BOSANSKA AJA SOFIJA: Da li je džamija u Bihaću, koja je bila gotička crkva, oteta ili kupljena

Stara je više od sedam vijekova, ali je još uvijek prava ljepotica! Džamija Fethija, gotička građevina, koja krasi jedan od najljepših trgova u Bihaću, sagrađena je 1266. godine kao katolička crkva Svetog Antuna Padovanskog.

Kada su Osmanije osvojile grad, zvonik je pretovren u minaret, a crkva u džamiju.

Tako piše u istorijskim spisima. I to niko ne spori. Ali, kako je i zbog čega gotička crkva prekomandovana u džamiju? I da li je to bio čin multikulturalnosti i neimarski poduhvat, ili najobičnija otimačina? E, to je već drugi par opanaka!

Kao i na sva druga pitanja, koja se tiču istorije i vjere, osvajača i oslobodilaca, različiti sagovornici u BiH nude zbunjujući različite odgovore.

Šta je segedinski sandžakbeg Hasan paša Predojević, 1592. godine, kada je sa vojskom umrširao u Bihać, zatekao na ovom mjestu? Elegantni, ali očuvani, više od 300 godina star gotički hram?

Viber
Kada su Osmanije osvojile grad, zvonik je pretovren u minaret, a crkva u džamiju.

Tako piše u istorijskim spisima. I to niko ne spori. Ali, kako je i zbog čega gotička crkva prekomandovana u džamiju? I da li je to bio čin multikulturalnosti i neimarski poduhvat, ili najobičnija otimačina? E, to je već drugi par opanaka!

Kao i na sva druga pitanja, koja se tiču istorije i vjere, osvajača i oslobodilaca, različiti sagovornici u BiH nude zbunjujući različite odgovore.

Šta je segedinski sandžakbeg Hasan paša Predojević, 1592. godine, kada je sa vojskom umrširao u Bihać, zatekao na ovom mjestu? Elegantni, ali očuvani, više od 300 godina star gotički hram?

Ili, kako danas piše na ulazu u džamiju, napuštenu i ekpslozijama teško oštećenu crkvu i samostan, koji su, navodno, služili kao „kasarna, magacin za municiju i konjušnjica“?

I zašto je, baš ova, bihaćka bogomolja, nazvana „bosanskom Aja Sofijom“, iako ona nije iako nije jedina crkva u BiH, koja je pretvorena u džamiju?

Abdul Aziz Nuspahić, imam džamije Fethija, koji je po obrazovanju magistar istorije i pofesor arapskog jezika školovan na čuvenom egipatskom Al Azharu, kaže za Srpskainfo da nije čudo što se za ovako lijepo zdanje „interesuju i turisti i novinari“.

Ipak je to, kaže, najstarija gotička građevina u BiH i zaštićeni nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Ali je prije svega stara džamija, koju rado pohode mladi vjernici, a oni, kaže imam, „znaju dosta o bogatoj istoriji Fethije“.

– Mnogo se toga može naći i na internetu, pa internetom kruže i razne pogrešne interpretacije. Neki tvrde da je ova džamija oduzeta, takoreći oteta, ali to nije istina. Otimanje nije u duhu ni islamske, niti bilo koje druge vjere. Ova džamija jest nekad bila crkva, ali je otkupljena od katolika, koji su se u to doba iseljavali s ovih prostora. I uredno je plaćena. O tome postoje dokumenti i u bečkim i u istanbulskim arhivama – tvrdi imam Nuspahić.

Za arhive ne znamo, ali svako ko je preživio bar jedan rat u BiH, dobro zna kako izgledaju ovakve transakcije: kad narod bježi pred vojskom i sve usput prodaje nekretnine.

Imam Nuspahić, međutim, tvrdi da je priča o otetoj džamiji obična besmislica i da su jedini koji su „otimali i od islamske i od drugih vjerskih zajednica“, bili komunisti, nakon Drugog svjetskog rata.

– Sve ovo oko džamije je bila vakufska zemlja. Tu je bilo muslimansko groblje. Dali su porodicama sahranjenih samo sedam dana da ekshumiraju svoje najmilije. Vjerovatno nisu svi ekshumirani, a to znači da se sve ove zgrade na trgu izgrađene na kostima umrlih ljudi – kaže Nuspahić.

I još dodaje da sa katoličkom zajednicom u Bihaću nema nikakvih problema, naprotiv. I da u Međureligijskom vijeću Bihaća sarađuje i sa katoličkim fratrom Ivanom Tufekčićem i sa pravoslavnih parohom Slavišom Milinovićem i sa drugim vjerskim službenicima.

Njegove tvrdnje nismo uspjeli provjeriti. Na drugi dan velikog muslimanskog praznika Bajrama, jedino je imam bio dostupan i raspložen za razgovor.

Paroh Milinović je bio u romingu.

Fratar Tufekdžić je bio na službenom putu u Dubrovniku.

Katolički župnik fra Bono Tomić je obećao da će nam dati izjavu. I nakon toga je njegov telefon bio danima nedostupan.

Iz Banjalučke biskupije, u čijoj je nadležnosti i Bihać, ni nakon duge prepiske, nismo dobili zvanični stav o „bosanskoj Aja Sofiji“.

Kucali smo i na vrata Župnog ureda Svetog Ante Padovanskog u Bijaću. Uzalud.

Ni u kancelarijama, ni u „novoj ckrvi“, koja se, pogađate, zove crkva Svetog Ante, nije bilo ni žive duše.

Malobrojni bihaćki Hrvati nisu bili spremni da „pričaju za novine“.

Još malobrojnije bihaćke Srbe nismo našli kod kuće.

Turisti su bili zauzeti fotkanjem i ispijanjem hladne i tople kafe u modernim kafićima pored otvorene džamije i odavno zatvorenog bioskopa „Una“.

A migranti su žurili ka granici, nezainteresovani i za džamije i za crkve. Dosta im je, valjda, i njihove istorije: od viška istorije i bježe na zapad.

Anes Ćehić, mladi ekonomista iz Bihaća, koji redovno dolazi na molitve u Fethiju, ne bježi od istorije. Naprotiv. On je jedan od onih mladih muslimana, koji, kako reće imam, znaju mnogo o istoriji stare džamije.

– Znam da je ovo bila crkva i da je pretovrena u džamiju, po dolasku Osmanlija, ali ništa nije srušeno. Uradili su samo redizjan enterijera. Spolja ona izgleda isto, kao kad je bila crkva – kaže Anes.