BiH i svijet poslije pandemije: Potrebno je oporezovati bogate i bogatstvo za dobrobit kapitalizma

Poslije pandemije koronavirusa u svijetu mora biti više pravde i jednakosti – poruka je mnogih pojedinaca, organizacija i institucija. Naši sagovornici su saglasni da Bosna i Hercegovina mora poslušati ovu poruku u cilju stvaranja humanog društva.

Iz Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) nedavno su poručili da države moraju razmotriti oporezivanje bogatih kako bi mogle otplaćivati svoje dugove.

Osnivač i predsjednik Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) Klaus Schwab je pozvao na preispitivanje kapitalizama kakav je on sada – neoliberalan. Brojni drugi su upozorili da je pandemija pokazala da postojeći globalni poredak u kojem sve počinje i završava s novcem više nije održiv.

Ekonomski analitičar Igor Gavran je pozdravio ovakve pozive i podsjetio je da ovakva razmišljanja do sada nisu bila dominantna.

“Dugo su se takvi prijedlozi potpisivali kao ideološki lijevo, kao maltene neki put u socijalizam, kao neka kritika bogatstva. Sada je postignut opći konsenzus u svim razumnim ekonomskim krugovima da postojeća raspodijela benefita i profita od ekonomije nije pravedna i da su sve veće razlike”, rekao je.

Napomenuo je da je tokom pandemije veliki broj ljudi ostao bez posla, ali da su neki postali još bogatiji.

“Pojedinci su zarađivali milijarde, dok su hiljade ljudi ostajale bez ičega. Sasvim je jasno da to nije pravedno i nije održivo. Na kraju šteti samoj ekonomiji. Sada kada svakoj državi trebaju poreski i drugi prihodi, gdje ih pronaći? Sigurno ne kod ljudi koji su ostali bez posla. Treba pronaći izvore gdje ih ima”, dodao je Gavran.

“Bosna i Hercegovina treba prije svega oporezovati imovinu”

Obrazložio je na koji način bi Bosna i Hercegovina trebala oporezivati bogate, odnosno bogatstvo.

“Moralo bi se vrlo pametno i pažljivo planirati kako izvesti ovo oporezivanje. Zato što kod nas vrlo mali broj ljudi ima visoke prihode koji su u potpunosti u legalnim tokovima. Veliki broj najbogatijih u Bosni i Hercegovini bogatstvo stiče na drugačije načine i možda bi bolji pristup bio oporezivati imovinu nego same direktne prihode, jer je teže sakriti ogromnu količinu nekretnina. Pa neka je i lažno prijavljena, što često čine političari, titular mora postojati i on se može oporezovati za luksuz i prekomjernu imovinu. Postoje i privatne kompanije koje isplaćuju minimalne plate zato što stvarnu dobit prebacuju u smislu neoporezivih dijelova prihoda”, objasnio je.

Pri stavu da ipak treba razmisliti i o oporezivanju prihoda nakon utvrđenog iznosa.

“Treba planirati i oporezivanje kompanijskih prihoda, kao što je podjela dividendi”, ukazao je.

Treba li nam diferencirana stopa PDV-a?

Govorio je i o mogućnosti uvođenja diferencirane stope poreza na dodanu vrijednost (PDV). Podsjetio je da bi, kako je kazao, konstruktivan prijedlog bio da se promijene rokovi naplate PDV-a, odnosno da se produže.

“Diferenciranu stopu ima većina zemalja i to je nešto što ima smisla i opravdanja. U Bosni i Hercegovini nažalost nema odgovora na takve zahtjeve od uvođenja PDV-a. Nije dovoljno samo promijeniti stopu, već i unaprijediti sistem da se može pratiti da li se izbjegava plaćanje. Ne može izgovor biti da ne možemo uvesti nešto pametno jer smo nesposobni da to provedemo. To nije nikakav izgovor i uvijek se može naći način za provedbu ako se želi”, potcrtao je Gavran.

“Oporezivanje bogatih i bogatstva dobro za kapitalizam”

Komentarišući promjenu narativa kod MMF-a, koji je zajedno sa Svjetskom bankom djelovao na neoliberanim principima, poručio je da je to možda dobro i za sami kapitalizam.

“Ovoliko nepravedan sistem je nemoguće braniti. Promjene stavova su jednim dijelom rezultat shvatanja da sistem postaje neodrživ i da bi neki politički trendovi mogli dovesti do potpune promjene sistema. Onda bi oni koji koriste taj sistem imali najviše štete. S druge strane, MMF posuđuje novac i želi da mu se to plati. Ako države nemaju taj novac i MMF je na gubitku”, ukazao je.

Prema njegovim riječima, oporezivanje bogatih i bogatstva bi bilo na samu dobrobit kapitalizma jer on ne može postojati bez održivosti.

“Koliko god to zvučalo apsurdno, dugoročno je to dobro i za bogate zbog toga što bi živjeli u društvu koje će se bolje razvijati. U nekim državama ako ne dođe do ovih promjena možda će se bogati, kojima je sada žao platiti veći porez, suočiti s nemirima i ko zna čim”, upozorio je ekonomski analitičar Igor Gavran.

“Promijenjena ekonomska paradigma na kojoj se svijet razvijao poslije Drugog svjetskog rata”

Profesor na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Asim Mujkić je za naš portal izjavio da ga raduju promjene u pristupu i podsjetio je da je svijet od 1945. do 1970. počivao na znatno drugačijim princpima nego danas, a koji su omogućili njegov razvoj. Riječ je o vremenu tokom kojeg se razvila država blagostanja. Međutim, krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog vijeka došlo je do promjena.

“Tada je prihvaćena nova ekonomska paradigma koju danas nazivamo neoliberalizam. Ona je suvereno vladala do 2008. godine da bi se onda propitivala. Zasnivala se na sveopćoj deregulaciji, prije svega zakonskih okvira koji su sprečavali pojavu nenormalnih razlika u primanjima”, naglasio je.

Kako je kazao, osim finansijske krize iz 2008. pandemija koronavirusa je ukazala na to da se teret krize lakše podnosi ako je svi nose.

“To usmjerava ljude na propitivanje neoliberalizma i razmišljanje o novim načinima pripitomljavanja kapitalizma. To je svakako za pohvalu. Nastavak neoliberalizma dovodi do klasnog raslojavanja i povećanja siromaštva, ali i sve češćih konflikta”, ukazao je Mujkić.

Napomenuo je da postojeći ekonomski sistem dovodi i do ekoloških katastrofa, a kao posljedicu toga je naveo i migracije stanovništva. Za njega je prethodno spomenut pokazatelj hitnosti propitivanja neoliberalizma. Ocijenio je, kako je rekao, pustošenje kapitala regulirano na globalnom nivou.

“Priča da će regulacija kapitalizma destimulirati ulaganja naprosto ne stoji, jer postoji cijela šuma regulacija koje izlaze ususret kapitalu. Ekološki zahtjevi država padaju na međunarodnim sudovima nakon što korporacije pokrenu proces jer im ekološki limiti navodno ugrožavaju slobodno kretanje kapitala. To se definitivno mora promijeniti”, smatra.

“BiH neoliberalizam osjetila u privatizaciji”

Bosnu i Hercegovinu je nazvao državom na periferiji kapitalističkih zbivanja i da su njeni stanovnici, kako je naveo, donekle osjetili primjenu neoliberalizma, kao što je način privatizacije. Podsjetio je da postoje ljudi koji se već bune zbog posljedica neoliberalizma, a kao primjer za to je istakao protivljenje gradnji malih hidroelektrana.

Smatra da u Bosni i Hercegovini postoje dvije oštro polarizovane klase.

“Klasa onih za koje političari kažu da su se snašli u privatizaciji i onih koji se nisu snašli. Samim tim imamo potencijalne konflikte. Iz neoliberalnog aspekta svi u javnom sektoru su paraziti i pogledajte kako je javni sektor uništen. To nije ugroženost koju tek konstatiramo, već je osjetimo. Pogledajte samo kako je uništeno zdravstvo. To sada ima reperkusije tokom pandemije”, rekao je.

Mujkić je ukazao na to da se javni sektor nije demontirao samo u Bosni i Hercegovini, već i u razvijenim državama, a da je to pokazala pandemija koronavirusa.

Klix.ba