Bivši carinik zamijenio šalter planinom: Kemal napustio državnu službu i pobjegao u šumu

Dvije decenije gradske jurnjave i stres državne službe Kemal Silajđija zamijenio je tišinom Kruščićke planine. Nakon 12 godina na carini odlučio je povući ručnu, napustio je “siguran posao” i skrasio se na Poljanama, na 1.260 metara nadmorske visine, gdje je oko svoje kuće sabrao 20 duluma zemlje, šumu i izvor planinskog zraka. “Ovdje stres i tuga jednostavno nestaju”, kaže, obilazeći imanje.

Njegov novi ritam određuju šuma i godišnja doba. Jesen je rezervisana za gljive, najviše vrganje, čija se cijena kreće od 20 do 80 KM po kilogramu, dok su proljeće i ljeto vrijeme za šumske plodove od kojih pravi sirupe i čajeve. U dvorištu je postavio drveno korito s izvorskom vodom za planinare i berače, te neobičan putokaz “Bog te u šumu okreno” — mali znak dobrodošlice onima koji skrenu sa asfalta.

Kad tiganj zazveči, na vatri su najčešće svježi vrganji. “To je poslastica koju se ne bih postidio ni pred velikim majstorima kuhinje”, kroz smijeh dodaje. Pored gljiva, drži i kokoši koje mu dnevno daju desetak do petnaest jaja — taman da isprate samoodrživ tempo koji je izabrao.

Iako se oslanja na šumu, Kemal ne živi od romantike. U sezoni berbe šuma vrvi ljudima, a van sezone radi nadničarske poslove u šumarstvu za privatnike koji izvoze drvo. Na njegovoj polici su i teglice s prirodnim proizvodima: sirup od šišarke jele, “med” od maslačka (sirup od cvjetova), pekmez od požegače, sirup od bazge — tražena roba među ljubiteljima prirodne hrane.

Zima ga vraća u rodni kraj kraj Novog Travnika i starom zanatu. U maloj radionici izrađuje poljoprivredne alatke — vile, grable i druge drvene potrepštine. Tako spaja dvije ljubavi: planinu i stolariju. “Kada padne snijeg, ovdje se sve umiri. Tada je vrijeme za radionicu”, kaže.

Naravno, planina ima i svoje brige: divljač, vremenske nepogode, godine kad šuma “oskudijeva”. No, Kemal je prigrlio i rizike i nagrade. “Sve što ti treba, šuma ti kaže — samo treba znati slušati”, poručuje za video reportažu koju potpisuje Srećko Stipović na YouTubeu.