Bh. blago prepušteno samo sebi: Šume niko ne čuva nedjeljom

Kada je presudom Ustavnog suda FBiH u novembru 2009. godine federalni Zakon o šumama prestao biti važeći, Vlada FBiH je kao rješenje donijela Uredbu o šumama, koja je decembra 2011, također presudom Ustavnog suda, stavljena van snage. Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH je nekoliko puta urgiralo kod Vlade da se razmotri prednacrt zakona o šumama, koji joj je dostavilo u novembru 2011, to je i učinjeno i dokument je sad u Parlamentu FBiH, gdje je procedura usvajanja ovog zakona još u toku. Čekajući da se donese federalni zakon o šumama, u međuvremenu je devet kantona donijelo propise u ovoj oblasti. A šuma je i dalje neadekvatno zaštićena i podložna sve više izraženom problemu – nelegalnoj sječi.

Prijave bespravne sječe

Tako su, recimo, samo u Tuzlanskom kantonu, JP Šume Tuzlanskog kantona registrovale, kako nam je kazao v.d. direktor tog preduzeća Kadrija Omazić, od 2.500 do 3.000 kubnih metara bespravne sječe, što iznosi 1,4 posto od plana sječe.

– Za navedene bespravne sječe podnose se krivične i prekršajne prijave nadležnim sudovima. Registrovane bespravne sječe iz iskaza sječe iznose za tri godine (2015, 2016, 2017) 7.956 kubnih metara ili po godinama za 2015. – 3.355, 2016. – 2.637, 2017. – 1.964 m3. Podneseno je 1.187 krivičnih i prekršajnih prijava nadležnim sudovima, od toga krivičnih 255 i prekršajnih 932. Obračunata vrijednost bespravno posječenog drveta za navedene prijave iznosi 318.473 KM. Važno je napomenuti da je rješavanje navedenih prijava za bespravnu sječu sporo (mali procenat riješenih prijava). Naplata presuđene bespravne štete je također minorna i kreće se oko dva posto u odnosu na obračunatu visinu štete. Ova konstatacija upućuje, a u cilju prevencije, da treba naći model efikasnijeg rješavanja prijava za bespravnu sječu kod nadležnih sudova i preispitati visinu sankcija prema počiniocima jer u praksi ima slučajeva višestrukih povratnika u bespravnu sječu, kazao nam je Omazić.

Negativan primjer bespravnih i nekontrolisanih sječa se na terenu, priča sagovornik, može vidjeti kroz formu klizišta šumskog zemljišta, pri čemu su stradale šumske komunikacije.

– Najčešći lokaliteti bespravnih i nekontrolisanih sječa su šume uz putne komunikacije i naseljena mjesta, pri čemu stradaju i kuće. Najviše su ugrožene šume uz putne komunikacije i naseljena mjesta. Poslije rata su bili ugroženi lokaliteti na linijama entitetskog razgraničenja, gdje su sječe vršene na golo na velikim površinama. Sada je to svedeno na minimum, priča Omazić.

Najveći problem, smatra predsjednik Udruženja inžinjera i tehničara šumarstva FBiH i profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu Ahmet Lojo, kada se govori o nelegalnoj sječi šuma, jeste nesprečavanje bespravne sječe.

– Zašto se to stalno dešava? Zašto se to ne rješava, zašto to policija ne sankcioniše? Kaže nema zakona. Nije tačno. Postoji zakon, to je krivično djelo. To je krađa koja je regulisana nekim drugim zakonom. Postoje kantonalni zakoni o šumama ako ne federalni koji, također, ima definisane sankcije za krađu šume. Novi zakon ništa u tome neće bitno promijeniti. I dalje će biti tu policija koja treba da sprečava promet nelegalno posječenim drvetom, govori profesor Lojo.

“Vi danas imate subotom i nedjeljom kamione koji sa dizalicama idu u šumu. Ko su ti ljudi? Čiji su to kamioni? Od preduzeća šumarstva ne idu jer im je zabranjeno zbog prava radnika da rade subotom i nedjeljom. Ni čuvari šuma ne rade nedjeljom, znate li za to? Niko šumu ne čuva nedjeljom. A nadamo se da lopovi ne rade nedjeljom. Znači, vrlo loš državni aparat koji treba da provodi zakone je u tom pogledu i korumpiran i loše organizovan. Prvenstveno mislim da je mali broj inspektora koji su zaduženi za kontrolu provođenja zakona”, pita se Lojo.

Deforestacija

Za čuvanje šuma i za nelegalnu sječu šuma, smatra profesor Lojo, nisu samo preduzeća šumarstva ili šumari odgovorni.

– Preduzeća šumarstva ponajmanje, jer se najveći obim nelegalnih sječa ne radi u državnim, već u privatnim šumama koje su nezaštićene. Znači, lopovi znaju da su njihovi vlasnici negdje protjerani ili raseljeni u inostranstvo pa ne mogu efektivno čuvati šume i, naravno, zloupotrebljavaju tu činjenicu. Krade se i u državnim šumama, ali to može biti i samo u sprezi čuvara šuma i policije. Ne može se značajan obim nelegalnih sječa razviti bez korumpiranih pojedinaca u čuvarskoj službi i korumpiranih pojedinaca u policiji jer promet koji se vrši cestama ne bi mogao biti moguć da policija savjesno izvršava svoj posao, dodao je sagovornik.

Na pitanje koliko je nelegalne sječe šuma, profesor Lojo odgovara kako to niko ne zna i dodaje kako je nelegalna sječa ogroman problem kada se radi o štetama koje nastaju u privatnim šumama, ali se tim sječama šume ne uništavaju.

– Samo se odnosi i krade drvna masa, ali se šuma ne uništava, ne smanjuje se njena površina nelegalnim sječama. To je rijedak slučaj. Da biste uništili šumu, morate izvaditi panjeve u niskim šumama. Znači, u niskim šumama ponovo izvojci narastu. U visokim šumama je problem što visoke, kvalitetne, sjemenske šume, odnosno stabla iz sjemena zamjenjuju stabla iz izvojaka koja su daleko lošija. Dakle, šuma se degradira, ne uništava. Smanjuje se njen kvalitet. Ali, rijetko da se umanjuje ukupna površina, priča profesor Lojo.

Postoji, dodao je on, i drugi značajan faktor nelegalnih sječa u visokim kvalitetnim šumama. Tu se, pojašnjava nam profesor, nelegalne sječe rade na neadekvatan način i bez uspostave takozvanog šumskog reda.

– Kada se planski kontrolisano rade sječe, tada postoje tzv. mjere obezbjeđenja od prerazmnožavanja štetnih insekata koji se upravo na ostacima od sječe dalje razvijaju. Znači, to je problem. Jer obično gdje se vrše nelegalne sječe, stvaraju se žarišta prerazmnožavanja štetnih insekata koji se kasnije dalje šire na ostatak šume. To je veliki problem kada se radi o nelegalnim sječama, kaže Lojo.

Uprkos činjenici da šume u FBiH čine 60 posto njene površine i da je stanje kada se govori o ukupnoj površini šume u našoj zemlji zadovoljavajuće, profesor Lojo stanje u šumama FBiH ocjenjuje kao nezadovoljavajuće po mnogim pitanjima. Osim nelegalne sječe, problem je, ističe naš sagovornik, i spontano prirodno obrastanje privatnih površina, što je posebno izraženo nakon rata.

Nelegalna sječa šuma, dodaje Omazić, vodi nas u deforestaciju, to jeste u “nestanak šumskih površina i nestanak svih opštekorisnih funkcija šume koje su u prvom redu neophodne za život čovjeka”.

Lokalni i globalni problem

Na pitanje koliko je to problem i koliko se nelegalnim sječama šuma osiromašuje šuma, v.d. direktor JP Šume Tuzlanskog kantona Kadrija Omazić ističe kako je to veliki problem posmatrano globalno i lokalno.

– To potvrđuju pokrenute aktivnosti u borbi protiv ilegalnih aktivnosti u oblasti šumarstva. Tako je na međunarodnoj sceni pokrenut model certificiranja gospodarenja sa šumama sa unaprijed definisanim standardima koje mora da ispoštuje posjednik certifikata, JP Šume TK-a d.d. Kladanj je posjednik FSCTM (Forest Stewardship Council) certifikata, koji obavezuje posjednika za provođenje svih propisa u borbi protiv ilegalnih aktivnosti. Bespravne i nekontrolisane sječe su rezultat sociološkog stanja nekog stanovništva, što govori da ih čovjek radi iz nužde, a da pritom nije svjestan posljedica koje bi mogle nastati takvim radnjama. Šuma je faktor broj jedan u amortizaciji klimatskih promjena u svijetu, priča Omazić.

Slično misli i predsjednik Udruženja ekologa Arboretum Azem Džino koji nam kroz rečenicu Josifa Pančića pojašnjava gdje nas vodi bespravna sječa šume.

– On je govorio “Ako hoćeš da uništiš jedan narod, uništi mu šumu”. Poslije sječe šume presuše izvori vode i nestanu mnoge biljne i životinjske vrste. Šetnja šumom je besplatna, učinkovita za um, radost za srce i eliksir zdravlja za pluća. Pojedinci zbog svoje jednokratne dobiti rasprodaju i našu prošlost i našu budućnost. Jedno stablo obezbjeđuje kisik za četiri čovjeka, u sebe upija CO2, veže od 300 do 500 litara kišnice. Također, poslije takozvane gole sječe, na tom području se pojavljuju bujični potoci, nakon kojih se sve više pojavljuju poplave većih razmjera. Poslije sječe dolazi do erozije tla, gdje kiša sapere zemlju, nakon čega ostaje krš. Drveće, također, služi za stabilizaciju zemljišta, pa se nakon sječe često pojavljuju i klizišta. Šume su tu također da održavaju klimu stabilnijom, dodao je Džino.