Bosanac koji živi u dalekoj Koreji: Prvih nekoliko dana sam jeo samo koliko mi može biti da preživim

Sagovornik Source.ba portala je želio ostati anoniman, zbog samog boravka u ovoj dalekoj zemlji, zbog posla, ali i odnosa koje godinama unazad imaju Sjeverna i Južna Koreja. Sa A.E. smo razgovarali o životu u Južnoj Koreji, poslu, navikama ljudi koji tamo žive, odnosu Sjevera i Juga, ali i nekim drugim stvarima.“Južna Koreja je veoma moćna zemlja. Sedma je zemlja po uvozu, a peta je po izvozu na Planeti. Radi se o zemlji koja ima najbrži ekonomski progres na svijetu. Prosječna plata ovamo iznosi oko 3.500 američkih dolara. Na svakom ćošku su fabrike, a u njima se nalaze i strani radnici, koji su uglavnom iz ostalih zemalja Azije, iako tu ima Kanađana, Australijanca ili Amerikanaca. Prisutni su i Francuzi koji trguju sa vinom u Južnoj Koreji”, kaže na početku razgovora za Source.ba portal A.E.

U početku nije sve bilo kako treba. Naš sagovornik je imao problema da se navikne na život u ovoj dalekoj zemlji.

“U početku je bilo teško. U samo nekoliko dana sam izgubio oko 10 kilograma. Prvih nekoliko dana sam jeo samo koliko mi može biti da preživim, jer u početku nisam baš ni bio siguran šta jedem. Jeo sam ono u šta sam bio siguran da mi je dopušteno po zakonu Božijem. Vazda neka magla, tmurna jutra. U početku sam stalno mislio na Bosnu, znaš ono, i dalje sam sanjao snove bosanske. Nešto kasnije sam već počeo da i razmišljam na engleskom jeziku. Naleti poneka i djevojka. Smiješno je to ovdje, Korejke su zanimljive i nemaju neke predrasude. Same ti prilaze, razgovaraju, upoznaju se s tobom”, kaže naš sagovornik.

A koliko vlada netrpeljivost između Južne i Sjeverne Koreje najbolje svjedoči situacija u kojoj se našao naš sagovornik.

“Jedne prilike mi je stariji čovjek prišao na ulici i dao mi mali kompas. Poznato je da kompas uvijek pokazuje na sjever. Na taj način mi je želio reći mnogo toga. U svakoj drugoj zemlji kompas ima neko drugačije značenje, ali u Južnoj Koreji određuje konkretno samo sjever. Ne znam da li sam mu djelovao kao izgubljen kada mi je dao kompas, ali mi je možda samo želio reći odakle vreba konstantna opasnost. A možda je čak i porijeklom iz Sjeverne Koreje, pa mi je samo želio skrenuti pažnju na sebe. Možda je mislio da sam američki vojnik, pa je samo želio da mu pomognem da izvuče svoju porodice iz Sjeverne Koreje i da se spase. Ogromne su razlike između Sjevera i Juga. Ako samo kročiš u Sjevernu Koreju, ili te uhapse, ili si mrtav. Potpuna ludnica. Vojnici stoje u taekwondo stavu konstantno”, kaže naš sagovornik.

O običnim životnim navikama u ovoj zemlji na Dalekom istoku naš sagovornik kaže sljedeće:

“Normalno je da djeca od sedam ili osam godina sama hodaju ulicom i da sama idu u školu, bez roditelja. Svaka tzv. adžuma – žena starija od 60 godina pazi na tu djecu. Te žene često stoje na ulicama i pomažu djeci da se prebace do škole, da pređu ulicu i slično”, kaže sagovornik Source.ba portala.

S obzirom da je Južna Koreja jedan od najvećih tehnoloških i ekonomskih divova na svijetu, u praksi je to itekako prisutno.

“Ovdje se može kupiti sve što vam padne na um. Od švicarskih i belgijskih čokolada, do najbolje kafe na Planeti. Strance veoma poštuju. Ako ti nešto objasne na lošem engleskom jeziku, te vide da nisi shvatio šta su ti govorili, uzet će te za ruku i odvesti do trgovine gdje treba da ideš, do autobuske stanice ili metroa”.

“Na putevima nema policije, izuzev ekstremnih situacija ili saobraćajnih nesreća. Gotovo da ne postoje nikakve kontrole učesnika u saobraćaju od strane policije. Svaki automobil mora da ima prednju kameru, a veliki broj automobila ima i zadnju kameru. Sve moguće ulice su pokrivene kamerama. Uglavnom, u Koreji se također veoma rijetko koristi keš. Ljudi ovdje uglavnom koriste kartice s kojima možeš plaćati sve, pa čak autobus ili metro. Čak i putem telefona, skenirajući bar kod, možeš da plaćaš mnoge stvari. Kreirali su brojne aplikacije za to. Autobusi uglavnom kreću u neparnim minutama i demonstriraju svoju jasnu tačnost”, kaže A.E. za Source.ba.

Naš sagovorni ističe da ljudi u Južnoj Koreji ništa ne prepuštaju slučaju, pa je takva situacija i sa poslom.

“Užasno su tačni u svemu. Ništa ne prepuštaju slučaju. Ne kasne nijednu jedinu sekundu. Milimetar gledaju u svemu što rade. Korejanci su druželjubiv narod. Veoma su pošteni kod plaćanja i gotovo je nemoguće ne pronaći posao. To je zemlja koja jednostavno nema nezaposlenih ljudi. Hoćeš raditi – imaš posao. Svi rade u Južnoj Koreji. Kod nas u Bosni pobuna zbog Arapa, a kod njih živi i radi oko dva miliona stranaca”, poručuje A.E. na kraju razgovora za Source.ba portal.

Novinar: Haris Ahbabović / Source.ba