Analitičar Igor Gavran o protestima metalaca: Puno se više može postići masovnim protestima cijele privrede

Prvomajske praznike u BiH obilježili su protesti građana i metalaca za spas željezare u Zenici i hiljada radnih mjesta u industriji i transportu u BiH. Ekonomski analitičar Igor Gavran smatra da je situacija sa željezarom i industrijom čelika, pa i industrijom u BiH u cjelini tragična i da je to najbolja ilustracija kakvu vlast imamo.

– Ne samo danas. Željezara je usmjerena pogrešnim putem još u vrijeme sumnjive privatizacije s Kuvajćanima, a prethodnom vlasniku su decenijama tolerisali kršenje zakona i zagađenje okoliša. Međutim, aktuelna vlast ipak je najodgovornija jer ne samo u ovom slučaju čeka da se sve sruši prije nego se makar deklarativno pokrene. Za to je najbolja ilustracija pruga u Jablanici gdje su maltene čekali da se sama od sebe nekom Božanskom intervencijom popravi što je direktno doprinijelo propasti Koksare – kaže Gavran.

S druge strane ukazuje da vlast, uz podršku skoro kompletne opozicije, demonstrira kako se odluke mogu brzo donositi ako to zatraži otpravnik poslova jedne ambasade u BiH.

– Željezara i industrija čelika, u paketu s logički povezanim rudnikom Ljubija i Koksarom, nisu bilo kakva industrija, nego bazna, temeljna, od koje zavisi cijela mreža drugih industrija i koja je nezamjenjiva. Ako je nemate praktično je nemoguće da ikada budete konkurentni u svim ostalim industrijama jer morate uvoziti, zavisite od drugih i kad je sigurnost snabdjevanja i cijena u pitanju, nemate zaokruženu proizvodnju, svodite se na tek male segmente prerade. Niie slučajno što širom svijeta praktično sve vlade gdje još postoji bazna industrija čelika uvode mjere čak i protekcionističke da održe ovu industriju iako realno nije konkurentna i ekonomski održiva – ističe Gavran.

Komentirajući današnje proteste metalaca Gavran naglašava da je značaj hiljada radnih mjesta ogroman za cijelu ekonomiju.

– Međutim, da imamo ozbiljne sindikate i svijest radnika na višem nivou, ne bi čekali da budu na pragu otkaza, nego bi zajednički protestvovali mnogo ranije, još od prvih pogrešnih privatizacija. Ne bi gledali kako se zatvaraju rudnici, Koksara i drugi kapaciteti i otpuštaju njihove kolege u tišini. Puno se više moglo postići nekim masovnim protestima cijele industrije, pa i cijele privrede. Protiv cijelog pogrešnog sistema i štete koju vlasti nanose pogrešnim politikama ne samo u ovom slučaju. Ni radnicima u kompanijama koje uvoze čelik umjesto da ga kupe u Zenici ne bi trebalo biti svejedno. Jednostavno nemamo te šire svijesti i kolektivizma i to nam svima šteti. I kada su tražene mjere za zaštitu industrije čelika puno je bilo i medijskih reakcija vezanih za to ko je vlasnik umjesto za sudbinu radnika. Ako je neko nezakonito stekao novac ili fabriku treba za to odgovarati, ali ne trebaju za to ispaštati radnici jer takav vlasnik na kraju ne gubi ništa, njemu je svejedno da li reže mašine u staro željezo ili pravi stanove na mjestu fabrike. Radnici su smisao i vrijednost privrede. Ne vlasnici. Iako je ohrabrujuće vidjeti da se radnici makar bore za svoja radna mjesta mislim da je ovo ipak sve limitirano i sve je manji broj radnika koji se uopšte mogu boriti, jer se kompanije zatvaraju. Vlasti sada obećavaju svašta jer je izborna godina ali očito je da nemaju plana i reaguju samo pod pritiskom i populistički – kaže ekonomski analitičar Igor Gavrana.

avaz