BiH postaje deponija plastike

Bosna i Hercegovina postala je zemlja zatrpana plastičnim otpadom. Rijeke, šume, livade, izletišta, pa i gradski parkovi, zatrpani su smećem, posebno plastičnim flašama.

Gotovo da je teško naći pedalj zemlje bez otpada. Kako su istakli iz Eko akcije, “svaki stanovnik BiH godišnje potroši oko 70 plastičnih boca, od kojih se svega nekoliko reciklira, dok ostatak završi u našoj prirodi, legalnim i divljim deponijama otpada”.

– Rješenje nije u još milion uzaludnih, stogodišnjih NVO projekata dizanja svijesti, pravljenih po željama lobija proizvođača ambalažnog otpada predvođenog Coca-Colom i uzaludnom čišćenju riječnih korita koje već sljedeće velike vode napune otpadom.

Depozitni sistem

Rješenje jeste uvođenje depozitnog sistema (za svaku vraćenu bocu dobije se novac), koji bi preko noći zaustavio svako dalje odlaganje plastične ambalaže u naše rijeke, šume, planine … U našim rijekama gotovo da uopće nije bilo plastičnog otpada u vremenu kada su se pića prodavala u staklenim bocama, koje su se redovno vraćale u prodavnicu kako bi bile ponovno napunjene – kazali su iz Eko akcije.

Navode da je procijenjeno da u Bosni i Hercegovini između 30 i 45 hiljada tona (oko 10 do 15 kg plastike godišnje po stanovniku) završava u našoj prirodi svake godine.

– Kada bi se depozitni sistem uveo u Bosni i Hercegovini, bukvalno preko noći bi se zaustavilo dalje odlaganje plastičnog otpada u našoj prirodi. Više od 45 zemalja svijeta i 21 američka država trenutno koriste neki sistem za povrat depozita za ambalažu proizvoda koja šteti okolišu – ističu iz Eko akcije.

Kako funkcioniše depozitni sistem?

– Mali dodatni trošak dodaje se na cijenu proizvoda, koja se potom vraća kupcu kada ga vrati natrag na recikliranje. U nekim područjima boce ili limenke vraćaju se u trgovinu iz koje su kupljene, dok su u drugim instalirane mreže automata. Ako kupac ne vrati bocu da pokupi polog, taj novac se može vratiti proizvođačima, trgovcima, donirati u dobrotvorne svrhe ili za dalju podršku sistema. Zemlje s šemama povrata depozita uspijevaju reciklirati između 80 i 95 posto svojih plastičnih boca.

U Norveškoj, koja ima depozitni sistem, 95 posto svih plastičnih boca se sada reciklira, u poređenju s Engleskom koja nema depozitni sistem, gdje je stepen recikliranja oko 57 posto – pojasnili su iz Eko akcije.

Opća nebriga

Kažu da se po ovom pitanju vladajuća elita u BiH ne razlikuje, da imaju isti cilj, i u entitetima i kantonima, a to je da otpad sklone sa gradskih ulica.

– Šta će sa njim poslije biti, njih nije briga. U pitanju je opća nebriga. Federacija ima zakon o uklanjanju otpada koji je star 21 godinu i za to vrijeme nije uspjela da izgradi pravilnik koji bi regulisao rad deponija – naglašava Anes Podić iz Eko akcije.

Ideje koje su iznijeli kao moguća rješenja zapravo su plod pozitivnih primjera koji su se pokazali funkcionalnim.

– Cijeli svijet muku muči sa plastikom. I to je nešto što zemlje EU-a rade, postavile su svoje ciljeve i pokušavaju da ih ispune – kaže Podžić.

Plastika, kako su pokazala nedavna istraživanja, nije zdrava zbog čestica koje su štetne po ljudski organizam. Zbog toga, ljudi bi trebali razmisliti u upotrebi pića i hrane pakiranih u plastiku.

– Da, ako ništa da pokušaju reducirati korištenje barem ove vrste plastike koja dolazi u dodir sa hranom i vodom. Da što manje pića koja su pakovana u plastičnu ambalažu koriste, što manje plastične ambalaže inače za pakovanje hrane. Moramo našu vodu iz čezme što više koristiti, ne može je zamijeniti nikakva flaširana voda – zaključio je Podić.