Azra Dedić, prva osoba sa Down sindromom zaposlena u BiH

U porodici u kojoj nijedan član osim Azre ne radi, iako su svi radno sposobni, napravljen je presedan za čitavo društvo.

Ustanete, spremite se, i krenete. Na radno mjesto stižete na vrijeme. Provedete vrijeme ispunjavajući radne zadatke, skupa sa radnim kolegama, i vratite se kući, piše “Buka“…

Manje – više, tako izgleda prosječan radni dan svake zaposlene osobe. Odnedavno, tako izgleda i radni dan Azre Dedić iz Bihaća, prve osobe sa Down sindromom u BiH koja radi.

Kako je izgledao put do posla i koje barijere je savladala do radnog mjesta, sasvim su drugačija priča.

“Posao mi puno znači, jer kako sam završila školu, najviše vremena provodim u kući i, osim treninga u svom judo klubu, nisam imala nekih aktivnosti, pa mi je bilo dosadno”, kaže Azra.

Prezadovoljna je poslom, oduševljena kolegama. “cm”, firma u kojoj radi, joj je, reći će, zakon.

“Tamo slažem robu u police, postavljam cijene, popunjavam police kad nešto fali, kad kupci ispreturaju robu – ja to popravim i, eto, sve poslove volim raditi. Najdraži mi je odjel sa šminkom”, naglašava.

Kao osoba sa intelektualnim teškoćama, potpuno mijenja perspektivu življenja, funkcionisanja i percepcije ove populacije u bh. društvu. Da bi došla do faze u kojoj je sad, podršku su joj pružili u udruženju “Život sa Down sindromom FBiH”, kroz program samozastupanja.

“Samozastupanje za osobe s intelektualnim teškoćama znači da ove osobe govore ili djeluju u svoje ime ili u ime drugih vezano uz teme koje se na njih odnose. Samozastupanje se uči – to je proces koji seže još u doba djetinjstva osobe s invaliditetom, tome se uče i djeca s invaliditetom i njhovi roditelji, te svoj vrhunac doživljava u periodu tranzicije od doba djetinjstva u doba odrasle osobe. Samim tim, potrebni su treneri i vrijeme. Mladi koji uspješno završe program zaista govore u svoje ime, rješavaju svoje i zajedničke probleme, mogu postati članovi različitih pokreta za ljudska prava, mijenjaju negativne stavove i praksu okoline”, naglašava Sevdija Kujović iz ovog udruženja.

Koliko je samozastupanje značajno, pokazuje i praksa duboko ukorijenjena u našem društvu. Osobama sa intelektualnim poteškoćama u jednom broju slučajeva, na inicijativu staratelja ili roditelja, oduzima se poslovna sposobnost, što im ograničava pravo na rad, brak, odlučivanje u pravnom prometu, te u pravu glasanja ili nasljeđivanju.

Bosna i Hercegovina se sa izazovom sopstvene regulative u oblasti poslovne sposobnosti suočila i u slučaju Hadžimejlić i drugi protiv BiH, gdje su tri osobe sa psihosocijalnim invaliditetom, kojima su oduzete poslovne sposobnosti i koje su smještene u zavod Drin, podnijele aplikaciju Evropskom sudu za ljudska prava, te je naloženo njihovo puštanje iz pomenutog zavoda i dobili su novčanu naknadu na ime nematerijalne štete.

“Vrlo jasno je Bosni i Hercegovini data smjernica da se „institut“ oduzimanja poslovne sposobnosti mora revidirati, kako bi se zaista osiguralo najbolje okruženje za određenu osobu s invaliditetom. Istovremeno, država mora, sa resursima koje ima, jačati lokalne zajednice, koje bi onda mogle razvijati i pružati usluge svojim građanima, kako u socijalnom, tako i zdravstvenom i obrazovnom sektoru. Na taj način osiguravamo aktivan i dostojanstven život jedne osobe s invaliditetom u lokalnoj zajednici”, objašnjava Kujović.

Životna strana ovakve regulative ostavlja dalekosežnije posljedice, koje stanu u pitanje roditelja osoba s invaliditetom – šta kad nas ne bude?

“Svi znamo da je porodično gnijezdo najsigurnije i najljepše, ali i da ne možemo zauvijek biti tu i da trebamo biti pripremljeni za izlazak iz tog gnijezda. Izlazak van porodice za osobe sa Down sindromom je veoma važan, susreti sa nepoznatim ljudima u novom okruženju, situacije drugačije od onih na koje su navikli – predstavljaju veliki korak na putu prema samostalnosti. Za razliku od većine nas (tipičnih) koji zapošljavanjem dobivamo materijalnu sigurnost i satisfakciju za naše školovanje i trud koji smo uložili na putu do zaposlenja, Azra dobiva još puno više – osjećaj da je u ravnopravnom položaju sa ostalim zaposlenicima i da je kao takva prihvaćena ima ogroman uticaj na njeno samopouzdanje, postaje dio tima i ima priliku da okolini u kojoj živi prikaže jednu sasvim novu sliku osoba sa poteškoćama od one na koju su dosad navikli”, kaže Azrina mama Ramzija.

U porodici u kojoj nijedan član osim Azre ne radi, iako su svi radno sposobni, napravljen je presedan za čitavo društvo.

Kao posljednja, ali ne i manje bitna karika, poslodavac “cm – cosmetic market” dao je završnu riječ i zadatak svim odgovornim poslodavcima u bh. društvu.

“Ponosni smo što je poduzeće cm d.o.o iz Viteza prvo u BiH koje je pružilo šansu osobi sa Down sindromom. Upravo preko udruženja “Život sa Down sindromom FBiH” iz Sarajeva smo i došli do Azre, koja je ubrzo postala dio cm tima na njenu, kao i radost njenih kolegica. Mi smo, također, zadovoljni i ponosni na našu Azru, koja se svakodnevno trudi da opravda povjerenje koje smo joj ukazali. Dokazali smo da smo svi različiti ali opet isti, te želimo da ovo bude pozitivan primjer za druga poduzeća, kako bi i oni pružili šansu osobama sa teškoćama u razvoju”, ističu sa zadovoljstvom.

Sve kockice u Azrinoj priči su se složile i poklopile baš onako kako treba – da može iskazati svoj puni potencijal i biti odgovorna sama za sebe, korisna prvenstveno sebi, pa svojoj porodici i društvu u cjelini.

“Zapošljavanje je proces koji, nakon obrazovnog procesa, zahtijeva da se individualizira plan radnog osposobljavanja, traženja posla, prilagodbe radnog mjesta, senzibilizacije radnog kolektiva i poslodavaca i drugi važni segmenti procesa nalaženja posla i zapošljavanja. To je period kada samozastupanje dolazi do izražaja i potrebno je omogućiti osobama sa intelektualnim teškoćama da tu odluku, odluku o zanimanju i zaposlenju, donesu oni sami. Naravno, potrebno je pružiti im i podršku u procesu donošenja takvih odluka, zaključuju u udruženju “Život sa Down sindromom FBiH”.

Azra je dokazala da je sve moguće. Poslodavci, imate li još uvijek izgovor da ne vjerujete u mogućnosti osoba sa invaliditetom?

haber.ba