Biju Nair: Naša posvećenost Zenici je neupitna

Pojavile su se informacije o mogućem odlasku ArcelorMittala iz BiH. Ima li istine u tome?

– ArcelorMittal je došao u BiH 2004, a pokrenuo je integralnu proizvodnju 2008. godine. Pokretanje smo izvršili nakon što je fabrika bila u zastoju 15 godina. Čak ni tokom velike svjetske krize ArcelorMittal nije razmišljao o napuštanju BiH iako su mnoge kompanije zatvorile svoje jedinice. Tokom svih poslovnih izazova koje smo imali u ovim godinama, uvijek smo pokušavali održavati naše poslovanje ovdje.

Globalno selo

Trebaju svi znati koji je doprinos ArcelorMittala ekonomiji i zaposlenju u BiH i da ne tjeraju ArcelorMittal da razmišlja o odlasku iz ove zemlje. Mi smo internacionalna kompanija u kojoj učestvuje mnogo investitora.

Ko onda tjera veliku svjetsku korporaciju da razmišlja o gašenju kompanije u BiH?

– Ne mogu reći da neko stvarno pokušava da istjera ArcelorMittal iz BiH, već da to niko ne bi trebao činiti. Ali, možemo reći da u posljednje vrijeme postoji određeni trud da se ukalja ugled ArcelorMittala Zenica. Ovo je izazvalo ozbiljnu zabrinutost kod naših zaposlenika. Vodim 2.400 zaposlenika i moram im dati odgovor. Kada imamo takav jedan stalni trud da se ukalja ugled kompanije, ja moram dati odgovor na to.

Održan je protestni skup koji je organizovao Sindikat AMZ-a, Vi ste uputili pismo lokalnoj medijskoj kući. Iz uprave se govorilo o teškoj situaciji…

– Posljednjih 15 godina imamo veoma dobru komunikaciju sa svim medijima. Bili smo transparentni u našoj komunikaciji. Lokalna medijska kuća je nedavno pustila niz emisija protiv ArcelorMittala Zenica. Od početka našeg rada imali smo dobru saradnju sa RTV-om Zenica. Prošle godine kada smo radili generalni remont Visoke peći, RTV Zenica je imala ekskluzivno pravo da radi emisije o tome. Imamo veoma dobru saradnju sa većinom zaposlenika RTV-a Zenica. Moji zaposlenici su mi ukazali na činjenicu da je ova medijska kuća nedavno počela objavljivati priloge koji nisu zasnovani na relevantnim informacijama. I to je izazvalo brigu kod nas. Naši zaposlenici imaju mnogo iskustva i znanja. I upoznati su sa poslovnim izazovima sa kojima se suočava industrija čelika širom svijeta. Tako da oni imaju prirodne razloge zbog čega brinu. Siguran sam da sve što je Sindikat uradio, da sve što su naši zaposlenici uradili, bilo je u želji da zaštite ovu kompaniju i svoja radna mjesta.

Gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović donio je odluku o raspuštanju Nadzornog odbora JP RTV Zenica “zbog medijskog izvještavanja protiv ArcelorMittala”. Je li to, zaista, privatni rat “njih” sa “vama”?

– Vidio sam objavu na Facebooku Grada Zenica, gdje su donijeli odluku da razriješe NO RTV-a Zenica. U toj objavi se jasno kaže da je to zbog neprofesionalnog odnosa RTV-a Zenica spram investitora ArcelorMittala Zenica. Čitao sam da je i predsjednik Sindikata RTV-a Zenica govorio na sličan način. Oni naglašavaju istu brigu kao i naši zaposlenici. A to je da postoji zajednički napor određenih osoba da se ukalja ugled AMZ-a. Mi kao zaposlenici, a to uključuje i mene, moramo štititi ovu kompaniju. Radimo sve što je u našoj moći da šaljemo pozitivne vijesti van naše kompanije. Jer, mi radimo zaista dobar posao.

Nadzorni odbor ArcelorMittala u Londonu još nije dao saglasnost za preuzimanje kredita kod EBRD-a za Toplanu Zenica zbog “plasiranja informacija u lokalnim medijima koje su protiv kompanije u Zenici”. Zar je moguće da jedan lokalni medij može da utiče na rad velike kompanije kakva je AMZ? Nije li onda i ovo odugovlačenje NO AM u Londonu klasična ucjena lokalne zajednice, odnosno građana Zenice?

– ArcelorMittal je donio ovu ideju Toplane Zenica i svakako da podržava ovaj projekat. Mi smo dali ideju kada nije bilo drugog rješenja za daljinsko grijanje grada. Naši dioničari i mi garantiramo kredit od 82 miliona KM kod EBRD-a. Ne mogu govoriti u ime Nadzornog odbora, jer im samo podnosim izvještaj. Naše namjere su jasne, želimo uspjeti sa ovim projektom.

ArcelorMittal je apsolutno protiv ucjenjivanja. Imamo politiku ljudskih prava, politiku poslovnog ponašanja i svi se pridržavamo tih poslovnih politika. Nemamo pritisak ni od kog. To je samo zbog naše društvene odgovornosti. Moj zahtjev vama je da ne preispitujete našu posvećenost ovom projektu. Prvi kotao je već došao u Zenicu, preostala dva se očekuju.

Kada je u pitanju uticaj lokalnih medija, mogu reći da živimo u eri u kojoj se komunikacija veoma brzo širi. Mi to zovemo globalno selo. A posebno se brzo šire negativne informacije. Oni koji kreiraju negativne vijesti o nama trebaju da razmišljaju o konačnim uticajima njihovih djela na naš projekt.

Nije tajna da je ArcelorMittal jedan od najvećih zagađivača u Zenici i državi BiH. Uložili ste i puno novca da se popravi stanje?

– Investirali smo u ekologiju već više od stotinu miliona maraka. I nastavićemo sa investicijama. Svaki dan pokušavamo umanjiti naš uticaj na okoliš. Daću vam nekoliko primjera. Prvi projekat u zaštiti okoline bio je onaj na koksari, gdje je ugrađen sistem za vodeno zaptivanje usponskih kolona. Potom smo napravili velike filtere na livenoj platformi Visoke peći, pa ugradili hibridni filter na aglomašini broj 5, pa pokrenuli novu mašinu za besprašinsko usipanje na koksari. Ne računam ovdje više od deset malih filtera koji su ugrađeni na aglomeraciji i drugim jedinicama. Sad nastavljamo sa drugim najvećim projektom sekundarnog otprašivanja na konvektorima, a u isto vrijeme vršimo ugradnju hibridnog filtera na mašini broj 6.

Volim BiH

Uz to pokušavamo završiti najbitniji projekat za grad i za AMZ, Toplanu Zenica, koja nije osmišljena samo za grijanje grada već i za ekologiju jer će umanjiti emisije sumpordioksida (SO2) iz AMZ-a za 80 posto.

Mi smo to željeli uraditi mnogo ranije, ali nismo mogli bez pronalaska rješenja grijanja grada. Mogu reći da smo posvećeni poboljšavanju ekološkog uticaja i to ćemo nastaviti raditi. Doprinosimo ekonomiji BiH, zapošljavanju i posvećeni smo rješavanju našeg ekološkog uticaja. Sve ovo radimo bez ikakve finansijske podrške od bilo koga za zaštitu okoliša. Većina jedinica koje proizvode čelik u Evropi dobija podršku ili vlada ili evropskih fondova. Mi smo izolirani u BiH i to moramo sami raditi. Ali, sretan sam što smo blizu ostvarivanja naših ciljeva.

Više od decenije živite u BiH. Jesu li Vaši planovi za budućnost vezani za našu zemlju?

– Ja živim u Bosni od 2008. godine. Došao sam sa porodicom, suprugom i dvije kćerke koje su se školovale u Prvoj bosanskoj gimnaziji u Sarajevu. Ja volim ovu zemlju. Hoću da živim ovdje. Ako Bog da, jednog dana biću građanin Bosne i Hercegovine.

OSLOBOĐENJE