Portal 072info

BOLEST KAŠNJENJA: Ovaj čovjek nigdje nije stigao na vrijeme

slika (15)

Džima Dunbara djevojke su čekale na prvom sastanku, gubio je poslove, na ručkove je dolazio pola sata kasnije, čak se na sahrane pojavljivao pred sam kraj.

Otkad zna za sebe Džim Dunbar (57) nikad nije mogao da stigne u dogovoreno vrijeme, a prijatelji i porodica su uvijek mislili da samo smišlja izgovore. Bio na pregledu kod doktora i dijagnostifikovana mu je bolest kašnjenja.

Džim Dunbar, iz Škotske, je ljudima govorio da nije njegova krivica što ne može da stigne na vrijeme, ali ga nikad nisu uzeli za ozbiljno. Čak i kao petogodišnjak je uvijek kasnio u školu, na fudbalski utakmice i na odmore. Kao momak ga je pola sata čekala djevojka na prvom sastanku, gubio je poslove, na ručkove je dolazio kasnije, čak se na sahrane pojavljivao pred sam kraj.

Džim je skoro odlučio da pokuša da stigne u bioskop na vrijeme. Znajući sebe i da će mu se kašnjenje ispriječiti, dao je sebi 11 sati da pokuša da se organizuje da stigne na vrijeme. Znao je da film počinje u 7, ali uprkos najboljim namjerama, u bioskop je stigao sa 20 minuta zakašnjenja.

Poslije mnogo sličnih iskustava, odlučio je da popriča sa doktorom o problemu koji ga muči. Zakasnio je pola sata na zakazani termin u bolnicu, ali je napokon dobio odgovor koji ga je mučio cio život- zašto ne može da stigne na vrijeme.

Poslije nekoliko serija testova, medicinski stručnjaci su utvrdili da je kašnjenje uzrokovano poremećajem mozga. Dijelovi njegovog mozga reaguju kao i kod osoba koji imaju poremećaj hiperaktivnosti, i sprečava ga da procjeni koliko mu vremena treba. Nažalost, ova bolest ne može da se izliječi, i bez obzira koliko se Džim trudi ne može ništa da uradi povodom toga.

Škotlanđanin posjeduje specijalne satove u dnevnoj sobi koji koriste radio frekvencije povezane sa nacionalnim prijemnicima, da bi bio siguran da pokazuju tačno vrijeme, tačno u sekundu. Pomjerao je časovnike unaprijed, kretao ranije iz kuće, ali bezuspješno. Ništa mu nije pomoglo.

-Ponekad je stvarno depresivno. Ne mogu da vam opišem koliko mi je lakše kad su mi rekli da je bolest. Razlog zašto hoću da pričam o ovome otvoreno je zato što postoje i drugi ljudi sa ovim problemom, i ne shvataju da kašnjenje nije njihova krivica- rekao je Džim.

Čak i nakon dijagnoze hroničnog kašnjenja, kaže da njegova porodica i dalje ne vjeruje da nije njegova krivica što uvijek kasni.

Izvor: Telegraf

Podijelite članak