Antifašizam na papiru, kompromisi u praksi: Zagreb briše ulice s ustaškim imenima, Sarajevo šuti

Grad Zagreb uskoro bi mogao okončati višegodišnju polemiku oko ulica nazvanih po ličnostima povezanim s ustaškim režimom. Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova donio je odluku da se četiri sporne ulice preimenuju, a konačna potvrda očekuje se na sjednici Gradske skupštine u oktobru.Tako će ulica Vladimira Arka postati ulica Srećka Lipohara, u čast hrvatskom branitelju. Ulica Filipa Lukasa mijenja ime u ulicu Nade Iveljić, poznate književnice, ulica Ivana Šarića dobit će ime po nogometašu i treneru Josipu Kužeu, dok će ulica Antuna Bonifačića postati ulica Sidonije Erdödy Rubido, prve hrvatske primadone.Ovim potezom Zagreb, barem djelomično, skida sa sebe teret nasljeđa iz vremena kada su mnoge ulice u Hrvatskoj i BiH bile nazvane po osobama čija je uloga u Drugom svjetskom ratu bila više nego upitna. Dok glavni grad Hrvatske pokazuje spremnost da preispita vlastiti odnos prema fašističkoj prošlosti, Sarajevo već godinama ostaje na istom mjestu – zarobljeno između političkih kalkulacija i ideoloških sukoba.Za razliku od Zagreba, u Sarajevu se već godinama bezuspješno raspravlja o spornim nazivima ulica koje nose imena po osobama koje su tokom Drugog svjetskog rata sarađivale s okupatorima. Najpoznatiji primjer je Mustafa Busuladžić, čije ime nosi ulica u naselju Dobrinja.Busuladžić je tokom rata pisao za proustaško glasilo „Osvit“, radio na Radiju Rim pod fašističkom Italijom i držao predavanja u okviru programa za obuku imama SS-divizije Handžar. Njegovi javni stavovi o Jevrejima bili su izrazito antisemitski i bliski nacističkoj ideologiji.U Sarajevu ulicu ima i efendija Muhamed Pandžo, koji je otvoreno zagovarao osnivanje Handžar divizije i poticao formiranje muslimanskih milicija. Nakon rata osuđen je na deset godina zatvora.Isto važi i za Huseina Đozu, imama 28. regimente iste SS-divizije, koji je, iako kasnije rehabilitiran kao teolog, bio osuđen na pet godina zatvora i gubitak građanskih prava. Zagovornici promjene imena ovih ulica u Sarajevu godinama upozoravaju da ne može biti “naših” i “njihovih” kolaboracionista.Ipak, pitanje se pretvorilo u političku minu koju niko ne želi dirati. Posebno je simptomatično da stranke poput SDP-a i Naše stranke, koje su u opoziciji žestoko kritikovale postojanje ulica s imenima saradnika okupatora, nakon dolaska na vlast gotovo da o tome više i ne govore.Razlog leži u koalicijskim odnosima s Narodom i pravdom (NiP), koja se pokazala vrlo rezervisanom prema ideji promjene naziva, smatrajući da bi to moglo izazvati dodatne podjele i političke sukobe unutar bošnjačkog korpusa. Dok Zagreb preispituje vlastite greške, a Sarajevo oklijeva, u entitetu Republika Srpska situacija je daleko mračnija.Tamo se imena ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata ne brišu, već slavodobitno vraćaju u javni prostor. Brojni gradovi u RS imaju ulice, trgove i spomenike posvećene četničkom komandantu Draži Mihailoviću, koji je pravosnažno osuđen kao ratni zločinac.Tako Bosna i Hercegovina i dalje živi u simboličkoj šizofreniji – dok jedni pokušavaju očistiti svoje gradove od nasljeđa totalitarnih ideologija, drugi ih s ponosom vraćaju u upotrebu, a treći, poput Sarajeva, ostaju zarobljeni u moralnoj i političkoj polovičnosti.Grad Zagreb uskoro bi mogao okončati višegodišnju polemiku oko ulica nazvanih po ličnostima povezanim s ustaškim režimom. Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova donio je odluku da se četiri sporne ulice preimenuju, a konačna potvrda očekuje se na sjednici Gradske skupštine u oktobru.Tako će ulica Vladimira Arka postati ulica Srećka Lipohara, u čast hrvatskom branitelju. Ulica Filipa Lukasa mijenja ime u ulicu Nade Iveljić, poznate književnice, ulica Ivana Šarića dobit će ime po nogometašu i treneru Josipu Kužeu, dok će ulica Antuna Bonifačića postati ulica Sidonije Erdödy Rubido, prve hrvatske primadone.Ovim potezom Zagreb, barem djelomično, skida sa sebe teret nasljeđa iz vremena kada su mnoge ulice u Hrvatskoj i BiH bile nazvane po osobama čija je uloga u Drugom svjetskom ratu bila više nego upitna. Dok glavni grad Hrvatske pokazuje spremnost da preispita vlastiti odnos prema fašističkoj prošlosti, Sarajevo već godinama ostaje na istom mjestu – zarobljeno između političkih kalkulacija i ideoloških sukoba.Za razliku od Zagreba, u Sarajevu se već godinama bezuspješno raspravlja o spornim nazivima ulica koje nose imena po osobama koje su tokom Drugog svjetskog rata sarađivale s okupatorima. Najpoznatiji primjer je Mustafa Busuladžić, čije ime nosi ulica u naselju Dobrinja.Busuladžić je tokom rata pisao za proustaško glasilo „Osvit“, radio na Radiju Rim pod fašističkom Italijom i držao predavanja u okviru programa za obuku imama SS-divizije Handžar. Njegovi javni stavovi o Jevrejima bili su izrazito antisemitski i bliski nacističkoj ideologiji.U Sarajevu ulicu ima i efendija Muhamed Pandžo, koji je otvoreno zagovarao osnivanje Handžar divizije i poticao formiranje muslimanskih milicija. Nakon rata osuđen je na deset godina zatvora.Isto važi i za Huseina Đozu, imama 28. regimente iste SS-divizije, koji je, iako kasnije rehabilitiran kao teolog, bio osuđen na pet godina zatvora i gubitak građanskih prava. Zagovornici promjene imena ovih ulica u Sarajevu godinama upozoravaju da ne može biti “naših” i “njihovih” kolaboracionista.Ipak, pitanje se pretvorilo u političku minu koju niko ne želi dirati. Posebno je simptomatično da stranke poput SDP-a i Naše stranke, koje su u opoziciji žestoko kritikovale postojanje ulica s imenima saradnika okupatora, nakon dolaska na vlast gotovo da o tome više i ne govore.Razlog leži u koalicijskim odnosima s Narodom i pravdom (NiP), koja se pokazala vrlo rezervisanom prema ideji promjene naziva, smatrajući da bi to moglo izazvati dodatne podjele i političke sukobe unutar bošnjačkog korpusa. Dok Zagreb preispituje vlastite greške, a Sarajevo oklijeva, u entitetu Republika Srpska situacija je daleko mračnija.Tamo se imena ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata ne brišu, već slavodobitno vraćaju u javni prostor. Brojni gradovi u RS imaju ulice, trgove i spomenike posvećene četničkom komandantu Draži Mihailoviću, koji je pravosnažno osuđen kao ratni zločinac.Tako Bosna i Hercegovina i dalje živi u simboličkoj šizofreniji – dok jedni pokušavaju očistiti svoje gradove od nasljeđa totalitarnih ideologija, drugi ih s ponosom vraćaju u upotrebu, a treći, poput Sarajeva, ostaju zarobljeni u moralnoj i političkoj polovičnosti.