Biciklista u bh. gradovima je sve više: Šta je potrebno uraditi da ih bude još više 

Transport u gradovima, posebno onim većim, čija su okosnica privatni automobili, više nije održiv. To je slučaj i u Bosni i Hercegovini koja ima priliku da urbanu mobilnost poboljša i u procesu integracije u Evropsku uniju. Gdje je u tome bicikl?

Suštinska promjena načina prijevoza u gradovima je jedno od sredstava energetske tranzicije Unije. To podrazumijeva razvoj transportnog sistema kojeg će dominantno činiti ekološki prihvatljivija sredstva prijevoza, prije svega javni prijevoz, bicikla i električni romobili.

Bicikla su u pojedinim evropskim gradovima već godinama, znatno prije nego što su klimatske promjene postale još intenzivnije i znatno prije energetske krize, postala osnovno prijevozno sredstvo. Amsterdam i Kopenhagen su najbolji primjer za to. Infrastruktura ovih gradova se kontinuirano prilagođava biciklistima i bicikla su postala njihov zaštitni znak.

Dvotočkaši su posljednjih nekoliko godina primarno prijevozno sredstvo i za sve veći broj građana u Bosni i Hercegovini. To je posebno slučaj u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru. Sagovornici Klix.ba smatraju da ima pomaka u razvoju gradske infrastrukture za bicikla, ali da se mora još mnogo toga uraditi da bi infrastruktura bila zadovoljavajuća.

Sarajevo

Mnogi su se u glavnom gradu Bosne i Hercegovine odlučili da im bicikl bude glavno sredstvo za kretanje do posla ili škole zbog nepodnošljivog broja automobila, lošeg javnog prijevoza, a odnedavno i zbog visokih cijena goriva. Brojni su i oni kojima je bicikl omiljen za rekreaciju. S obzirom na to da je u zrak u Sarajevu tokom zime vrlo zagađen, podsticanje korištenja ekološki prihvatljivijih vozila je još veći imperativ.

Udruženje za promociju biciklizma Giro di Sarajevo duže vrijeme promovira biciklizam kao osnovno sredstvo urbane mobilnosti. Saobraćajni inžinjer Damir Margeta je saradnik ovog udruženja za razvoj infrastrukture i u osvrtu na postojeću infrastrukturu istakao je da pomaci postoje.

“Stanje biciklističke infrastrukture u Sarajevu znatno se poboljšalo u odnosu na 2008., kada je naše udruženje organiziralo prvu protestnu vožnju sarajevskim ulicama. Biciklisti su tada tražili izgradnju biciklističkih saobraćajnica kojih tada nije bilo. Otprilike 2014. je počela planska izgradnja biciklističkih staza na dionicama iz perioda bivše Jugoslavije”, napomenuo je.

Prema njegovim riječima, od tada je izgrađeno 20 kilometara biciklističkih saobraćajnica, ali je problem što one nisu uvezane u jednu mrežu. Problem je i taj što ne postoji dovoljno adekvatnih biciklističkih parkirališta, i to prije svega na frekventnim lokacijama. Margeta je podsjetio da su to ključni preduslovi za svakodnevno putovanje biciklom. Kao problem je istakao i to što donosioci odluka nemaju iskustva po ovom pitanju.

“Dužina biciklističkih saobraćajnica se povećava iz godine u godinu. Pohvalno je to da su za njihovu izgradnju zainteresirani različiti nivoi vlasti te veći broj stranih organizacija, koje djeluju u Bosni Hercegovini, jer je urbana mobilnost postala vrlo atraktivna oblast djelovanja. Nedostatak u procesu gradnje su propusti prilikom projektovanja, jer naši projektanti nisu imali mnogo iskustva u ovakvim poslovima. To najbolje možete vidjeti u detaljima, vođenju kroz raskrsnice i činjenici da su dionice biciklističkih staza nepovezane”, ukaazao je.

Ipak, smatra da se s blagim optimizmom može gledati na razvoj biciklističke infrastrukture u Sarajevu. Naglasio je i to da primjetno i to da se nabolje promijenio odnos vozača motornih vozila prema biciklistima. Kako je naveo, pokazuju više tolerancije. No, podsjetio je da se od biciklista očekuje da budu obzirniji prema ostalim učesnicima u saobraćaju, prije svega pješacima.

Istakao je i ono što biciklisti cijene da su najveći problemi po pitanju infrastrukture. Podaci o problemima dobijeni su i online anketom koju provode Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo i Giro di Sarajevo uz pomoć Švedske kroz projekat IMPAQ, kojim se nastoji poboljšati kvalitet zraka. Na anketu je do sada odgovorilo više od 1.800 građana.

“Prema ovoj anketi, većina biciklista kao problem ističe nepostojanje biciklističkih staza od mosta na Skenderiji prema starom dijelu grada te nepovezanost općina Novi Grad i Ilidža. Anketom su dobijeni neprocjenjivi podaci te su prepoznati dodatni prioriteti, kao i nedostajuće dionice za biciklističku mrežu. Nepostojanje pravilno izgrađenih biciklističkih parkirališta na brojnim lokacijama je također prepoznato kao nedostatak, a traži se i proširenje sistema javnih bicikala Nextbike, koji je bio krupan korak u razvoju biciklističkog sistema u Sarajevu”, naveo je Margeta.

Sugerisao je šta bi trebalo učiniti kako bi infrastruktura bila još bolja. Ocijenio je da je prioritet bolje planirati ulaganja u infrastrukturu.

“Pohvalan primjer jeste kada se Grad Sarajevo odlučio na uštede na novoizgrađenoj dionici staze u Novom Sarajevu – od Socijalnog do Dolac Malte. Tu, za razliku od prethodnih dionica, asfaltna podloga nije ofarbana, što je bio i prijedlog našeg udruženja. Farbanje pune dužine biciklističkih staza je uglavnom nepotrebno, jer postoji jasno označena podjela pješačke i biciklističke površine”, istakao je.

Također je podsjetio da je farbanje staza skupo, a nepotrebno. Pozvao je i na dobru edukaciju u svrhu poboljšanja biciklističkog saobraćaja, a kao pozitivan primjer za to istakao je države u okruženju.

“Kvalitetan primjer postoji u zemljama okruženja, u kojima lokalne zajednice, policija, kvalifikovane obrazovne ustanove i udruženja biciklista zajedno provode edukativne kampanje”, konstatirao je.

Sarajevo, Zagreb, Novi Sad, Podgorica, Ljubljana, Maribor, Patras i Milano su pokrenuli projekat TRIBUTE za unapređenje održive urbane mobilnosti, a u okviru Evropskog transnacionalnog okvira saradnje. Implementirat će se dvije i po godine, a njegova ukupna vrijednost je 3,2 miliona eura, od kojih je 2,7 miliona osigurano iz Evropskog razvojnog fonda i Instrumenta za pretpristupnu pomoć.

Banja Luka

Situacija po pitanju urbanog biciklizma je slična i u Banjoj Luci. Igor Uletilović, asistent na programu za transport Centra za životnu sredinu, je saglasan da su sve neučinkovitiji saobraćaj motornih vozila, ali i pandemija koronavirusa doprinijeli da i u ovom gradu bude sve više onih koji bicikl svakodnevno koriste. Ukazao je da se infrastruktura razvija, ali nedovoljno, tj. da ne prati dinamiku rasta broja biciklista.

“To za posljedicu ima poprilično haotično stanje. Zakon obavezuje na to da se bicikl vozi desnom stranom saobraćajnice tamo gdje nema biciklističke staze ili trake. Međutim, ljude je strah voziti saobraćajnicom, pa voze trotoarom. Tamo gdje se vozi saobraćajnicom postoji pritisak vozača koji nemaju svijest i nemaju dovoljno znanja o biciklistima”, ukazao je.

Kako je kazao, vozači na saobraćajnicama, na kojima nije označena biciklistička traka, obično misle da se biciklisti ne mogu kretati na njoj. Upozorio je da u Banjoj Luci postoji znatan problem s trakama, jer nisu dovoljno široke. Biciklističke trake se protežu duž saobraćajnica, dok su biciklističke staze fizički odvojene od saobraćajnica.

Uletilović je ukazao da je problem s biciklističkim stazama taj što su često fizički blokirane, najčešće nepropisno parkiranim automobilima. Istakao je da komunalna policija interveniše kada se saobraćajna nezgoda desi na biciklističkoj stazi, a da saobraćajna policija interveniše kada se nezgoda desi na biciklističkoj traci.

Ocijenio je da je primjetno da gradska vlast radi na rješavanju problema postojeće infrastrukture te da planira njeno proširenje. Međutim, ponovio je da se ne može zaključiti da je postojeća biciklistička mreža dovoljna i zadovoljavajuća.

“Tako da očekujemo da zalaganje gradske vlasti bude veće i brže”, dodaje.

Procjena je da u Banjoj Luci postoje 32 kilometra biciklističke staze.

Mostar

Predsjednik Biciklističkog kluba Mostar Toni Zorić nije zadovoljan koliko je biciklistička infrastruktura razvijena u Mostaru, gradu čija klima dozvoljava korištenje bicikla skoro svaki dan. Sagovornik Klix.ba očekuje da će se ta situacija po ovom pitanju mijenjati nabolje.

“Mostar se ne može pohvaliti dobrim uslovima za urbani biciklizam. No, sigurno je da će se situacija popravljati, jer je veliki interes za biciklizam, a nailazimo i na veliku podršku gradske vlasti. Biciklizam, ne samo u Mostaru, nego u cijeloj Hercegovini je prije deset godina bio nepoznanica. Situacija je danas potpuno drugačija”, ocijenio je.

Mišljenja je da je prethodno konstatirano posljedica brojnih projekata za razvoj biciklizma kao sporta, ali i toga što je biciklizam dio turističke ponude.

“Postoji veliki broj cikloturista iz cijelog svijeta. Ćirina staza je zasigurno okrenula karte u korist biciklizma u Hercegovini, a tu su i drugi projekti koji tek slijede, a koji će jednako dobro odjeknuti i privući interes kod brojnih turista”, dodaje.

Govoreći o dužini biciklističke staze u Mostaru, Zorić je istakao da ona iznosi samo dva kilometra. No, smatra da rješenja za ovaj problem postoje.

“Svjesni smo da nemamo neke uslove za proširenje saobraćajnica te izradu novih staza. Isti problem dijele i drugi gradovi u Evropi, a rješenje postoji. Grad Mostar je u posljednje vrijeme uložio velike napore u rekonstrukciji saobraćajnica i uklanjanje parkiranih vozila sa glavnih cesta, što daje prostora za označavanje horizontalne biciklističke infrastrukture”, naglasio je.

Dodatno je obrazložio šta treba učiniti kako bi se urbana mobilnost poboljšala.

“Potrebno je označiti postojeće saobraćajnice horizontalnom signalizacijom, kako bi biciklisti znali da je to namijenjeno njima, da se mogu sigurno kretati, a vozačima automobila bi se time dalo do znanja da dijele saobraćajnu traku s biciklistima. Po istoj traci mogli bi se voziti i romobili, koji trenutno predstavljaju problem pješacima”, zaključio je Zorić.

Koristi biciklizma

Fizička snaga, potrebna za kretanje biciklom umjerenom brzinom, je skoro jednaka fizičkoj snazi potrebnoj za hodanje. Biciklističkom vožnjom tri sata ili 30 kilometara sedmično smanjuje se rizik od srčanog i moždanog udara. Žene polusatnom biciklističkom vožnjom dnevno smanjuju rizik od raka dojke.

Države u kojima se bicikl mnogo koristi i u kojima se mnogo pješači imaju nisku stopu gojaznosti.

Na prostoru na kojem se može parkirati šest automobila, moguće je parkirati 20 bicikala. Onaj ko dnevno vozi bicikl 16 kilometara štedi 15 dolara, smanjuje emisiju ugljendioksida za pet kilograma te sagorjeva 360 kalorija.

Klix.ba