Bh. društvo u svjetlu skandala, afera i senzacija: Il’ si bos il’ si hadžija, stvar je izbora

Dok izabrani i imenovani muškarci prednjače u aferama, izabrane i imenovane prednjače u svojim ulogama iza kulisa, ne pokušavajući nijednog trenutka iskoristiti krizu, preuzeti kormilo i pokazati da se može drugačije, da u stanju nesreće postoji i drugi, ženski glas

Tokom izolacijskih dana u Bosni i Hercegovini nije nedostajalo skandala, afera i senzacija, a jedna od percepcija dijela javnosti jeste da su u njima prednjačile žene.

Istina, salve reakcija i smijeha stizale su i na razne skečeve muških aktera koji su skoro svakodnevno bili medijski eksponirani, poput federalnog premijera Fadila Novalića, čiji će problemi sa stavljanjem zaštitne maske preko lica još dugo biti karikirani po portalima i društvenim mrežama. Da ne govorimo o direktoru bolnice u Mostaru Anti Kvesiću, koji je tamošnju pojavu zaraze Corona virusom opisivao, najblaže rečeno, čudnim gestikulacijama i priprostim vokabularom („umisto sprida, uša nam je sazad“).

No, je li fenomen svih izronjenih internetskih senzacija samo za karikiranje ili zasužuje i dublju fenomenološku analizu o količini poremećenosti sistema vrijednosti i medijske, ali i opće (ne)pismenosti našeg društva? To pitanje nametnule su stotine hiljada dijeljenja videouradaka u kojima samozvana naučnica Erna Selimović tumači da je „COVID-19 najveća laž u historiji“, a izvjesna Aneta Krstović ima „lijek za Coronu“.

BORBA SA ZNAKOM MALINE

Nesvjesni opasnosti masovnog dijeljenja medijskih sadržaja prepunih neistina i dezinformacija, malo ko se pita za posljedice takvog širenja neznanja i stvaranja pomutnje. Šta ako neko zaražen Corona virusom neće otići ljekaru, nego će poslušati Anetu i „liječiti“ se morskom solju.

Javnost je proteklih dana bila zabavljena i drugim medijskim istupima pripadnica ljepšeg spola. Jedna od njih je Sanita Alagić, pomoćnica Fahrudina Solaka, suspendiranog direktora Federalne uprave civilne zaštite. U jeku afere o nabavci respiratora, braneći svog pretpostavljenog, osumnjičenog za spornu kupovinu pogrešnih respiratora za više od 10 miliona KM putem firme koja proizvodi maline, Alagić se nije libila ući u klinč s medijima. Ljuta zbog kritika da ne razlikuje riječ respirator od registratora, Alagić putem svojih profila na društvenim mrežama poručuje: „Samo vi meni kopajte jamu, kad završite, ja ću sebi da napravim bazen“!?

Istovremeno, u zaštitu uzgajivača malina i TV voditelja Fikreta Hodžića, koji je uvozio sporne respiratore, stala je influencerica Hana Hadžiavdagić, koja skoro svakodnevno svojim tumačenjima aktuelnih zbivanja izaziva burne reakcije.

S druge strane, još ne znamo šta za javnost ima reći pjevačica Slađana Mandić, koja je sebi u medijima priskrbila titulu „visokog predstavnika“, jer su nakon njene Instagram objave snimaka s „Corona derneka“ u Sarajevu uslijedile smjene jednog državnog ministra, jednog šefa klinike i jednog člana sarajevskog naučnog tijela.

Direktorica Akademije za žene Maja Gasal-Vražalica ne misli da se u „brukanju“ bh. društva žene izdvajaju. Gasal-Vražalica u razgovoru za „Azru“ pažnju zadržava na „bronzanoj malini za treće mjesto prema epidemiološkoj slici“.

– Bosna i Hercegovina, kao zemlja Balkana, slijedom praćenja i rangiranja od međunarodne zajednice, trenutno drži bronzanu medalju oko vrata, koju je zaslužila kao učesnica u borbi protiv pandemije COVID-19. Valjalo bi ući dublje u analizu ko je sve zaslužan za bronzanu medalju, da li sistem ili pojedinke i pojedinci, bilo da su se samoangažirale ili samoangažirali u pomoći drugima, osobito onima koje je sistem i u pandemiji nastavio ignorirati; bilo da su se solidarisali sa sistemom, slijedeći i poštujući mnoge nelogične i protivustavne odluke, znajući u dubini sebe da sistem nije tu za i zbog građanki i građana te da je bolje poštovati i te i takve mjere nego pokucati na vrata zdravstvenog sistema – iznosi ova bivša državna parlamentarka, trenutno čelnica nevladine organizacije za razvijanje i jačanje potencijala žena i mladih u bh. društvu.

Prisjećajući se prvog vala pandemijskih dana, dok smo, kako kaže, u humanim i solidarnim misijama pozivali na ostavljanje svih politika po strani, „osobito onih programsko-matematičkih prebrojavanja krvnih zrnaca, sistem kojeg čine te politike se ponovo i nanovo poigrao s nama“.

– Samo se čekalo koja će afera prekinuti mit o odjednom, usred pandemije i stanja nesreće, dobro uspostavljenom i organiziranom sistemu, koji takav nije već duge tri decenije. Niko nije mogao ni pretpostaviti da će naša borba nositi znak maline, ali kako god smo bili spremni povinovati se neuređenom, ponajmanje građankama i građanima orijentiranom sistemu, tako možemo očekivati da i ova afera bude samo jedna u nizu koja će za nekoliko dana, čim Sunce probije i ugostiteljstvo živne, ostati tamo negdje u ladici, daleko od nas smrtnika kojima 10,5 miliona u životu i na visokim temperaturama ne znači ama baš ništa – kaže Gasal-Vražalica.

Potcrtava, ipak, da su akteri afera pretežno muškarci, jer su oni ti koji su na upravljačkim mjestima odlučivanja i transakcija.

– Tu i tamo se pojavi žena, a koja je opet tu da radi i porovodi u djelo ono što je on s hijerarhijski više pozicije naredio ili već dogovorio, što nama koji pokušavamo razbiti „stakleni strop neravnopravnosti spolova u BiH“ dodatno otežava, jer zbog neodgovornih muškaraca, proforme postavljenih žena, posao osvještavanja i osporavanja generalizma da su svi i sve isti i iste postaje sve teži i popraćeniji epitetom uzaludan. Sistem u kojem mi živimo nudi dvije uloge: „Il’ si bos il’ si hadžija“ i sve je stvar izbora. Neovisno o spolu, činjenica je da nam nedostaje odgovornih i kompetentnih ljudi na upravljačkim i mjestima odlučivanja. I dok su izabrani i imenovani muškarci prednjačili i prednjače u aferama, izabrane i imenovane prednjače u svojim ulogama iza kulisa, ne pokušavajući nijednog trenutka iskoristiti krizu, preuzeti kormilo i pokazati da se može drugačije, da u stanju nesreće postoji i drugi glas, onaj ženski, koji će se oglasiti i mobilizirati žene kako one izabrane i imenovane, tako i sve druge, te izaći sa ženskim stavom o Corona zakonu, o aferama, o mjerama, o najavljanim rebalansima budžeta, o povećanom nasilju nad ženama u porodici, o Danu pobjede nad fašizmom, o najavljenoj misi, o ženama na prvoj liniji fronta, a podsjećanja radi, u sektorima koji su u ovom stanju nesreće bili najizloženiji najbrojnije su upravo žene (zdravstvo, obrazovanje, mediji, trgovina i ugostiteljstvo,…) – ističe naša sagovornica.

Smatra da su se žene u BiH pretežno opredijelile za ulogu humanitarki, koja nije potcjenjujuća, ali je, napominje Gasal-Vražalica, ta uloga, naročito za većinu izabranih i imenovanih žena i članica političkih subjekata, prije solidariziranje s nakaradnim sistemom negoli politički rad.

– Naše društvo vapi za ženama koje će kao politički aktivne znati razdvojiti svoju ulogu političarke od lične ili tek po stupanju u aktivno članstvo u partiji spoznate opredijeljenosti humanitarnom radu, pri čemu jedna drugu niti proizvode niti remete. Da je više žena koje razumiju šta znači biti članica političkog subjekta, a šta članica udruženja ili društveno odgovorna individua, pa se uhvate u koštac sa svojom ulogom i politički oglašavaju, ukazuju i nude rješenja, opcije, a ne samo kritike, možda bi bilo manje muškaraca na upravljačkim i mjestima odlučivanja, što bi u bližoj budućnosti dovelo do odgovornih i kompetentnih osoba na mjestima upravljanja i odlučivanja.  Dok se to ne desi, nas će o našem trošku jednako brukati i muškarci i žene – zaključuje Gasal-Vražalica.

OVO JE OSVETA LOŠIH UČENIKA

Ni psiholog i analitičar Srđan Puhalo nije iznenađen aferama koje su se u BiH izrodile tokom pandemije, a također smatra da nije riječ ni o kakvom „muškom“ ili „ženskom“ nego o općedruštvenom fenomenu „koji nije od jučer, ali u kriznim situacijama posebno dolazi do izražaja“.

– Svjedoci smo da lažne vijesti, teorije zavjere i pseudonauka danas veoma lako dolaze do ljudi uz pomoć portala, koji svjesno kreiraju takve vijesti, da bi dobili što više lajkova, te društvenih mreža koje ih „brzinom svjetlosti“ prenose. To je bezazleno kada se govori o ravnoj Zemlji ili masonima koji upravljaju svijetom, ali kada su teme vakcine i zdravlje, onda to postaje opasno po život. Odavno u našem društvu struka ne predstavlja autoritet, što daje za pravo svakom da komentariše sve bez bilo kakve odgovornosti. Ovo je osveta loših učenika, stvorenih lošim školstvom, društvu u kojem je sve važnije od znanja i činjenica – potcrtava Puhalo.

On pažnju skreće i na fenomen nepovjerenja u institucije. „Kada ne vjerujemo institucijama, onda je očekivano da tražimo alternativu, a to su razni alternativci koji nude jednostavna, ali vrlo često po život opasna rješenja“, napominje.

– Sve to smo tolerisali u „normalno“ vrijeme i sada nam dolazi na naplatu. Tu posebno vidim odgovornost struke i medija. Struka je šutjela i podsmijevala se kada su ti „alternativci“ pričali gluposti, a mediji su im davali ogroman prostor, jer su trebali „atraktivne“ sagovornike, koji pričaju jednostavnim jezikom, koji su zanimljivi i nagodni. Mislim da je danas veoma teško razaznati šta je laž, a šta istina, jer kreiranje lažnih vijesti i dezinfromacija je postalo sofisticirano. Osim toga, toliko smo bombardovani  takvim vijestima da nemamo ni vremena ni mogućnosti da sve provjeravamo i analiziramo. Na kraju, kako da ne povjerujemo u neku vijest kad ju je podijelio naš prijatelj – pomalo je sarkastičan Puhalo u tumačenju problema medijske (ne)pismenosti u  našem društvu.

Prema njegovom mišljenju, naš problem nije medijska pismenost, nego loše opće obrazovanje.

– Ako završite osnovnu i srednju školu i vjerujete da soda bikarbona ili aluminijska folija liječi karcinom, onda nešto duboko nije uredu s tim obrazovanjem i društvom koje finansira takvo obrazovanje. Ovdje ne govorim o pojedincima, nego o trendu koji postaje sve prisutniji u društvu. Uvijek će postojati ljudi koji ne vjeruju u korist vakcina, ali kada ti ljudi postanu kreatori javnog mnijenja i ravnopravni sagovornici s ljekarima, onda nešto duboko nije uredu s nama. Ne posmatram to kao muške i ženske skandale, ja to vidim kao pobjedu nekompetentnih i politički podobnih kadrova u našem društvu. U normalnom stanju oni su negdje sakriveni po institucijama i rade ono što im se kaže, ali u vanrednim situacijama i oni isplivaju na površinu. Ono što mene brine jeste njihova samouvjerenost da, osim što ne rade svoj posao kako treba, ne plaše se sankcija i otuda te bahate izjave. Također me veoma brine spremnost naših ljudi da im sve oproste i zaborave, jer „svi bismo se mi tako ponašali da smo u prilici“. Takva relativizacija je pogubna za svako društvo, pa i za naše – upozorava Puhalo.

NAŠ SABUR NE POZNAJE GRANICE

Kada bi se mjerila poremećenost sistema vrijednosti našeg društva, kako bi BiH bila ocijenjena, pitali smo Puhala.

– Bili bismo u vrhu poremećenosti, ali to nije ništa novo. Čini mi se da smo na 8. mjestu na skali najjadnijih država na svijetu. I je li se neko zabrinuo zbog toga? Nije. Možemo reći da donekle uživamo u svemu ovome, mi smo saučesnici, jer već 20 godina glasamo za ljude koji su nas doveli u ovo stanje. Naš sabur ne poznaje granice.

Kada bi nam se u BiH ponovo pojavio Meki Torabi, bi li opet napunio Zetru?

– Torabi nije problem, problem je sistem koji dozvoljava da Torabi to radi u Zetri ili drugdje u BiH. Torabiju idu ljudi kojima je potrebna pomoć i oni će sve uraditi da bi sebi ili svojim bližnjima pomogli da ozdrave ili bolje funkcionišu. To je ljudski, ali država je ta koja treba da zaštiti građane od tih „čudotvoraca“. Naravno, Torabi bi i danas napunio Zetru, ali to ne govori ni o ljudima ni o Torabiju, već o državi u kojoj živimo i njenoj brizi o svojim građanima – odgovara Puhalo.

Azra.ba