Anesteziolozi u borbi s pacijentima na respiratoru: Izuzetno je teško nositi se sa smrću

Od početka pandemije najveći doprinos u liječenju teških Covid pacijenata pružaju anesteziolozi. Njihova lica su posljednja koje pacijenti vide prije nego ih uspavaju i stave na respirator.

Upravo to je teška psiho-fizička borba kakvoj smo svjedočili u izolatoriju na sarajevskoj Klinici za plućne bolesti Podhrastovi.

Svakodnevica anesteziologa umnogome se izmijenila izbijanjem koronavirusa. Pandemija je zahtijevala reorganizaciju i uvođenje novog načina rada, što nam pojašnjava šefica Klinike za anesteziju i reanimaciju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, prim. dr. Amela Katica-Mulalić.

Kako kaže Katica-Mulalić, doktori na specijalizaciji, stariji anesteziolozi, ali i mlađe kolege, od velikog su značaja u organizaciji rada i liječenju najtežih Covid pacijenata. Ona ne izostavlja ni veliki trud medicinskih sestara i higijeničarki zahvaljujući kojima su bolničke sobe besprijekorno čiste, što je od velike važnosti za suzbijanje intrahospitalnih infekcija.

“Anesteziolozi brinu da svi životno ugroženi Covid pacijenti dobiju odgovarajuću terapiju i dovoljno kisika koji je esencijalan kako bi se mogli izboriti s teškom infekcijom. Anesteziološki tim čine anesteziolog, anestetičar i medicinske sestre i tehničari, bez kojih se ovaj veliki posao ne bi mogao odvijati u velikom broju intenzivnih jedinica”, govori nam Katica-Mulalić.

Anesteziolozi na intenzivnoj njezi liječe najteže i životno ugrožene pacijente, te pacijente koji su stabilnih vitalnih funkcija, ali u svakom trenutku može doći do pogoršanja njihovog stanja.

“Potreban je kontinuirani nadzor, njega i intenzivno liječenje koje je praćeno najsavremenijom opremom i terapijom, kvalitetnim i educiranim kadrom i timskim radom. Mreža intenzivnih njega je nezamisliva bez anesteziologa. Oni su neizostavan dio ljekarskih timova na odjelu intenzivne njege izolatorija Podhrastovi, intenzivne njege Klinike za infektivne bolesti i intenzivne njege Klinike za anesteziju i reanimaciju, gdje je jedan dio intenzivne osposobljen za Covid pacijente, a drugi dio intenzivne za druge pacijente koji zahtijevaju intenzivno liječenje poslije dugih i teških operativnih zahvata”, pojasnila nam je Katica-Mulalić.

Iako je pandemija u velikoj mjeri usmjerila zdravstveni sistem na liječenje oboljelih od Covida 19, sve vrijeme se odvija neometan hirurški rad. Rade se operativni zahvati djece i odraslih uz anesteziologe koji vode sigurnu anesteziju, te se brinu o pacijentima prije, u toku i poslije operativnog zahvata.

Po završetku ovih operacija anesteziolozi se presvlače u tešku zaštitnu opremu i premještaju u Covid izolatorije kako bi pomogli oboljelima od koronavirusa. Tu nastupaju nove muke.

“Nakon nekoliko sati pod teškom opremom teško je disati, zamagli se vizir, osoblje se mora zamijeniti”, govori nam Katica-Mulalić.

Ipak, najteže je kada anesteziolog na osnovu kliničke slike, laboratorijskih nalaza i radiološke dijagnostike mora donijeti važnu odluku da stavi pacijenta na respirator. Katica-Mulalić pojašnjava da respirator obavlja proces disanja kada pacijent ne može samostalno disati i ukoliko njegova pluća ne dostavljaju dovoljno kisika u krv. Stoga respirator daje pacijentu dodatno vrijeme da se oporavi od infekcije.

“Respiratori omogućavaju da kisik u potrebnoj koncentraciji i dovoljnoj količini dođe iz vanjske sredine do plućnih alveola gdje se odvija razmjena gasova. Kod pacijenata izuzetno teškog stanja, s teškom obostranom upalom pluća, alveole su ispunjene upalnom tečnošću i dolazi do njihovog kolapsa. Uz pomoć respiratora otvaraju se alveole i kisik prolazi kroz alveokapilarnu membranu u krv. Nažalost, ako je alveokapilarna membrana zbog upale jako oštećena i pored ordiniranja čistog kisika i velikog protoka, kisik nije u stanju da se transportuje u krv. Pacijenti ne umiru zbog respiratora, umiru zbog težine osnovnog oboljenja”, ističe Katica-Mulalić.

Ona nadalje dodaje da su respiratori najsavremenija oprema za disanje i neophodni su za intenzivno liječenje Covid pacijenata. Mnogi pacijenti se ne bi oporavili bez respiratora.

“Stavljanjem na respirator, uz stručan i human pristup, olakšani su posljedni trenuci života pacijentima koji su primljeni u teškom i kritičnom stanju, s teškom obostranom upalom pluća u terminalnom stanju bolesti, za koje znamo da ishod neće biti dobar”, kaže anesteziologinja.

Međutim, posao anesteziologa ne prestaje stavljanjem pacijenta na respirator. Ispravnost respiratora potrebno je stalno provjeravati uz pažljiv odabir parametara koji se određuju na respiratoru i koji podržavaju funkciju pluća do oporavka.

“Anesteziolozi donose odluke kada i kome povećati protok kisika, stavljaju životno ugroženog pacijenta na respirator i brinu o pacijentima kojima je život ugrožen, podešavaju parametre na respiratoru, te određuje modus ventilacije. Anesteziolog je za pacijenta koji ne preživi posljednja osoba koju je vidio i čuo, ali i kojoj je ostavio poruku za najbliže. To je veliko opterećenje i izuzetno je teško nositi se s liječenjem i sa smrću pacijenata. To su stresne situacije za koje se ne može niko pripremiti”, ističe Katica-Mulalić.

Rad s Covid pacijentima svakako ugrožava i zdravlje anesteziologa koji su izloženi procedurama koje stvaraju aerosole, vrlo sitne čestice kapljica koje mogu nositi virus i zadržati se u zraku. Veliki broj anesteziologa, anestetičara i medicinskih sestara na KCUS-u su se također borili s Covidom 19. Pojedini su imali izuzetno tešku kliničku sliku, ali su na kraju izašli kao pobjednici.

Njihova borba pak i dalje traje i trajat će, dok je pandemije, ali i poslije.