Biološki kraj ispred pravosudnog: Slučajevi Aleksića i Gavrilovića

Smrt Slavka Aleksića, nekadašnjeg komandanta Novosarajevskog četničkog odreda, ponovo je otvorila pitanje efikasnosti pravosuđa u procesuiranju ratnih zločina. Aleksić je, uz Branislava Gavrilovića Brnu, bio jedna od ključnih figura na linijama opsade Sarajeva, a obojica su preminula bez pravosnažnih sudskih presuda za djela koja su im se stavljala na teret.

Slavko Aleksić: Od Grbavice do Trebevića

Slavko Aleksić je tokom rata komandovao jedinicom koja je držala položaje na Jevrejskom groblju i dijelovima Grbavice, lokacijama s kojih je vršen direktan teror nad građanima Sarajeva. Iako je njegovo ime decenijama spominjano u brojnim svjedočenjima o zločinima na ovom području, Aleksić nikada nije sjeo na optuženičku klupu. Njegovo prisustvo na obilježavanjima i postrojavanjima ravnogorskog pokreta u Višegradu godinama je izazivalo oštre reakcije javnosti i udruženja žrtava.

Branislav Gavrilović Brne: Vođa „Brnetovih četnika“

Sličan scenario prati i biografiju Branislava Gavrilovića Brne, koji je predvodio jedinicu lociranu na širem području Trebevića. Ime Brne Gavrilovića pojavljivalo se u nekoliko predmeta pred Haškim tribunalom, uključujući i suđenje Vojislavu Šešelju, gdje je označen kao izvršilac ili saučesnik u zločinima nad civilnim stanovništvom. Uprkos brojnim dokazima i iskazima svjedoka o aktivnostima njegove jedinice, pravosudni organi Bosne i Hercegovine nisu podigli optužnicu do njegove smrti.

Izostanak pravne satisfakcije za žrtve

Činjenica da su ključne ličnosti opsade preminule kao slobodni ljudi ostavlja dubok osjećaj nepravde kod preživjelih žrtava i porodica ubijenih. Pravni stručnjaci ističu da “biološko rješenje” predmeta, uslijed sporosti istraga i podizanja optužnica, predstavlja ozbiljan udarac za kulturu sjećanja i proces pomirenja.