karijeru, kada morate timski raditi na projektima i biti svjesni koliko smo različiti, a koliko zajedno doprinosimo boljitku – kaže svestrana Ana Sović.