Bosanke i Hercegovke ne žele izgledati kao kopija nekog drugog

Konstrukcija, koja je i osnov arhitekture, meni je najizazovniji i najprivlačniji dio modnog dizajna. Neizbježna je i za nastanak 3D modela u modi, pošto je i naše tijelo volumen. Upravo ta postignuta arhitekturalnost ovih radova me inspirisala za naziv kolekcije “Architouch”. Ova izložba stvara sliku o duhu i kulturi našeg Sarajeva

U sarajevskoj Galeriji Collegium artisticum od 25. augusta do 15. septembra upriličena je izložba “Architouch” istaknute samostalne umjetnice Ljiljane Majkić. Objedinjeni su to radovi njenih ciklusa i kolekcija radova nastalih tokom posljednjih deset godina, a njihova neobičnost oslikava se u spoju mode, arhitekture i umjetnosti. Na njihov dizajn niko ne ostaje ravnodušan.

Autorica je neopterećena modnim svjetskim trendovima, otjelotvoruje svoju viziju i ideju kroz zaigranost, eksperimentalni pristup kreiranju, tretiranju tekstila i savremenog odijevanja, te kroz specifično prožimanje mode, modnog dizajna, arhitekture i umjetnosti.

U atraktivnoj postavci, koju je osmislila grafička dizajnerica Mila Melank, ujedno i autorica vizuelnog identiteta, kataloga i plakata, u saradnji s kustosicom Sanelom Nuhanović i samom autoricom, izloženo je 40 unikatnih komada, kao i 33 fotografije Vanje Lisac i tri fotografije Almina Zrne. O kakvoj je izložbi riječ, podrobnije za „Azru“ govori autorica Ljiljana Majkić, čiji radovi su prezentirani putem niza modnih manifestacija i izložbi na domaćoj, regionalnoj i internacionalnoj sceni.

Majkić je do sada imala pet samostalnih izložbi i mnoge modne revije, izlagala na brojnim grupnim izložbama širom svijeta. Učestvovala je na „Miami Beach International Fashion Weeku“.  Fotografije njenih radova objavili su mnogi domaći i strani magazini i portali: „Dezeen“, „Art is about“, „Miami Herold“, „Japan Design Collective“, „Push it Magazine“, „Vogue Italia“…  Dobitnica je najznačajnije godišnje nagrade „Grand Prix“ Udruženja likovnih umjetnika BiH (ULUPUBiH-a) 2012. godine, a nagrađivana je i na godišnjim izložbama Udruženja 2015., 2016. i 2018. godine. Status istaknutog umjetnika stekla je 2014. godine, a od januara 2019. članica je Umjetničkog savjeta ULUPUBiH.

Trenutno se u Collegiumu artisticumu može pogledati Vaša nova samostalna izložba. Ovog puta je riječ o retrospektivnoj izložbi. Zašto baš u Collegiumu artisticumu?

– Odabir Galerije Collegium artisticum je za mene posebno važan, jer su moja prva predstavljanja kao umjetnice bila upravo u toj galeriji. Tu sam imala prvu veliku samostalnu izložbu 2013. godine naziva “Dress Your Dreams” ili “Obuci svoje snove”. Tako da sam na poziv kustosice Sanele Nuhanović odlučila ovog puta napraviti nešto još veće, iskoristiti tu priliku, napraviti veliku retrospektivnu izložbu i tako prikazati pregled svog kontinuiranog rada posljednjih deset godina.

 Izložba nosi naziv “Architouch”. Možete li nam pojasniti značenje i kako je uopće nastala ova kolekcija?

– Osnovni i najvažniji element ove kolekcije jeste upravo njen konstruktivni koncept. On se odlikuje geometrijskim oblicima koji su isprepletani u 3D modele, čime naglašavaju arhitektonske vrijednosti radova. Konstrukcija, koja je i osnov arhitekture je meni najizazovniji i najprivlačniji dio modnog dizajna. Neizbježna je i za nastanak 3D modela u modi, pošto je i naše tijelo volumen. Upravo ta postignuta arhitekturalnost ovih radova me inspirisala za naziv kolekcije “Architouch”.

Ognjenka Finci, profesorica na Akademiji Likovnih umjetnosti u Sarajevu, istakla je da bi se Vaš “koncept odjevnih predmeta mogao čitati kao kombiniranje osnovnih likovnih elemenata, kvadrata kruga i trokuta“. Vaši radovi su zaista neuobičajeni modni predmeti kakve viđamo na pariskim modnim revijama, ali je pomalo nezamislivo da ih viđamo na nekome u šetnji Sarajevom. Možete li našim čitateljima dočarati malo detaljnije taj spoj modnog dizajna, arhitekture i umjetnosti?

– Da, imala sam ogromnu čast što mi je profesorica Ognjenka Finci napisala predivan tekst za katalog i ja sam zaista ponosna zbog toga. Vi ste naglasili samo dio njene poruke čiji tekst je zaista veoma sadržajan i meni veliki podstrek u daljem radu. Dakle, ne samo da se šetaju po Americi, Kanadi, Francuskoj, Švedskoj i drugim zemljama, nego i po Bosni i Hercegovini u mojim modelima. Moram naglasiti čak i u malim gradovima, kao što je Srebrenica, naprimjer.

Pa već smo navikli da nam je Sarajevo ljeti prepuno stranaca i dijaspore. Istina, ove godine nije bilo tako, ali nadajmo se da će već sljedeće biti isto kao prije. Svi oni vole radove naših autentičnih umjetnika i dizajnera. Već sam objasnila vezu mojih radova s arhitekturom, a veza s umjetnošću je upravo to što moda i jeste, vid primijenjene umjetnosti.

Jedan od ciljeva koji želim postići od početka kreiranja svakog novog modela jeste upravo ta nosiva umjetnost. Zato sam sklonija ovom izlagačkom prikazivanju mojih kolekcija i radova, nego revijama. Ovako se skulpturalnim modelima izloženim u nekoj galeriji još više naglašava njihova umjetnička vrijednost.

Ipak, rekli ste da Vaše modele mogu nositi hrabre, odvažne i smjele žene. Zašto samo one?

– Moji modeli su malo avangardniji i neobičniji, pa sam zato mislila hrabre, a odvažne da bi to ponijele na sebi. Ali, kao što ja radim i stvaram ono što ja volim, tako će i žene koje to vole to i nositi. Ipak, svaka od nas ima bar jednu od tih osobina.

Kroz ovaj projekt ste sarađivali i s drugim umjetnicima?

– Naravno, kompletan vizuelni identitet za ovaj projekt je uradila grafička dizajnerica Mila Melank. Dobila sam katalog kojim sam prezadovoljna, kao i plakat. Također, i kompletnu postavku smo odradile nas tri, Sanela Nuhanović, Mila Melank i ja, za šta smo dobile velike pohvale. Naravno, uz pomoć majstora za tehničku postavku Jasmina Osmankovića.

Bez dobre umjetničke fotografije je nemoguće predstaviti rad modnog dizajnera u pravom svjetlu. Tokom svog desetogodišnjeg rada sam najviše sarađivala s fotografkinjom Vanjom Lisac, kao i na samom projektu “Architouch”. Vanja je uvijek uspijevala oživjeti moju viziju i fotografijom prikazati ono što ja želim postići, a to je skulpturalnost modela. Osim njenih, u katalogu su se našle i fotografije Mile Melank, Almina Zrne, Dalibora Danilovića i jedna Aide Redžepagić.

Gdje crpite inspiraciju?

– Mene zaista mnogo toga inspiriše. Često je to arhitektura, kao i u ovoj kolekciji “Architouch”. Za kolekciju „Cinque Terre“, koja je inspirisana upravo arhitekturom istoimene oblasti u Italiji, 2012. godine sam dobila „Grand Prix“ na godišnjoj šestoaprilskoj izložbi Collegiuma artisticuma. Muzički instrumenti su bili inspiracija za radove kojim se baš ponosim. Mada mislim da, ako volite to što radite, nije teško bilo šta da vas inspiriše.

Postoji li interesovanje za Vaš rad u Sarajevu i Bosni i Hercegovini?

– Postoji, naravno, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u okruženju, a i šire. Ta interesovanja i potražnja su nešto što mene drži u ovom poslu, omogućava mi da idem naprijed i uživam u novim eksperimentima.

Zanimljivo je da ne volite, kako ste rekli, pratiti svjetske modne trendove. To baš i nije popularno, jer se od toga ne živi. Kako onda živite?

– Ne pratim trendove, ali zašto baš ja ne bih stvarala neke svoje pravce. Nemam fabrike da bih proizvodila nešto što je popularno i masovno. Nikad nisam voljela te vrste uniformisanosti. Vjerujte da ima mnogo Sarajki, kao i Bosanki i Hercegovki, koje žele da izgledaju originalno, a ne kao kopija nekog drugog. Osim toga, ako imam status istaknutog samostalnog umjetnika, ja i ne smijem i ne mogu pratiti i stvarati isto što i drugi, dakle moram biti autentična.

Mnogima je ostala u sjećanju Vaša samostalna revija u Sarajevskom ratnom teatru (SARTR). Kakva su Vaša sjećanja na nju?

– Bila je to 2011. godina. Kolekcija za proljeće/ljeto 2012. godine, koju sam predstavila, zvala se “Once Upon a Time” i bila je scensko-teatarskog karaktera. Francuski kulturni centar je za Noć vještica pripremio za djecu razna dešavanja tokom popodneva u SARTR-u, a na kraju je trebalo da bude moja revija. Sva dešavanja i sve priče za djecu su se vrtile oko dobrih vještica, ali je za njihove mame na kraju trebala da bude revija. U strahu da će sva ta dešavanja umoriti djecu i da će, iako revije ne traju dugo, majke morati da odu s djecom, znala sam da moram zadržati i dječiju pažnju, pa sam došla na ideju da napravimo malu predstavu o vješticama na sceni. U tome su mi pomogle naše mlade, fantastične glumice: Mona Muratović, Irma Alimanović, Sanela Krsmanović, Ena Kurtalić i Staša Dukić, te Lela Laković, Ina Arnautalić, Dalila Lakomica i Sabina Šabić. Izrežirale smo predstavu bez teksta, djeca su bila oduševljena, pratila sve uz izražavanje emocija i majke dobile reviju, na malo drugačiji, ali zanimljiviji način.

 Izlagali ste radove i na brojnim grupnim izložbama širom svijeta, te učestvovali na međunarodnoj sedmici mode u Miami Beachu. Ima li sličnih planova za budućnost, ako je to moguće u današnje vrijeme pandemije?

– Odlazak na „Miami Beach International Fashion Week“ je bilo nagradno putovanje i učešće, koje sam dobila na „Banja Luka Fashion Fair“ 2011. godine za kolekciju „Cinque Terre“. Sigurno je da je to dragocjeno iskustvo i lijep doživljaj. Izložba, koja je u toku je jako velika, produkcija je ogromna i zahtijevala je mnogo rada i truda. Jedino što mogu planirati u skoroj budućnosti je da, možda, prenesemo tu izložbu negdje van granica naše zemlje.

Koliko je Vaš posao poremetila globalna pandemija Corona virusa?

– Kao i sve ostale, i mene je pomjerila iz kolosijeka. Ali, ja sam morala da nastavim da radim na pripremama za svoju retrospektivnu izložbu. Datum se stalno pomjerao i svi smo neprekidno očekivali da će se nešto desiti i prekinuti to stanje. Nije bilo lako uhvatiti ritam u radu u takvoj situaciji, ali rad i okupiranost poslom mi je pomogao da lakše prebrodim tu izolaciju.

I na kraju, recite nam zašto bi trebalo posjetiti Vašu izložbu?

– Zato što i ova izložba stvara sliku o duhu i kulturi našeg Sarajeva. Svim poklonicima mode i umjetnosti će pružiti lijep doživljaj u ovom ne baš idealnom trenutku. Žao mi je samo što u gradu nema turista kao prethodnih godina, ali sam se i sama uvjerila da svakodnevno dolaze posjetioci i obilaze izložbu. Iskreno se nadam da će i đaci, bar srednje dizajnerske škole, moći pogledati izložbu, jer škola počinje, a izložba traje do 15. septembra. Mislim da bi njima trebala biti zanimljiva. Velika medijska popraćenost ovog projekta također govori o njenom kvalitetu.

(Foto: Vanja Lisac,  Mila Melank i Almin Zrno / Modeli: Nina Kafedžić, Marija Šuković, Tea Pokrajčić  i Sara Josipović)

Azra.ba