BOLNA ISPOVIJEST MAJKE: Evo zašto sam vratila sina kojeg smo usvojili

Stacey Conner (41) iz gradića u američkoj saveznoj državi Washington oduvijek je sanjala o brojnoj porodici s puno djece, što vlastite što usvojene.

Postupak je potrajao i, kada su Stacey i njezin suprug Matt kući doveli petogodišnjeg dječaka i jednogodišnju djevojčicu s Haitija, već su imali jednogodišnjeg sina. San se pretvorio noćnu moru nakon usvajanja dječaka “J”.

– Živjela sam svoj san. No, probudila sam se za dvije sedmice, ispričala je za Yahoo. Usvojeni sin skakao je strancima u zagrljaj i mazio se s njima, no kad bi mu majka rekla da je vrijeme za povratak kući, podivljao bi.

– Divljao je, bjesnio, lupao, udarao i vrlo brzo počela sam osjećati da J-a ne volim kao drugu djecu. U idućih je nekoliko mjeseci maleni počeo štipati braću, zbog čega je Stacey počela strahovati. Stanje se pogoršavalo i Stacey je potražila stručnu pomoć.

Terapeutkinja joj je objasnila da je riječ o nemogućnosti povezivanja, a što može biti prouzročeno osjećajem odbacivanja koje malo dijete stalno doživljava u sirotištu. Stacey je tada ponovno zatrudnjela i terapeutkinja ju je upozorila kako od sina ne može očekivati da bude odgovoran stariji brat. Kazala joj je da bi malenom bilo bolje da je bio najmlađe dijete u porodici.

– Prema tome što mi je rekla, shvatila sam to kao poruku da bih ga možda trebala vratiti. Rekla sam joj da nema šanse. Pa to je moj sin!

Pokušala je na usvojenog sina motriti 24 sata dnevno i to je funkcionisalo dva mjeseca.

– Onda je J jedan dan počeo bacati loptu prema plafonu. Nije me poslušao kad sam mu rekla da prestane pa sam mu uzela loptu i sakrila je.

Tada je počeo haos. J je počeo nekontrolisano vrištati, imao je tzv. tantrume, odnosno napade bijesa, i slučajno je tada majku udario u nos stražnjim dijelom svoje glave.

– Počela sam strašno krvariti i sjela sam na pod. Jedino što sam mogla bilo je plakati. I tad mi je sinulo. Ovo je nasilje u porodici. Da se moj suprug tako ponašao, uzela bih djecu i skrila se na sigurno – prisjetila se Stacey. Tada je odlučila da to mora prestati.

– Shvatila sam da mi se J uopće ne sviđa, a maleni je u svom kratkom životu proživio strašne nesreće. Postalo mi je jasno da sam i sama kriva jer sam ga odgurivala od sebe da bih zaštitila mlađu djecu. Nisam mogla podnijeti pomisao da bi ih mogao ozlijediti. Na taj način sama sam stvorila zid među nama. Uf, bilo je to izrazito bolno iskustvo – priznaje Stacey koja je u dogovoru sa suprugom odlučila, osam mjeseci nakon usvajanja, za malog J-a pronaći novu porodicu. S agencijom za usvajanje tražila je porodicu u kojoj bi J bio najmlađe ili jedino dijete.

– Agencija im je slala fotografije potencijalnih usvojitelja između kojih su prepoznali porodicu koja bi se mogla dobro brinuti za J-a. Pričekali smo da J bude dobre volje i priupitali ga što misli o ideji da mu nađemo nove mamu i tatu. Odmah je pristao – kaže Stacey.

Kad je došao trenutak da se oproste s mališanom, on se samo odšetao od njih, bez ikakvih scena.

U svom su gradiću nailazili samo na osude uz pogrdne riječi: “To su oni koji su vratili dijete”, no Stacey smatra da je odluka koju je donijela bila dobra, iako bolna.

Vecernji.hr