Borba velikih sila za Balkan: Rusija ugrožava stabilnost BiH

Nemoć Evrope da stabilizira Zapadni Balkan potiče novu “jagmu” svjetskih sila na Balkanu, kako Rusije tako i drugih aktera, koje se takmiče s Evropom za utjecaj na tom izuzetno bitnom području.

Evropsko vijeće za vanjske poslove (ECFR), nezavisna, panevropska istraživačka organizacija, u analizi “igre velikih  sila” koja se odvija na Zapadnom Balkanu upozorava na povratak nestabilnost te prijetnje koje migracije i politika tih sila mogu imati na našu regiju.

Suočavajući se sa drugim vanjskopolitičkim izazovima, Evropska unija je, navodi ECFR, “izgubila stratešku loptu” na Zapadnom Balkanu i usvojila menadžerski i, s vremena na vrijeme, nekonzistentni pristup “gašenja požara”, ističe ECFR.

Jačanje autoritarizma

Neriješeni sukobi, skrivene napetosti i slabe institucije i dalje ostaju kamen spoticanja za transformacijsku moć EU-a.

Višegodišnja kriza unutar EU-a reducirala je i evropsku vjerodostojnost te privlačnost u regiji, čime se njezina moć dodatno slabi. Takva spoznaja o neuspjehu EU-a otvara prostor i za druge svjetske sile koje sada ističu svoje interese – prije svih Rusija, ali također i Turska, Kina i zemlje Perzijskog zaljeva. Kao i u drugim postsovjetskim područjima, Rusija igra više uloga u regiji.

U Bosni i Hercegovini Rusija je remetilački faktor, jednako kao i u Makedoniji i Crnoj Gori. Uz to, Rusija sarađuje zajedno sa političkim elitama i nacionalističkim skupinama posebno u srpskim i pravoslavnim dijelovima u regiji, u kojima imamo snažnu antizapadnu i antievropsku retoriku, koju karakteriziraju i društveni konzervativizam te viktimizacija.

S tim utjecajima pojavljuju se i regionalni moćnici, koji se vraćaju na praksu kakvu smo imali u bivšoj Jugoslaviji, te poziciju koja je uglavnom balansirala između Istoka i Zapada. Kako bi se obnovio evropski utjecaj i ublažili najnegativniji aspekti geopolitičkog takmičenja, EU se ne može samo “baviti svojim poslom”, kao što je Brisel do sad radio. Pristup baziran samo na politici proširenja nije dovoljan, posebno jer se taj osnovni pristup potkopava kako unutar tako i izvan EU-a, navodi ECFR.

Strateška integracija

Izbjeglička kriza pruža Evropi mogućnost i za ponovno angažiranje na Zapadnom Balkanu.

Zemlje Balkana trebaju se uključiti u mehanizam za rješavanje izbjegličke krize, uključujući i donošenje odluka. To se mora ujediniti sa strateškom integracijom, ali ne površno, posebno kad govorimo o pristupanju u EU. Mogu to biti, naprimjer, projekti Energetske unije ili vezanjem za EU po pitanjima unutrašnje politike ili pravosuđa. EU i njezine zemlje članice trebaju biti i oštrije prema Zapadnom Balkanu u ključnim područjima. Mora se ponovno staviti naglasak na demokratsku vladavinu i ljudska prava kako bi se suzbila rastuća oligarhija. Kako bi pobijedili pokušaje lidera na Zapadnom Balkanu, onih koji teže postati poput lidera u Rusiji ili drugim sličnim zemljama, mora im se ponuditi strateška integracija, ali i učiniti ovisnim o strateškim smjerovima i vanjskopolitičkim ciljevima EU-a, navodi ECFR.

Sa sve oštrijom geopolitičkom utakmicom, nestabilnosti i umjetnim kampanjama, EU i njegove zemlje članice moraju uložiti više u prevenciju te ojačati postojeću sigurnost. Uz to, EU bi morao razviti i antipropagandne alate, naprimjer kroz jačanje komunikacijske jedinice StratCom, a koja je osnovana nakon rata u Ukrajini, navodi se u analizi Evropskog vijeća za vanjske poslove.

Dosadašnji pristup EU-a nije dovoljan

Francisco de Borja Lasheras, direktor madridskog ureda Evropskog vijeća za vanjske poslove, kaže kako se fokus geopolitike ponovno vraća na Zapadni Balkan kao i sile koje nisu iz EU-a, među kojima je najvažnija Rusija. One iskorištavaju očitu slabost EU-a. Rusija, smatra on, jača svoj utjecaj u evropskom najbližem susjedstvu, prodajući brend antiliberalnog nacionalizma, koji je osmišljen u Kremlju i koji je podržan obećanjima o vojnoj pomoći te implicitnom prijetnjom kroz energetsku dominaciju koju ima.

– Promjena strateških okolnosti znači da dosadašnji pristup EU-a nije dovoljan. Proširenje mora ostati osnova, ali Evropljani moraju primijeniti i sveobuhvatniji strateški pristup. Oni moraju i uložiti u prevenciju i alate kako bi ublažili umjetno stvorene smetnje i nadolazeće krize u regiji ili prelijevanje nestabilnosti iz susjedstva – smatra Francisco de Borja Lasheras. On napominje kako EU mora jasno kazati da zemlje Zapadnog Balkana trebaju težiti punom, a ne sekundarnom članstvu u EU i da trebaju ispuniti sve potrebne uvjete za to. Istodobno, smatra De Borja Lasheras, treba se osigurati da partnerstvo sa neevropskim silama, posebno onim čiji ciljevi nisu u skladu sa evropskim, ne podriva krhku koheziju EU-a.

Bosna i Hercegovina

Rusija  podržava vlasti u RS-u, propituje ulogu Zapada i insistira na Dejtonu. Rusija je podržala i plan RS-a da održi referendum o državnom pravosuđu. Jednako tako propituje i mandat OHR-a u EUFOR-u. Moskva u UN-u koristi i veto i blokira brojna pitanja vezana za BiH, poput Rezolucije o Srebrenici kao i promjene Dejtona.

Iz Moskve se često čuje i prosrpska i antizapadna retorika, posebno po pitanju zaštite RS-a, ali i po pitanjima proteklog rata.

Ruske kompanije kontroliraju dio energetskog sektora u RS-u. Rusija nudi i kredite i drugu finansijsku pomoć RS-u povlačeći na taj način i konce u tom entitetu.

Rusija i RS nedavno su krenule i u jačanje sigurnosne saradnje.

BiH se nije pridružila EU sankcijama protiv Rusije.

Srbija

Što se tiče Srbije, iz Moskve se čuju kritike NATO-ovog bombardiranja 1999. te podrške Zapada nezavisnosti Kosova.

Nacionalističke skupine i stranke u Srbiji vide Rusiju kao zaštitnicu srpskih nacionalnih interesa i kao model konzervativnih vrijednosti, suprotno onima na Zapadu.

Rusija u UN-u također koristi pravo veta po pitanju Kosova, ali i kad je riječ o BiH. Rusija se obraća nacionalistima, ultranacionalistima pa i parapolitičkim i paravojnim skupinama koje zahtijevaju pridruženje Srbije ruskoj interesnoj sferi.

Moskva aktivno koristi medije, posebno one koji su pod kontrolom Kremlja poput Russia Today i Sputnika, kako bi širio propagandu u toj zemlji.

Srbija ovisi o ruskom plinu i nafti. Rusija istovremeno daje zajmove i finansijsku pomoć Srbiji.

Srbija se nije pridružila EU sankcijama protiv Rusije.

Makedonija

Prošlogodišnje proteste protiv vlade Nikole Gruevskog Rusija je ocijenila kao zavjeru Zapada kojoj je cilj zbaciti legitimnu vladu.

Tokom incidenata u Kumanovu, Moskva je igrala na nacionalnu kartu i optužila Bugarsku i Albaniju da rade na podjeli te zemlje.

Što se tiče ekonomije, Rusija ima jako malo ulaganja u Makedoniji koja ipak nije uvela sankcije Rusiji.

Crna Gora

Rusija je kroz historiju podržavala Crnu Goru, no u zadnje vrijeme je u sukobu sa prozapadnom i pro-NATO vladom. Moskva uživa i veliku podršku među prosrpskim i anti-NATO strankama i skupinama u Crnoj Gori. Na njihovim skupovima i protestima česte su ruske zastave, a njihovi lideri rado su viđeni gosti u Moskvi.

Moskva je pozvala Crnogorce na referendum o članstvu u NATO-u. Vodeći je ulagač u Crnoj Gori. Ipak, Podgorica se pridružila EU sankcijama protiv Rusije.

Kosovo

Moskva koristi Kosovo kao glavni argument kada govori o licemjerstvu i dvostrukim standardima Zapada. Među srpskom manjinom na Kosovu uživa veliki utjecaj.

Albanija

Ova članica NATO-a vjerovatno je najviše naklonjena Zapadu i EU u cijeloj regiji. Ruski utjecaj je ograničen. Ponekad Moskva koristi Albaniju kad želi širiti strah od “Velike Albanije”. Albanija je uvela sankcije Rusiji.

Faktor