BiH bez formalnih diplomatskih odnosa s osam članica UN-a

Iako je Bosna i Hercegovina punopravna članica Ujedinjenih nacija od 1992. godine, s osam država članica UN-a još nije uspostavila formalne diplomatske odnose.

Riječ je o državama Papua Nova Gvineja, Butan, Lesoto, Madagaskar, Nauru, Palau, Kiribati i Centralnoafrička Republika.

BiH uživa pun međunarodni subjektivitet potvrđen članstvom, ali činjenica da s nekoliko zemalja još nije uspostavila formalne diplomatske odnose reflektira niz tehničkih, političkih i strateških okolnosti. One, prema mišljenju sagovornika, nemaju suštinski utjecaj na globalni status BiH, ali ipak otvaraju prostor za pažljivo vođene diplomatske inicijative i racionalno usmjeravanje vanjskopolitičkih resursa.

Iz Ministarstva vanjskih poslova BiH potvrđuju da sve članice UN-a priznaju Bosnu i Hercegovinu, budući da je prijem u članstvo realiziran jednoglasnim prijedlogom Vijeća sigurnosti i konsenzusom Generalne skupštine UN-a 22. maja 1992. godine.

Bosna i Hercegovina nije još formalno uspostavila diplomatske odnose s osam država članica UN-a. Trenutno postoji pismena potvrda spremnosti za uspostavu diplomatskih odnosa s Papuom Novom Gvinejom i Palau, te se radi na aranžiranju formalnosti u vezi s ceremonijom potpisivanja zajedničkih izjava.

Dodaju da u slučaju preostalih šest država nije riječ o nepriznavanju BiH, već o internim razlozima specifičnim za svaku zemlju.

Neke države članice UN-a imaju poseban pristup tom pitanju. Na primjer, stalni predstavnik Butana obavijestio je da njihov kralj odobrava formalnu uspostavu diplomatskih odnosa samo s državama gdje postoji poseban ekonomski ili politički potencijal za produbljivanje odnosa.

U nekim slučajevima, dodaju iz Ministarstva, formalna uspostava diplomatskih odnosa nije ni znak priznanja, jer određene države poput Palaua, Naurua i Papue Nove Gvineje nisu potpisale ili još nisu ratificirale Bečku konvenciju.

Neke države čak nemaju ni stalnog predstavnika u New Yorku, što je duži period bio slučaj s državom Kiribati, dok druge male države imaju jednog diplomatu, pa nemaju kapaciteta da se, pored intenzivnih multilateralnih poslova unutar UN-a, bave i formalnom uspostavom bilateralnih odnosa.

Diplomata Nedim Makarević, bivši ambasador BiH u Norveškoj i Islandu, smatra da razlozi za nepostojanje priznanja ili formalnih odnosa nisu jednoznačni.

U nekim slučajevima riječ je o političkim okolnostima i geostrateškim interesima, a u drugima o tehničkim pitanjima koja su naprosto ostala neriješena iz vremena neposredno nakon raspada bivše Jugoslavije.

On naglašava da BiH danas ima pun međunarodni subjektivitet, priznatu državnost i sve atribute koji prate suverenu državu.

Članica smo Ujedinjenih nacija, imamo razvijenu diplomatsku mrežu i partnerstva širom svijeta, a naš ugled u međunarodnim institucijama je stabilan. Vjerujem da će proces potpunog priznanja od preostalih država biti prirodan nastavak diplomatskog sazrijevanja našeg regiona.

Makarević ističe da je ključ u tome da BiH nastavi graditi imidž ozbiljnog, stabilnog i predvidivog partnera – kroz ekonomske rezultate, diplomatsku prisutnost i otvorenost prema saradnji te ističe da su u diplomatiji povjerenje i kredibilitet najjače valute.

Bosna i Hercegovina je, prema njegovim riječima, tokom godina u više navrata pokušavala formalno uspostaviti diplomatske odnose sa zemljama koje je još uvijek nisu priznale.

Takve inicijative su uglavnom pokretane kroz Ministarstvo vanjskih poslova BiH, te putem posredovanja partnerskih država i međunarodnih organizacija. U većini slučajeva, BiH je slala note i formalne zahtjeve za uspostavu diplomatskih odnosa, ali odgovori su bili ili odgođeni, izostali, ili su sadržavali oprezne diplomatske formulacije, naročito kada se radilo o državama koje imaju bliske odnose sa Srbijom ili posebne političke stavove o priznavanju postjugoslovenskih država – kazao je Makarević za Fenu ističući kako nijedna od tih država nije izrazila neprijateljski stav prema BiH.

On smatra da je naprije riječ o neaktivnosti i prioritetima njihove vanjske politike, nego o otvorenom nepriznavanju, te podcrtava da nepriznavanje Bosne i Hercegovine od nekolicine država ima više simboličan nego suštinski utjecaj na međunarodni položaj naše zemlje.

Ipak, politički i diplomatski aspekt tog nepriznavanja ima određenu težinu.

On pokazuje da postoje pojedine zemlje koje još uvijek nisu ažurirale svoje vanjskopolitičke akte iz 1990-ih ili koje imaju posebne relacije sa Srbijom te izbjegavaju formalni čin priznanja iz političkih razloga. Takav status može imati ograničen efekat u sferi bilateralnih odnosa, naprimjer, BiH ne može razmjenjivati ambasadore niti potpisivati bilateralne sporazume s tim zemljama – rekao je.

Makarević se osvrnuo i na pitanje Kosova, ističući da nepriznavanje Kosova ima određeni refleks na međunarodni imidž BiH, posebno u očima zapadnih partnera.

Iako BiH formalno poštuje principe suvereniteta i teritorijalnog integriteta država, činjenica da nije priznala Kosovo često se tumači kao rezultat unutrašnjih političkih blokada, a ne kao dosljedna vanjskopolitička pozicija. Zbog toga BiH u očima mnogih zapadnih zemalja djeluje nedovoljno usaglašeno sa zajedničkom evropskom i transatlantskom politikom, što ponekad ograničava njenu percepciju kao pouzdanog partnera u regiji. S druge strane, BiH nastoji zadržati uravnotežen pristup ne ugrožavajući odnose sa Srbijom, ali istovremeno njegujući izuzetno dobre odnose s Prištinom kroz ekonomske i društvene kontakte – zaključio je Makarevič.

Profesorica Nedžma Džananović Miraščija s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, koja predaje predmete Diplomatija i Diplomatija u XXI vijeku, ističe da bi nepriznavanje BiH od značajnog broja država moglo imati uobičajene posljedice, poput nemogućnosti ostvarivanja bilateralne saradnje u oblastima trgovine, investicija, obrazovanja, kulture i sigurnosti, kao i izostanka podrške u multilateralnim forumima.

Članstvom u UN je naš međunarodno-pravni subjektivitet definitivno i nepovratno potvrđen, jer je to najviši oblik međunarodnog priznanja. Pravni i politički identitet BiH je neupitan i globalno prihvaćen.

Naglasila je da diplomatski resursi svake zemlje moraju biti strateški fokusirani.

U tom smislu, uspostavljanje i održavanje diplomatskih odnosa s državama koje nemaju značajnu političku moć u međunarodnim organizacijama, ne predstavljaju potencijalne partnere u smislu trgovine, investicija ili razvojne pomoći, niti imaju kulturnu ili stratešku povezanost s Bosnom i Hercegovinom, može se smatrati neopravdanim trošenjem ograničenih resursa – ističe Džananović Miraščija te dodaje da priznanje, sa ili bez uspostave diplomatskih odnosa s tim državama, predstavlja čin diplomatske kurtoazije – svojevrsni akt ljubaznosti između država.

Profesorica naglašava i važnost uzajamnosti u međunarodnim odnosima te pojašnjava da ne treba gubiti iz vida ni činjenicu dvostranosti, jer očigledno ni te zemlje, sa svoje strane, ne pokazuju interes za uspostavljanje odnosa.

S druge strane, Nedim Makarević smatra da BiH ima prostor za strateško djelovanje i jačanje svog diplomatskog statusa.

Bosna i Hercegovina bi, prije svega, trebala ojačati institucionalnu koordinaciju vanjske politike i djelovati s jedinstvenim glasom prema svijetu. To znači da Predsjedništvo, Ministarstvo vanjskih poslova i diplomatsko-konzularna mreža moraju imati jasno definisane zajedničke prioritete – rekao je Makarević.

Prema njegovim riječima, BiH bi trebala proširiti svoju diplomatsku prisutnost – ne samo kroz otvaranje novih ambasada i konzulata, nego i kroz aktivno ekonomsko i kulturno predstavljanje u državama koje su geopolitički ili ekonomski relevantne, poput Afrike, Azije, Bliskog istoka i Latinske Amerike.

Potrebno je i modernizirati diplomatski aparat kroz profesionalizaciju kadrova, digitalnu diplomatiju i jačanje ekonomske diplomatije, jer današnja diplomatija ne počiva samo na protokolu, već i na investicijama, tehnologiji i mrežama utjecaja. BiH bi trebala proaktivno koristiti članstvo u međunarodnim organizacijama – UN, OSCE, Vijeće Evrope, EBRD, da promovira svoje interese i gradi savezništva – kaže Makarević.

On smatra da bi takav pristup omogućio da BiH od zemlje koja reaguje postane zemlja koja inicira, što je ključni preduslov za jačanje njenog međunarodnog položaja.

Postoji realna mogućnost da neke od preostalih država koje još nisu priznale Bosnu i Hercegovinu to učine u narednom periodu, posebno kroz multilateralne kanale i diplomatsko posredovanje prijateljskih zemalja. Neke od tih zemalja su Tajland ili Papua Nova Gvineja, a one su već u određenim fazama neformalno potvrdile spremnost da ažuriraju svoj vanjskopolitički status prema BiH, ali to do sada nije pretočeno u formalnu odluku ili bilateralni akt. Takvo priznanje bi imalo više simbolički nego suštinski efekat, jer BiH već uživa međunarodni subjektivitet, ali bi ojačalo diplomatski kredibilitet zemlje i pokazalo da BiH vodi aktivnu, a ne reaktivnu vanjsku politiku – naveo je bivši diplomata.

Zaključno, sagovornici se slažu da iako nepostojanje formalnih diplomatskih odnosa s manjim brojem država članica UN-a ne ugrožava međunarodni status Bosne i Hercegovine, strateški pristup, institucionalna koordinacija i diplomatska inicijativa mogu doprinijeti jačanju njenog globalnog prisustva, kredibiliteta i sposobnosti da oblikuje regionalne i međunarodne procese.