Bivši ministar Enver Bijedić za “Avaz”: Trojka kreditima krpi rupe

Moramo prevazići političku krizu dogovorom. Možemo se ne slagati, ali moramo razgovarati. Moramo biti svjesni geopolitičkog prostora u kojem živimo

U trenutku kada se vlast sve više oslanja na nova zaduženja, a istovremeno izostaju ozbiljni razvojni projekti, Enver Bijedić upozorava da krediti ne smiju služiti za krpljenje budžetskih rupa. Bivši federalni ministar prometa i komunikacija posebno problematizira način upravljanja Autocestama FBiH, ali govori i o zapostavljenoj Tuzli, stanju privrede, namjenskoj industriji i ekonomskoj diplomatiji. Za “Avaz” govori o tome gdje vlast griješi, šta BiH mora mijenjati i zašto bez razvoja nema ni izlaska iz političke i ekonomske krize.

Autoceste FBiH raspisale su tender vrijedan blizu 2,7 miliona KM za idejno rješenje brze ceste Tuzla–Orašje. Vi tvrdite da je ključna studija za taj projekt završena još 2013. godine i u cijelosti plaćena. Je li onda ovaj tender opravdan?

– Ako je studija iz 2013. godine kompletna i predstavlja osnovu za idejni projekt, onda je legitimno pitati šta se danas plaća 2,7 miliona KM. Studiju je uradio Rudarsko-geološki fakultet u Tuzli i Autoceste FBiH su je u cijelosti platile. Ako je potrebna samo dorada, onda taj posao, prema mojoj procjeni, ne može koštati ni približno toliko. Govorimo o 100 do 300 hiljada KM.

Značaj Autocesta FBiH

Vi ste bili federalni ministar prometa i komunikacija. Koliko su Autoceste FBiH zapravo strateški važne?

– Izuzetno. To je jedna od najvažnijih razvojnih pozicija u Federaciji. Autoceste raspolažu ogromnim sredstvima, zadužuju se i odlučuju gdje će se graditi. Zato smatram kardinalnom greškom političko ustupanje direktorske pozicije HDZ-u.

Zašto?

– Zato što se uz federalnog ministra prometa i komunikacija time dobija ogroman utjecaj na kompletnu putnu infrastrukturu Federacije. To su strateške pozicije i ne smiju se tretirati kao politički plijen.

Tuzla i Tuzlanski kanton godinama čekaju ozbiljnu putnu povezanost. Zašto?

– Nedostaje političke volje. Tuzlanski kanton je jedan od najvažnijih privrednih prostora u BiH. Bez kvalitetne infrastrukture nema ozbiljnog razvoja. Tuzla ne smije više biti na kraju liste prioriteta.

Protivite li se novom zaduživanju BiH, entiteta, kantona?

– Ne. Protivim se zaduživanju bez razvoja kao što to radi Trojka. Ako kredit ulažete u autoceste, energetiku ili drugu infrastrukturu koja stvara novu vrijednost i prihod, to ima smisla. Problem je kada se zadužujemo da bismo vraćali postojeće obaveze i finansirali plate. To nije razvojna politika. Kredit nije rezultat. Kredit je obaveza koju će na kraju vraćati građani.

Namjenska industrija

Šta je onda danas najveći ekonomski problem BiH?

– Nemamo dovoljno investicija ni jasnu razvojnu strategiju. Imamo gašenje Koksare, probleme Željezare Zenica, neizvjesnost oko Željeznica FBiH, aferu s BH Telecomom i Telemachom i zabrinjavajuću situaciju u namjenskoj industriji. To se ne smije posmatrati odvojeno.

Zašto posebno izdvajate namjensku industriju?

– Zato što je apsurdno da u vremenu kada se širom svijeta vode ratovi i raste potražnja za proizvodima namjenske industrije mi ne koristimo vlastiti potencijal. To mora biti strateška državna politika.

Kritični ste i prema Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Šta konkretno zamjerate?

– Premalo rezultata. Vanjska politika ne smije biti samo protokol i sastanci. Ambasade moraju otvarati vrata našoj privredi, izvozu i investitorima. Moramo voditi ekonomsku diplomatiju.

Moramo se dogovarati

Ž5= Može li BiH izaći iz političke krize svađama, prozivanjima ko je kriv, naslijeđenim problemima kao izgovorom što BiH ne ide naprijed?

– Ne može. Moramo prevazići političku krizu dogovorom. Možemo se ne slagati, ali moramo razgovarati. Moramo biti svjesni geopolitičkog prostora u kojem živimo. Bez političke stabilnosti nema ni ozbiljnih investicija.

Znači li to i direktni razgovor s Dodikom i Čovićem, pregovori, kompromisi?

– Sa svima koji imaju političku odgovornost. Razgovor ne znači odustajanje od principa. Ali ako ne razgovaramo, onda drugima ostavljamo prostor da odlučuju o našoj budućnosti.

Šta je izlaz?

– Ojačati ekonomiju, privući ozbiljne investitore i razvijati javno-privatno partnerstvo. Država nema dovoljno novca da sama izgradi sve što nam treba. Ali ima projekte i resurse, dok privatni kapital ima novac. To treba spojiti.

Mi nudimo konkretna rješenja

Šta biste poručili građanima koji su umorni od obećanja?

– Da više nema vremena za prazna obećanja. Trebaju nam konkretne ceste, fabrike, investicije i nova radna mjesta. Politika mora početi proizvoditi rezultate, a ne samo nove probleme. Mi, odnosno SBB, upravo nudimo ta konkretna rješenja i znamo kako treba raditi. Ne pada nam na pamet samo kritikovati. Da se razumijemo, uvijek ćemo oštro kritikovati sve što ne valja, ali ćemo istovremeno ponuditi i rješenje za problem. Lako je osuti paljbu, znaju građani i sami šta je to što ne valja. Ne trebamo im mi to govoriti. Ali, građani očekuju rješenja, a mi ih nudimo. 

Avaz.ba