Bliski istok gori, a mi opet gledamo u cjenovnike: Sprema li se novi udar na džepove građana BiH?

Opet ista slika. Negdje daleko padaju rakete, svjetske sile odmjeravaju snagu, analitičari pričaju o geopolitici, a mi u Bosni i Hercegovini gledamo u table na benzinskim pumpama i pitamo se: Koliko će nas ovo koštati?

Svaki put kada Bliski istok plane, prvo što kod nas “zatreperi” jeste cijena goriva. A kad gorivo poskupi, za njim krene sve, hljeb, brašno, ulje, prevoz, dostava, računi. Kao domino efekat koji nikada ne promaši naš novčanik.

Građani već pamte scene iz prethodnih kriza. Redovi na pumpama. Kanisteri u gepecima. Telefoni koji zvone uz poruke: “Sipaj odmah, ide gore!” Tržni centri puni kolica brašna i ulja. Strah koji se širi brže od same krize.

I svaki put isto pitanje: Jesmo li zaista toliko nemoćni da svaka svjetska turbulencija automatski postane udar na standard običnog čovjeka u BiH?

Realno, Bosna i Hercegovina nije izolovano ostrvo. Ovisimo o uvozu, o svjetskom tržištu nafte, o transportu. Ako cijena barela skoči, logično je da će se to preliti i na naše pumpe. Ali ono što najviše boli nije samo poskupljenje, nego osjećaj da nas ono uvijek dočeka nespremne.

Plate ostaju iste. Penzije iste. Standard isti. A cijene? One nikada ne ostaju iste.

Zato danas, dok svijet ponovo bruji o sukobima, građani BiH s pravom postavljaju pitanje: Hoće li opet gorivo biti luksuz? Hoće li hljeb poskupjeti? Hoćemo li ponovo gledati kako se iz straha toče kanisteri i prazne rafovi?

Možda panika nije rješenje. Ali ni ignorisanje realnosti nije.

Jer svaki put kad “negdje daleko” počne rat, mi ovdje osjetimo miris nove krize. I to ne na naslovnicama svjetskih medija, nego na vlastitom računu na kasi.