Analiza javnih nabavki: Državni aparat u tišini pojeo rekordnih 6,46 milijardi KM, stranci odnijeli trećinu novca

Izvještaj o javnim nabavkama u BiH za prošlu godinu sadrži podatke prema kojima je državni aparat kroz tendere potrošio rekordan iznos od čak 6,46 milijardi maraka. Raport je imao uvid u ovaj izvještaj koji će se uskoro naći pred Vijećem ministara BiH, a analiza ovog dokumenta pokazuje da je javna potrošnja u BiH potpuno izmakla svakoj kontroli i u zadnjih deset godina skočila je čak četiri puta.

O kakvom rastu potrošnje državnog aparata je riječ govori i podatak da samo u odnosu na godinu ranije ugovorni organi u 2025. godini potrošili su 1,3 milijarde maraka više.

Ova potrošnja javnog novca toliko je agresivna da danas javne nabavke  ‘gutaju’ više od deset posto cjelokupnog bruto domaćeg proizvoda zemlje.

Ovaj budžetski kolač u prošloj godini podijeljen je kroz čak 235.846 pojedinačnih ugovora koje su sklapala 3.203 ugovorna organa registrovana u sistemu.

Kada se pogleda na šta je taj silni novac zapravo otišao, vidi se da su apsolutni primat odnijele robe i krupni građevinski radovi.

Javne nabavke sinonim za korupciju

Samo za nabavku raznih roba potrošeno je preko 2,27 milijardi maraka, dok su građevinski radovi i putna infrastruktura odnijeli dodatnih 2,26 milijardi maraka, zabilježivši  skok od čak 700 miliona maraka u samo jednoj godini.

Javne nabavke  su godinama ‘najslabija karika’ u koruptivnom lancu u BiH i sigurno jedan od razloga zbog  kojeg se  političke stranke u BiH bore da njihovi kadrovi dobiju pozicije u foteljama iz kojih se na razne poslove i usluge dijeli najviše budžetskog novca.

Najveći apsurd i anomalija cijelog sistema kriju se u načinu na koji se ovi poslovi sklapaju i kako se novac dijeli na tržištu. Iako domaće firme formalno dobijaju preko 99 posto od ukupnog broja ugovora, strani ponuđači sa manje od jedan posto ugovora iz BiH odnose skoro trećinu novca od javnih nabavki.

Razlog tome je prvenstveno zato što  najveće i najprofitabilnije kapitalne projekte ‘teške’ stotine miliona maraka, poput izgradnje autoputeva dobijaju strane firme.

Tako je iz izvještaja Agencije za javne nabavke  vidljivo da su stranim kompanijama u BiH pripali ugovori ‘teški’ ukupno 1,90 milijardi maraka, jer uzimaju isključivo najveće i najprofitabilnije kapitalne projekte.

Apsolutni vladar i rekorder vrijednosti poslova u BiH je kineska kompanija China State Construction Engineering Corporation Ltd. Toj firmi je preduzeće Autoputevi RS , kroz proceduru takmičarskog dijaloga, dodijelilo ugovor vrijedan 654,5 miliona maraka za finansiranje, projektovanje i izgradnju dionice autoputa Vukosavlje – Brčko.

Sa druge strane, domaće tržište pati od potpunog sloma konkurencije jer se na tenderima u prosjeku javlja tek jedna i po firma, što znači da istinskog nadmetanja i nema, a cijene se ne spuštaju jer se poslovi očigledno unaprijed ‘crtaju’ za probrane favorite.

Dok se kapitalni poslovi i ugovori iza zatvorenih vrata sklapaju brzinom svjetlosti, tamo gdje bi trebalo vladati strogo pravo,  vlada očigledno rasulo, pa je tako tokom prošle godine poništeno čak 4.000 javnih poziva, uglavnom u otvorenim postupcima.

Izvještaj pokazuje i da je u prošloj godini kroz direktne sporazume sklopljeno  160 000 ugovora, ukupno vrijednih 178 miliona maraka.

To znači da ovi direktni dogovori ‘oči u oči’ čine čak  68 posto  svih sklopljenih poslova u državi.

Javni sektor tako svakog dana sklopi preko 400 poslova bez ikakve tržišne provjere.

Više od 20 miliona KM otišlo na hotelske i ugostiteljske usluge

Državni aparat na svim nivoima, tako je tokom prošle godine na hotele i ugostiteljske usluge potrošio ukupno 20,4 miliona maraka. Umjesto velikih i otvorenih tendera, ovaj novac je rascjepkan na čak 25.491 pojedinačni ugovor, što znači da su institucije u prosjeku svakog dana sklapale oko 70 ugovora ili računa za hranu, piće i smještaj.

Zvanični podaci pokazuju da se za ove usluge javni pozivi skoro nikako ne raspisuju. Naime, kroz konkurentski zahtjev, gdje se traži više ponuda, sklopljeno je svega 17 ugovora vrijednih oko 328 000 maraka.

Sa druge strane, za veće hotelske usluge ugovorni organi su čak 2.342 puta koristili čisti direktni sporazum, čime je probranim ugostiteljima bez ikakvog javnog nadmetanja isplaćeno 1,56 miliona maraka. Preostali višemilionski iznos potrošen je direktnim evidentiranjem računa u sistemu.

U konačnici, kada se uporede podaci javnih nabavki zapadnih zemalja s onima u BiH, dođe se do podatka da naše institucije i javna preduzeća troše procentualno skoro isto kao razvijene evropske zemlje.

Samo razlika je u tome što mi  umjesto evropskog standarda dobijamo manje kvalitetne i netransparentne proizvode za ogroman novac.

To govori i zvanična statistika iz samog izvještaja. Naime, ugovorni organi u BiH su na elektronskim aukcijama u čak 13.306 slučajeva birali isključivo najjeftiniju ponudu, dok je kvalitet kao kriterij upotrijebljen tek 108 puta. Kada se tome doda podatak da na tenderima u prosjeku učestvuje tek jedna i po firma, jasno je da istinske borbe za kvalitet na bh. tržištu uopće nema.