BIOGRAFSKA PJESMA O MUSI ĆAZIMU ĆATIĆU: Pjesnik na samrti

BIOGRAFSKA PJESMA O MUSI ĆAZIMU ĆATIĆU: Pjesnik na samrti

Evo ti se predajem, smrti.
Zbogom, o zbogom živote.
Edenski slasni čekaju vrti
svog vjernog roba ljepote.

Posljednja mi ovo poema,
iz smrtne ustala postelje.
O životu pjesnika, boema,
kom samo pjevat’ bjehu želje.

Ništa nemah sem svoga dara,
džep prazan od zlata.
Od Tešnja mog sve prođoh do Mostara,
i pred Bosfora dođoh vrata.

Top kad gromki puče,
u ljuti pozva me boj.
I odora se moja uvuče
u dugi, vojnički stroj.

Mjesto pera, pušku drža mi ruka,
i krvlju se častih, mjesto nektarom svježim.
Bolesti tamo snađe me muka
da slab sad ovdje ležim.

Za svijeta sve grijehe ja sam kriv,
okajat’ ih neću moći.
Trideset i sedam ljeta bijah živ,
a sad moram poći.

Segnu za maslačkom mi ruke ledene,
dok pandža ga sablasti ote’.
Ah… Već te vidim, rajski Edene!
Eto tvog vjernog roba ljepote.

Dino Ahmetović