BiH Srbiji ustupila 36 predmeta zločina, susjedi kriju osumnjičenike i osuđenike

Ista meta, isto odstojanje. Nema napretka u međudržavnoj suradnji Bosne i Hercegovine i Srbije na izručenju osumnjičenih, optuženih i osuđenih za ratne zločine. Bjegunci od pravde nastavljaju svoje živote, dok se u pravosudnim organima gomilaju zahtjevi za izručenje. Umjesto zadovoljenja pravde, scenu su zauzeli političari, jasno stavši na stranu bjegunaca.

Dok su žrtve izgubile nadu da će pravda stići sve osumnjičene za ratne zločince, u isto vrijeme bjegunci od pravde izgubili su strah da će biti gonjeni. To su im omogućili sporazumi, zakoni i političari, koji ih štite.

“Ja sam bila više puta u sudu u Beogradu. Pratili smo proces osmorici optuženih za Kravicu, to je cirkus od suda. Bijeli su da od toga nema ništa, to je samo kobajagi, reda radi”, priča Kada Hotić.

A reda radi, čini se, šalju se i zahtjevi za izručenje, jer se odgovor već zna unaprijed. Po proceduri, u ovi stvarima komuniciraju ministarstva pravde BiH i Srbije, a zatim nadležno tužiteljstvo donosi odluku o zahtjevu za izručenje.

“U dosadašnjoj praksi ovi postupci između dvije države funkcioniraju izuzetno dobro u svim predmetima, osim u predmetima vezanim za kaznena djela „ratni zločin“. Razlog bi se mogao potražiti kroz različitite poglede država na karakter oružanih sukoba na prostorima bivše SFRJ”, navode iz Ministarstvo pravde BiH.

Prema evidenciji bh. ministarstva, BiH je od 2011. godine do sada ustupila 36 predmeta ratnih zločina srbijanskim organima. No, Srbija nema namjeru isporučivati osumnjičenike, optuženike i osuđenike za ratne zločine. Pozivaju se na sporazum potpisan između Bosne i Hercegovine i Srbije. Ovim dokumentom predviđa se mogućnost izručenja osumnjičenika za teška krivična djela, ali uz jasnu ogradu:

Iz Sporazuma: “(3) Odredbe st. (1) i (2) ovog člana ne primenjuju se na krivična djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina”.

“Kad oni (BiH) traže Duška Kornjaču, oni znaju da na to nemaju pravo. Oni vas lažu da imaju neko pravo. Oni koriste tajkunsku televiziju N1, da televizija to traži. Zamislite da mi šaljemo vašu televiziju (HAPPY), a što ne predate Srbiji Nasera Orića”, pita Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije.

Slična poruka i iz Banjaluke.

“BiH ne dozvoljava izručenje Ganića, Nasera Orića, i drugih koje potražuje Srbije, a ona bi da izruči se svaki Srbin koji njima padne na pamet da se izruči”, dodaje Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH.

“Obmanjuje svoj narod, a narod misli da je on toliko jak, pa negira zlo, negira genocid. Samo da bi imao izbore i za sljedeći put, a održi pozicije. On je svjestan da laže, svi su oni svjesni da postoje zločinci, da je zločin počinjen, i genocid”, poručuje Kada Hotić.

General Milomir Savčić posljednji je primjer bjegunca od optužnice za genocid pred bh. pravosuđem. Njegova lokacija je nepoznata, ali se pretpostavlja da je na drugoj stani Drine. Milan Tegeltija, bivši predsjednik VSTV-a, danas negira optužbe da ga je štitio od ranijeg gonjenja…

“Zašto mene to pitate, kakve ja veze imam sa generalom Savčićem? Ja samo mogu da kažem, da je to tragedija da se prema generalu Savčiću primjenjuju potpuno drugačiji aršini prema generalima Armije RBiH, koji slobodno šetaju i koji hodaju kao heroji po Federaciji BiH, a general Savčić treba da ide u pritvor? To samo ja mogu da komentarišem”.

Očito je da ne postoji politička volja za međusobno izručenje osumnječenika za ratne zločine u zemljama regije. To vodeći ljudi ovih država ne kriju, te otvoreno brane bjegunce pred pravosudnim organima.  Da će se nešto promijeniti, više ne vjeruju ni političari, ni bjegunci, niti žrtve.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE