Analiza iz susjedne Hrvatske: U govoru pape Franje bilo je nešto vrlo, vrlo čudno…

Nisu svi oduševljeni papinim nastupom u Sarajevu. Hrvatski portal Telegram.hr analizirao je govore pape Franje okupljenim vjernicima u bh. prijestolnici, kojima ni najmanje nisu bili oduševljeni. Tekst prenosimo u cjelosti

Izvor: Telegram.hr

Papa Franjo na sarajevskom je Koševu valjda pedesetak puta spomenuo riječ mir. Potpuno je jasno da su njegova glavna poruka, njegov glavni državnički i propovijednički napor, i jedna od svrha njegova dolaska u Bosnu i Hercegovinu, usmjereni na pokušaj stvaranja ozračja u kojem će mir i suradnja između tri bosanskohercegovačka naroda postati stvarno mogući, što je uostalom, i preduvjet za dugoročno očuvanje bosanskohercegovačke države.

Treći svjetski rat
Papa je u Sarajevu govorio o miru (i ratu) na raznim razinama: konstatirao je kako u svijetu već traje parcijalni “Treći svjetski rat”, koji je u interesu onima, koji razdvajaju narode i kulture, i koji zarađuju na prodaji oružja, da bi dodao kako ratovi nužno pogađaju i žene i djecu, i kako stvaraju bezbrojne prognanike, što je nacijama Bosne i Hercegovine više nego poznato.

Govoreći o značaju mira, mirotvorstva, strpljenja i ljubavi, Papa Franjo poručio je narodima Bosne i Hercegovine, da pripadnika drugog naroda tretiraju kao pripadnika svog naroda, da drugi narod vole jednako kao svoj narod, naglašavajući kako svi imamo istog nebeskog oca, čime je ovoj očiglednoj poruci Bošnjacima, Hrvatima i Srbima, pridao i dodatni ekumenski značaj. I tu se zaustavio.

Bez spomena Hrvata u BiH
Doima nam se neobičnim da u njegovoj homiliji nije bilo niti jedne konkretne riječi o Bosni i Hercegovini i o sadašnjem stanju u toj zemlji; možda je, dalje, neobično što govor nije specifično spomenuo bosanskohercegovačke Hrvate, katolike čiji se broj unatrag četvrt stoljeća gotovo prepolovio.
Valja, vjerojatno, pretpostaviti da je Papa želio akcentirati kako dolazi u posjet cijeloj Bosni i Hercegovini, i da se zato, na stadionu, nije posebno obratio bosanskohercegovačkim Hrvatima.

Ni u kratkom govoru u zgradi Predsjedništva BiH, Papa nije bio mnogo konkretniji: ondje jest govorio o situaciji u Bosni i Hercegovini, ali toliko kurtoaznim i preoptimističnim riječima, da se nije moglo previdjeti kako mu je glavni cilj da nikoga ne povrijedi.

Potpora ISIS-u

Papin posjet Bosni i Hercegovini određen je, nažalost, i činjenicom da radikalni islam i potpora ISIS-u postoje i u toj zemlji (premda takve stavove ne zagovaraju muslimanski svećenici, kao ni golema većina stanovništva).

Inzistiranje na miru, miru i miru, u zemlji u kojoj žive tri naroda koja su relativno nedavno prošla kroz iznimno brutalni rat, i u kojoj se susreću islam i dvije kršćanske Crkve, razumljivo je i dobrodošlo. Oprez, koji je obilježio Papine govore, također je razumljiv.

Država koju građani ne žele

Svejedno, međutim, ostaje dojam da je Papa mogao reći više, i da je mogao biti konkretniji. Sarajevo je danas izgledalo kao glavni grad zemlje u kojoj doista postoji stanoviti optimizam, i koja nema problema sa svojim elementarnim identitetom.

Već zbog toga, Papin posjet Sarajevu možemo ocijeniti uspješnim i važnim. No, već prekosutra, Sarajevo će ponovo biti glavni grad zemlje koju brojni njeni državljani zapravo ne žele.

Nismo sigurni hoće li im iznimno univerzalne Papine poruke odveć dugo ostati u sjećanju.