Portal 072info

Bh. glumac Ermin Bravo: Naši političari prepisuju od propalica, a ne od odlikaša

Screenshot 9 132

Udruženje Kontakt polako privodi kraju pripreme predstave “Osramoćeni” u kojoj jednu od glavnih uloga tumači i uspješni bh. glumac i reditelj Ermin Bravo. U razgovoru za Klix.ba Bravo komentariše vezu politike i kulture, svoju karijeru te otkriva očekivanja od mladih nada koje sve sigurnije koračaju putevima bh. glumišta. Režiju predstave “Osramoćeni” potpisuje Dino Mustafić. Premijerna izvođenja predstave, zbog ograničenog broja publike, će biti upriličena 6.,7. i 8. jula, a reprizna 9. i 10. jula u botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja BiH. Producenti predstave su Narcisa Cvitanović i Alban Ukaj, a izvršni producent je Benjamin Čengić.


Iako nije želio komentarisati projekte na kojima u skorijem periodu treba početi raditi, Bravo je vrlo raspoloženo i opširno govorio o “Osramoćenima”.

Trenutno radite na predstavi “Osramoćeni”, koju/kakvu ulogu tumačite u ovom pozorišnom komadu? O čemu govori radnja predstave i kakvu poruku šalje?

“Osramoćeni” je Pulicerom nagrađeni tekst američkog pisca Ayada Akhtara i preispituje sukobe vjerskih i rasnih identiteta među ljudima i unutar nas samih. Ponosan sam da je to projekat udruženja “Kontakt” čiji sam član i koji radi projekte koji najčešće nisu mogući u institucionalnom pozorištu. To je jedna umjetnička oaza gdje možemo eksperimentisati, maštati, pomjerati vlastite granice. Radimo društveno angažovane projektu i posebno mi je drago da ovaj projekat radimo u partnerstvu sa Zemaljskim muzejom BiH čime podržavamo ovu najstariju i najznačajniju kulturnu instituciju. U “Osramoćenim” igram Amira Kapura, uspješnog američkog advokata raspolučenog izmedju tradicionalnog odgoja i potrage za “američkim snom”. U predstavi svi likovi žustro brane svoje stavove. Nadam se da će svako u publici preispitati svoje vlastite.

U ovoj predstavi ponovo sarađujete sa Dinom Mustafićem i, ako je suditi po ranijim projektima, i ova saradnja će ispasti odlično. Kako je raditi s Dinom, kakav je vaš odnos na probama i van njih?

Dino je do sad izrežirao preko 120 predstava. To je ozbiljno iskustvo koje ulijeva sigurnost u sve saradnike. Dino režira sa lakoćom i zaigranošću koja je zarazna. Meni je privilegija raditi s nekim od koga na svakoj probi naučim nešto novo.

Radite na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, ali i van nje sarađujete i sa mlađim glumcima – koja je najvažnija lekcija koju mladi glumci/ice moraju i trebaju naučiti?

Talentu samo ne treba smetati da procvjeta. Imamo izuzetno darovite mlade glumce. Samo im treba šansa. Da se dokažu. Da eksperimentišu. Da pogriješe. Lazar Dragojević je student četvrte godine Akademije i igra jednu od uloga u “Osramoćenim”. Njegova energija, talenat i želja inspirišu. Kakav je to fantastičan mladi glumac! Dobio je ulogu na audiciji, pošteno, dokazao se svojim potencijalom. Mladi nam neće bježati iz zemlje ako stvorimo klimu u kojoj će posao dobijati po kriterijima struke, a ne štelama i političkim vezama.

“Mladim glumcima treba šansa da se dokažu, pogriješe, eksperimentišu…”

U periodu iza nas ponovo je aktualiziran maćehinski odnos države prema kulturi, a rebalansom budžeta u FBiH nadležni su kulturi ponovo “okrenuli leđa”. Kako to komentarišete i mislite li da će se taj odnos ikad promijeniti?

Pandemija je pokazala svu nekompetentnost naših političara. Kao i svi loši đaci, znali su samo prepisivati. Njemačka povećava prvobitni prijedlog pomoći kulturi od 50 biliona eura. Premijerka Novog Zelanda obezbijedila je 130 miliona za pomoć nezavisnim umjetnicima. Naše političari prepisuju od propalica, ne od odlikaša.

Jeste li pratili aktivnosti sarajevskih, ali i generalno bh. pozorišta za vrijeme pandemije koronavirusa? Kultura je još jednom pokazala koliki je zapravo njen značaj u gradu i čini se da je većina očiju bila uprta u emitovanje snimaka predstava. Kakvo je vaše mišljenje o digitalizaciji teatra – mislite li da je to moguća opcija ili bi pozorište trebalo/moralo ostati u živoj varijanti na koju smo navikli?

To je bila prilika da se podsjetimo nekih predstava koje nisu više na repertoaru. To je neuporedivo za živim kontaktom. Situacija sa pandemijom nam je samo potvrdila koliko je organska naša potreba za komunikacijom,živom razmjenom, nadahnućem. Ne brinite za sudbinu pozorišta, starije je od svih drugih duhovnih praksi, preživjelo je sve civilizacijske ekstreme, preživjet će i pandemiju.

“Kavkaski krug kredom” (Foto: I. Š./Klix.ba)

Kritičari su vašu ulogu u “Kavkaskom krugu kredom” proglasili jednom od najboljih. Svi segmenti u ovoj predstavi su maksimalno usavršeni, reditelj Paolo, ali i ostatak ekipe odradio je sjajan posao u adaptiranju i izvođenju predstave. Slažete li se da je ovo jedno od vaših najboljih izdanja? Postoji li neka uloga koju smatrate omiljenom?

Jako volim tu ulogu, kao i predstavu u cjelini. Paolo Magelli je izuzetan reditelj koji nas je sve zaljubio u materijal, svi predstavu igramo posvećeno i strasno. Rijetka je privilegija igrati Brechta, pogotovo takav klasik. Ta antiratna krvava bajka u Sarajevu posebno rezonira. Najdraža mi je uloga uvijek ona koju trenutno radim.

“Privilegija je raditi s nekim od koga na svakoj probi naučim nešto novo”

Mnogi glumci su pauzirali/odmarali za vrijeme perioda pandemije koronavirusa/karantina, a kako ste vi proveli ovaj period? Jeste li pravili neke nove planove, osvrtali se na ono što ste do sada uradili, ili ste pak odmarali…?

Iskoristio sam vrijeme da pročitam i pogledam šta nisam stigao, bacio se na učenje nekih novih vještina, imao online nastavu sa studentima. Prijalo je usporiti i voziti sporije. Vidiš više krajolika.

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME

Klix.ba

TEKST SE NASTAVLJA NAKON REKLAME
KRAJ REKLAME
Podijelite članak
  • 7
    Shares
REKLAMA
KRAJ REKLAME
REKLAMA
KRAJ REKLAME