Bolesni jedinu pomoć vide kroz humanitarni broj: Pomozi.ba mjesečno dobije 300 zahtjeva za pomoć

Gotovo da i nema dana u sedmici kada se na društvenim mrežama ili u medijima ne objavi apel za pomoć u liječenju. Hiljade građana u Bosni i Hercegovini u stanju su potrebe, a mnogi se obraćaju Udruženju Pomozi.ba za pomoć pri nabavci terpije koja im znači život ili u liječenju u našim, bolnicama u regiji i dalje u inostranstvu.

Najčešća destinacija oboljelih građana BiH je Turska, a slijede Hrvatska, Srbija, Slovenija, Austrija, Njemačka, Francuska, Egipat, Bjelorusija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Prema riječima Maje Arslanagić-Hrbat, glasnogovornice, Udruženje mjesečno objavi blizu 300 zahtjeva i uglavnom se radi o onkološkim pacijentima.

Razlozi zbog kojih nam se obraćaju teški pacijenti su nedostatak terapija koje su im propisane, citostatika. Radi se o pacijentima koji nemaju vremana da čekaju, jer im je svaki dan važan kako bi preživjeli.

Jedini izlaz u takvim situacijama je obratiti se Pomozi.ba kako bi dobili šansu da se prikupi novac za terapiju ili ode na liječenje u inostranstvo – ističe Arslanagić-Hrbat za Faktor. Osim onkoloških, Udruženju se javljaju i pacijenti sa nekim drugim oboljenjima kao što su kardiovaskularna, potom građani sa problemima vida, a puno je i djece sa poteškoćama u razvoju sa deformitetima koja trebaju u inozemne klinike na operacije ili na terapije.

Kada su u pitanju djeca, mi i u BiH plaćamo njihov odlazak defektologu i logopedu. Puno je srčanih bolesnika kojima je jedan dio operacije plaćen u BiH, primjera radi zavod im je platio 6.000 KM, a operacija košta 13.000 maraka.

Ali kako se najčešće radi o starijim osobama, penzionerima, oni ostatak od 7.000 KM nemaju od čega finansirati, pa nam se obraćaju za pomoć – objašnjava Arslanagić-Hrbat. Razlog što su najugroženiji među nama osuđeni prikupljati po dvije KM za terapiju preko humanitarnih organizacija je što Vlada FBiH ne poštuje Član 82. Zakona o zdravstvenom osiguranju, čime od građana svake godine uzme desetke miliona KM namijenjenih za njihovo liječenje.

Na to je nedavno upozorio i Izvještaj Ureda za reviziju institucija FBiH o izvršenju budžeta za 2024. u kojem se navodi da, prilikom planiranja i odobravanja sredstava za finansiranje Fonda solidarnosti, Federalna vlada nije postupila u skladu sa članom 82. Zakona o zdravstvenom osiguranju, jer je iz budžeta za 2024. odobrila 59.478.014 KM, dok su prihodi od doprinosa za prošlu godinu iznosili 223.211.183 maraka.

Ovakvim postupkom Federalna vlada samo u ovoj godini od pacijenata je uzela 160 miliona KM. Više je razloga što se naši pacijenti upućuju na razne operativne zahvate van države.

Prije svega, jedan dio hirurških intervencija uopće se ne radi u BiH, a problem je i nedostatak ljekara i zastarjela oprema u zdravstvenim ustanovama. Pomozi.ba ima Fond za liječenje iz kojeg se građanima može donirati manji iznos novca za lijekove.

U slučajevima kada su potrebni veći iznosi, što je česta pojava u posljednjim apelima Udruženja, ona se javno objavljuju i pozivaju građani da svojim donacijama pomognu. U Udruženju kažu kako na sedmičnom nivou objave po tri ili četiri apela za pomoć oboljelima.

To je puno i mi ne možemo da odgovorimo na sve te zahtjeve. Trudimo se da ih što prije objavimo i skupimo taj prijeko potrebni novac, pa onda biramo hitnost, one koji zaista ne mogu čekati, a to su onkološki pacijenti – naglašava Arslanagić.

Sreća u nesreći je, ističe Arslanagić, što se i broj ljudi, koji žele pomoći, povećava. Naši građani pokazuju empatiju, suosjećanje i žele pomoći oboljelima.

Najbolji primjer toga je da se novac nekad prikupi za 24 sata, a nekad i za manje vremena. Posebno su ljudi senzibilni kada se radi o djeci, djevojkama i mladićima kojih je, to nažalost moram kazati, sve više – dodaje Arslanagić.

Od 2021. godine, kada je Pomozi.ba pokrenuo Fond za liječenje, do sada donirano je 30 miliona KM. U slučajevima kada osoba, za koju se pokrenuo apel i prikupio novac, u međuvremenu premine, postoji tačno određen put gdje se sredstva upućuju.

Nedavno smo imali pacijenta koji je preminuo, a nije uspio primiti sve terapije za koje smo skupili novac. U takvim slučajevima dio novca odlazi za logističke stvari, posebno ako je pacijent, kao u posljednjem slučaju, preminuo u inostranstvu.

Plati se prijevoz porodici i sve ono što je u takvim slučajevima neophodno, naročito ako je porodica u lošem materijalnom stanju kada snosimo i troškove dženaze. Naravno, ostatak novca odlazi u Fond za liječenje i koristi se za pomoć drugim pacijentima – kazala je Arslanagić.