Balkanska zemlja “procvjetala”

Samo jednu generaciju unazad Rumuni su čekali u redu za hranu, a u glavnom gradu Bukureštu danas se ponovno stvaraju redovi – ali, u njima više ne stoje Rumuni.

U jednoj ulici u redu ispred centra za distribuciju pomoći stoje ukrajinske izbjeglice. U drugom redu Nepalci, državljani Bangladeša i drugi čekaju ispred imigracijskog odjeljenja da obnove radne i boravišne dozvole.

Poput Italije 70-ih, Ruminija je na korak od tranzicije iz zemlje emigranata u zemlju useljenika, piše u svojoj reportaži The Economist.

Rumunska ekonomija, kako se navodi, postojano raste već cijelu deceniju, a prošle godine za 4,7 posto. U 2010. BDP po osobi, usklađen s cijenama, iznosio je 53 posto prosjeka Evropske unije, a do 2021. popeo se na 74 posto, prenosi Jutarnji list.

U međuvremenu se broj stanovnika smanjio s 23,2 miliona, koliko ih je bilo 1990. godine, na 19 miliona, koliko ih zemlja ima danas. Natalitet je pao nakon revolucije 1989., a milioni građana su emigrirali. Zemlja se tako sada suočava s velikim nedostatkom radne snage.

Poslijepodnevni red ispred imigracijskog odjeljenja u Bukureštu je dug. Nikky, dadilja iz Nigerije, kaže da bi voljela da radi u Velikoj Britaniji, ali da bi radije živjela legalno u Rumuniji, nego ilegalno u Britaniji. Atharv, softverski inženjer iz Indije, i Nico, barmen iz Šri Lanke, ne govore rumunskiOdlazak u “ilegalce” radi bolje plate, ali to im dosad nije predstavljalo nikakvu prepreku.

Hoteli, barovi i restorani očajnički traže radnike, ali najveća nestašica radne snage je u građevinarstvu.

Aleksandru Bajkulesku, zamjenik generalnog direktora građevinske kompanije Hidro Salt, ima 350 zaposlenih. Od njih 200 su stranci, uglavnom iz Šri Lanke i Vijetnama. Zapošljavaju ih preko agencija, ali rumunska birokratija je toliko preopterećena ogromnom potražnjom da mnogi od pozvanih nikada ne stignu – završe u drugim zemljama, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, mjesecima prije nego što stignu njihove rumunske vize.

Bajkulesku radnicima isplaćuje platu od 1.000 dolara mjesečno plus smještaj i hranu, ali do 40 posto novozaposlenih odlazi u roku od nekoliko mjeseci kako bi kao ilegalci okušali sreću u zemljama u kojima se bolje plaća.

“Ne mogu da proširim posao zbog ovih problema”, kaže on.

Rumunska birokratija je, kako kaže Monika Roman, akademkinja koja proučava imigraciju, toliko komplikovana da mnoge kompanije jednostavno odustaju od uvoza novih radnika. Umjesto toga pokušavaju da privuku one koje su veće kompanije već uspjele da dovedu. Mnogi radnici, koji dolaze bježeći od očajničke bijede, rado prihvataju bilo kakav posao u inostranstvu.

Adrijana Iftime, glavna direktorka Saveza poslodavaca građevinskih kompanija, kaže da je sektoru potrebno najmanje 100.000 novih radnika do kraja 2024. godine.

Građevinci žele da zadovolje potražnju za radom na infrastrukturi koju nakon pandemije podstiče EU sredstvima iz fondova za obnovu. Rumunija će dobiti 27 milijardi evra, od čega će do 17 milijardi otići na izgradnju, navodi Iftime.

Kada se pridodaju drugi izvori finansiranja iz EU-a, Rumunija bi mogla da dobije više od 80 milijardi evra do 2027. Strani radnici su, kaže ona, “rješenje kada nema drugog rješenja”.

Godine 2017. Rumunija je imala kvotu od 3.000 dozvola godišnje za radnike izvan EU. Ta brojka je skočila na 100.000 do prošle godine, ali mnogi su krenuli za stranim radnicima koji su već bili u zemlji.

Oana Toju, zastupnica iz parlamentarnog odbora za rad, kaže da dok Rumuniji trebaju strani radnici kao “brzo rješenje” za problem nedostatka radne snage, mnogi od onih koji su potrebni zemlji već su tamo, njeni su građani.

Međutim, problem je što sistem socijalnog osiguranja i kaznena porezna pravila mnogima od Rumuna rad na pola radnog vremena čine besmislenim, posebno majkama s malom djecom.

Mnogi Rumuni još uvijek emigriraju negde drugde u potrazi za boljom platom, ali neki se vraćaju kući.

U međuvremenu raste broj Rumuna rođenih u inostranstvu. Do kraja 2022. u zemlji je bilo 113.520 državljana zemalja izvan EU, što je povećanje od 110 posto u pet godina. Bilo je tu i 54.765 državljana EU, 113.000 ukrajinskih izbjeglica i oko 200.000 imigranata iz susjedne Moldavije – iako većina njih ima rumunsko državljanstvo.

Mircea Mocanu, koji je na čelu UN-ovog odjeljenja Međunarodne organizacije za migracije u Bukureštu, kaže da njegov tim računa da će, isključujući Moldavce, do kraja decenije u Rumuniji biti 600.000 stranaca, što je velika i vrlo brza promjena.