Portal 072info

“Austrijski san” Mirsade Župani-Zulić: Krenula kao čistačica, danas je gradska vijećnica

8b97bbdf69b29c28123d00a605faa51f
TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Rođena je 1968. godine u Malom Zvorniku, srednju ekonomsku školu je završila u Zvorniku, studirala na Pravnom fakultetu u Sarajevu, a visoko obrazovanje je uspješno okončala na studijima socijalne politike i socijalnog rada. Danas je vijećnica u Gradskoj skupštini St. Pöltenu u Donjoj Austriji.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME

– Sarajevo je bio grad moje mladosti, Početkom te 1992. sam bila puna planova, optimizma. Studentski život je bio najljepši period mog života. Ali nije onako kako mi snujemo, nego kako je određeno. Za taj kobni vikend u aprilu sam otišla u svoj rodni kraj. Računala sam da ću se kao i uvijek vratiti u nedjelju. Nisam se vratila. Moj grad je porušen, narod protjeran. U julu sam izbjegla u Austriju, ali srce mi je ostalo u Sarajevu – počinje svoju priču za Faktor Mirsada Župani-Zulić.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME

U politiku je kaže ušla, da bi doprinijela zajednici. Početkom 2012. Mirsada je postala i vijećnica u Gradskoj skupštini. Kandidovalo ju je Udruženje socijaldemokratskih žena. Ona je jedina strankinja u historiji ove stranke koja je izabrana na ovu funkciju. Put joj nije bio nimalo lagan.

– Neko mi je rekao da se ljubav i patnja ne daju izvagati, ali rat nas je sve izranjavao i tu nemoć, očajanje, bol su svi osjetili. Naravno da se lične žrtve, patnja u neposrednom ratu ne može porediti ni sa čim. Ali me žalosti kad se krene dijeliti po principu “oni što su otišli” i “oni što su ostali” – to nam se ne treba niti smije dešavati. Prošla sam sve etape borbe za život ovdje, kao i većina izbjeglica – od čistačice, preko učenja jezika, nostrifikacije diplome, studiranja, pa do današnjeg posla socijalne radnice.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Počela sam se zanimati za sredinu gdje sam, njihove običaje, način razmišljanja, državnu i političku strukturu. Više stranaka u St. Pöltenu, koji je glavni grad najveće austrijske pokrajine Donje Austrije, pokušavale su da me vrbuju u svoje redove. Nakon iščitavanja partijskih programa i statuta, odlučila sam da se angažujem kod SPÖ – Socijaldemokratske stranke Austrije. Prije svega me se dojmilo, da je za ovaj izvrsni socijalni i zdravstveni sistem upravo stranka SPÖ zaslužna. Izgrađen je i jak sindikat, koji zastupa prava radnika i službenika. U programu socijaldemokrata sam se pronašla i kao pojedinac i kao neko ko se profesionalno bavi upravo socijalnim temama. Jer moj moto, ono što sam dobila u amanet od svojih roditelja i po čemu se ravnam i privatno i poslovno i politički je: “Bit’ na korist okolini, rodu svom, voljet’ ljude kao braću, dušom svojom, vjerovati da se zloća vraća zlim, a dobrota nagrađuje najljepšim” – kaže naša sagovornica.

Prvo se angažirala u organizaciji žena, da bi 2012. ušla kao vijećnica u Gradsku skupštinu, sa agendom socijalnih, zdravstenih, porodičnih i integracijskih tema. Istovremeno je postala presjedavajuća partijske jedinice jednog gradskog dijela.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

– Prije dvije godine sam od svih u Skupštini grada zastupljenih partija jednoglasno izabrana za predsjedavajuću svoje frakcije za agendu kontrole i korupcije. Ta mi je funkcija posebno važna jer sam žestoki zagovornik kako kontrole rada i finansija svih struktura, tako i kontrole po temi korupcije. Na nivou pokrajine Donja Austrija sam pokrajinski referent civilne zaštite. Također, na nivou pokrajine sam član Predsjedništva udruženja socijaldemokratskih akademika i umjetnika. Napominjem, da su ovo volonterske funkcije, koje obavljam u slobodnom vremenu.

Jedna meni izuzetno važna i posebna funkcija, koja nema direktne veze sa politikom, jeste moje članstvo u proširenom odboru saveza Consilium Bosniakum, u čijem sam osnivanju aktivno učestvovala. Radi se o Savezu bh. udruženja u Austriji, koji je građanska platfoma i ima između ostalog ulogu povezivanje građana BiH u Austriji – pojašnjava ona.

Kaže da se vidi kao gradska vijećnica za sve građanke i građane St. Pöltena, bez obzira na etičku, religioznu, političku ili bilo koji pripadnost.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

– Ne želim da me se stavlja u bilo kakve ladice. Poznata sam po tome da imam svoj stav i da ga jasno kažem, kako u okviru svoje partije tako i bilo gdje drugo. Glasači su to prepoznali pa sam na zadnjim izborima bila na trećem mjestu po broju glasova, iako nisam vodila tu vrstu izborne kampanje. Na ovim izborima, koji će biti 24. januara odlučila sam se da vodim upravo jednu takvu kampanju, gdje ljude eksplicitno pozivam da mi daju glas, ukoliko su zadovoljni mojim radom i ako žele da me podrže. Reći ću, da sam jako visokopozicionirana na listi, tako da imam zagarantovan mandat, čak da ne dobijem ni jedan jedini glas!

Zašto onda to radim? Prvo, da desničari postanu svjesni koja je brojka, ali i kako je jak politički faktor ta zajednica nas, koji imamo strano porijeklo. A kao drugo, bitno mi je da ljude animiram, da izađu na izbore, da postanu svjesni, da upravo svojim demokratskim pravom glasanja utječu na odluke u ovom gradu, gdje svi živimo i gdje nas se svakog ponaosob sve tiče – navodi ona.

Ističe kako je pravi izazov voditi izbornu kampanju u vrijem lockdowna.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

– Kako smo uskraćeni da sa građanima lično komuniciramo puno toga se odvija u području društvenih mreža. Nadam se da će ovo vrijeme pandemije ubrzo ostati iza nas. Nadam se da će Bosna i Hecegovina početi pravovremeno donositi odluke kojima će uspostaviti optimalne zakonske okvire za svoje ljude koji žive u inostranstvu. To bi bilo izuzetno bitno jer ljudi moraju često već početkom godine prijavljivati planirane odmore. Nadam se da će činjenica, da se počinje sa masovnim vakcinisanjima dodatno motivisati odgovorne političare u Bosni i Hercegovini da što prije donesu pravilne odluke.

Riječ dijaspora neću namjerno koristiti, jer ja kad krenem svojoj majci, svojim najmilijima, ne ide njima dijaspora, nego ja, Mirsada, kćerka, rodica, prijateljica… To se treba tako razumjeti, prihvatiti i poštovati. Nadam se da ću sto prije ako Bog da doći u Bosnu, vidjeti ljude koje volim u Sarajevu, Zvorniku, Malom Zvorniku…, zagrliti pogledom moju Drinu. I ne zaboravite: ljubav se ne može vagati – svako od nas voli Bosnu i Hercegovinu na svoj način – bilo izbliza ili iz daleka! – poručuje Mirsada Župani-Zulić.


Preuzmite Android aplikaciju portala 072info
– klikni ovdje da preuzmeš! –

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME
Podijelite članak
  • 150
    Shares
REKLAMA
KRAJ REKLAME
REKLAMA
KRAJ REKLAME